Bolje grob, nego rob. A možda i nije bolje, ne stanu svi robovi u jednu poslovicu.
Glavno da su zajedno. Njegova samoća i on.
Iz samačkog života. Ja i gomila, to su dvije gomile.
Jadna su vremena kada se slobodne teme koriste da bi se hvalilo zabranu tema.
Ljudska komedija – on je veličanstvena ništarija.
Moja sreća tako je slabašna da ja moram više pomagati njoj, nego što ona pomaže meni.
Molio sam se cjelu večer, a onda me je On upitao: Što misliš koliko puta sam već čuo tu tvoju priču?
Na greškama se uči. To i Sizif misli.
Nadam se da će opet neka veća inflacija. Pa da opet i mi umirovljenici budemo milijunaši.
Ne treba stalno govoriti kako žena drži tri kućna stupa, a muž jedan. Mogla bi se žena uobraziti.
On je vrlo čudan – prošao je osamdesetu i još uvijek vjeruje u čovjeka.
On je ozbiljna propalica. Propada u ministarstvu.
Ona je tako lijepa i pokvarena da je muškarci naprosto obožavaju.
Odluka je pala. U loše društvo.
Oprez! Ovim frajerima otac je veliki frajer.
Pametni znaju čemu služi metak usred čela.
Ruka je brža od oka. A i od riječi.
Sudac mu je dao uvjetnu. A eure je pokupio bezuvjetno.
Svaka ljudska duša hrani se po svojem jelovniku.
Svaka vlast nađe svog vlasnika.
Što na griješnom umu, to na griješnom drumu.
Tko tebe sto na sat, ti njega dva metra u dubinu.
Utopljenik se i za priručnik za neplivače hvata.
Velika pobjeda traži i velikog protivnika.
Živko Prodanović
0 коментара:
Постави коментар