priča

ZLATOMIR ALEKSIĆ: VERNIK


 VERNIK


Negde u Srbiji. Crveno slovo, crkva nešto punija nego drugim danima u nedelji. Liturgija završena te verni narod polako izlazi iz hrama ozaren i u porti veselo razgovara.

- O, Bog je svemoguć! Evo i tebe. Nema te godinama, ma šta godinama, nema te bre ihaj!

- Nije baš tako, nemoj...

- Dobro, nije. Vedeo sam te pre dve-tri nedelje i danas, ali da te nema od mog venčanja, a tad još nisam bio sed, to je istina.

- Jeste, bio sam u septembru da se iskreno pomolim.

- Zar je, Bože sačuvaj, neka muka?

- Velika. Izbori. Mene stavili na listu.

- Opet?

- Opet, ali sad podalje od onog sigurnog mesta za ulazak u Skupštinu.

- Jes, navikao si da budeš tamo. Koliko ono puta? Taman, čini mi se koliko te i ne viđam u ovom hramu.

- Navikao ne navikao ali šta drugo? I molio sam se, iskreno, da pobedimo,da odradim još ovaj put šta je potrebno za narod. Da deo onih sa početka liste odu u vladu i ministre, a ja tamo gde sam bio dosad. Nisam tražio ništa više. Ne!

- I sad si došao da se zahvališ...

- Ne! Dođoh danas praznik je, računam da se molitve jače čuju. Ma, doći ću i sutra i svaki dan do konstituisanja skupštine.

- Pobogu, šta sada moliš?

- Izgubismo. Neće niko od ovih pre mene u vladu ili ambasade. Neću ni ja sad u Skupštinu, a ulazim sigurno ako, ne daj Bože, neki s vrha liste odu u bolnicu, na robiju ili negde daleko. A čujem da bi neki sami da odustanu. Preblizu sam da me izaberu. To sad nije dobro. Videće me ljudi. Eto, dok nisam bio ovde nisi ni obraćao pažnju na mene. Nisu na mene obraćali pažnju ni moji ni tvoji dok nas je bilo puno u skupštini. Ćuti, sedi, gledaj svoja posla i milina. Sad, kad smo slabiji svi te vide, a kad svi sve vide nije dobro!

Zlatomir Aleksić

Administrator Marina Raičević

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.