BEĆARASTI SREMAČKI
(R)EPIGRAMI
Gradska biblioteka „Atanasije Stojković“
Ruma • 2016
RODE SU
NAM IZAŠLE IZ
MODE
Rode su nam izašle iz mode
otkad žene politiku vode!
Svoje koke petlovi ne glede,
komšijske su mlađe, vise vrede.
Bela kugo, voda te odnela,
moga lolu druga zavolela.
U dike mi povelika glava,
kul je, sele – obrijana strava!
Nigde jurke, žmurke – dece nema,
samo lola u birtiji drema.
Vijam diku po mekom seniku,
zapamtiće moju – selfi sliku!
Ženica
mi nekad bila fina,
prijala joj meka detelina.
Mala moja, prsluče ti spalo,
ne stavljaj ga, nije ni trebalo!
Mala moja, zanat si ispekla,
što od nane ti ne bi utekla!?
Nesreća mi ne dolazi sama,
s mojom mladom doseli i – mama!
Hulahopke
nestaju iz mode –
što su
onda posustale rode!?
DOĐI, DRAGI, U VOĆNJAK KOD MENE
Mala moja, ima za te nade,
postala si drogerka s parade.
Ne daš pucad, draga, ode nada,
zar komšija –
čokote ubada!?
Da te pustim – isteraj svog kera!
Svi već znaju da imaš švalera!
Na fejsbuku lajkovaću
diku –
u toplesu da mi vidi
sliku!
Sva sam zgodna, vrlo
grozdorodna,
kȏ vinograd sremački
preplodna!
Mala moja podebela kroja,
zubi tukli pa salo navukli.
Ako nemaš
kola ni imanje,
ne nudi mi, diko, bračno stanje!
Hajd’mo, mala, budi bostandžijka!
Pusti, lolo, nek još trava đika!
Dođi, dragi, u voćnjak kod mene!
Ne smem, još ti jabuke zelene!
Čekaj, ženo, mrak je… jao, jao,
upravo sam sa dušeka pao!
SLATKE SU TI TE MEKE DINJICE
Mala moja, kraljica si sveta,
kruna tvoja kralju mom ne smeta.
Slatke su ti te meke dinjice,
bliznakinje prate lubenice.
Sejka, budi viđena
u kolu,
zakači se za pravoga lolu.
Aoj Sremče,
moja
grobna muko,
zašto si se na drogu navukȏ!?
Nemoj mi se, Jeja, šepuriti
i bez perja ti ćeš moja biti!
Neću s tobom, diko, na oranje,
još sam mlada za vanbračno stanje.
Ponesi me kao vreću, diko,
da znam da l’ si na mene navikȏ.
Reci, mala, da l’ je runo crno
ili belo, kako veli selo!
Vredan mi je dika, vatra živa,
u bircuzu često osvanjiva.
Neće snaša lako sa dušeka –
čeka da joj Sremac pruži leka!
IZVOD iz recenzije:
Jasmina Vukmanović
EPIGRAMI U NOVO RUHO ODEVENI
(Bećarac – crno-bela knjiga života)
Đura Šefer – to je lola
stara
neke nove epigrame stvara.
Odene ih u ruho bećarca,
jedini je i nema takmaca.
(J.
Vukmanović)
Veći broj književnika, u današnje
vreme, bavi se pisanjem epigrama. Jedan od
njih je i Rumljanin Đura Šefer
Sremac.
On je došao na izvanrednu ideju da
epigrame piše u formi bećarca i po tome je jedinstven. U ovoj knjizi iznedrio
je na stotine sremačkih (r)epigrama; bećarastih – jer su pisani u duhu i formi
bećarca, sremačkih – pošto su stvarani iz pera jednog pravog Sremca. Kovanica
(r)epigram, koju je stvorio sam pisac, znači da u prenesenom smislu epigram ima
rep poput psa, ali ne onog koji taj rep strašljivo podvija, nego psa koji njime
ponosno maše, a spreman je i da ugrize, što je i karakteristika ove satirične
forme...
Pesnik Đura Šefer Sremac je dokazao da i epigram može da bude čist
bećarac, što je nemerljiv doprinos našoj
književnosti. Ovaj svestrani književnik, dobitnik većeg broja značajnih
priznanja za svoj rad na polju književnosti, ima izvanredan osećaj za ritam,
kao i za rimu. On nosi bećarac u svojim genima i zato znalački, vešto, s
posebnom lakoćom, bez nekog velikog napora stvara takve (r)epigrame (kako
objašnjava pesnik – epigrame sa dignutim repom!). Forma deseterca daje
mogućnost da se epigram peva, bilo uz muzičku pratnju ili bez nje.
Stvarajući (r)epigram, satiričar
je uložio veliki stvaralački trud, entuzijazam, puno energije i vremena
da proprati i zabeleži sve ono što se dešava u nama i oko nas. NJegova reč je
britka kao sablja, peče kao žaoka ose, šalje upečatljivu poruku i što je
najvažnije – uvek teži da govori istinu.
U svojim bećarastim sremačkim (r)epigramima Đura Šefer izražava
kritičarski odnos prema raznim
društvenim pojavama. On piše o osobinama
pojedinaca, koji čine društvenuzajednicu, o politici, ekonomici, socijalnim
problemima, moralu, stanju u prosveti, činjenici da je veliki broj stanovnika
Srbije nepismen danas, u XXI veku. Satiričar peva o porodičnim odnosima
(naročito na relaciji: svekrva – snaha), ljubavi (duhovito-satiričnim
muško-ženskim odnosima), pretećoj „beloj kugi“, pomodarstvu, porocima
(alkoholu, kocki), preljubi, naravi Sremaca, našem putu u Evropu (koji je
krajnje neizvestan), o prednostima i nedostacima života na selu i u gradu...
Zbog velike hrabrosti autora da jednu književnu formu kakva je
epigram zaodene u ruho druge književne forme – bećarca i autentičnosti
njegovog humorističko-satiričnog dela,
čitaocima toplo preporučujem ovu veoma zanimljivu i poučnu knjigu.
0 коментара:
Постави коментар