Bolje ikada nego
nikada, reče otpušteni pedesetogodišnjak i poludi.
I svaka zvijer
od čovjeka zahtjeva ljudska prava.
Jedva da još
nešto jasno vidi. Predozirao se prošlošću.
Kako napredovati
kada u politici malo svojeglavih, a puno tuđeglavih.
Ne mogu svi isto
– neki suci obogatili su sudsku praksu, neki su se obogatili sudskom praksom.
Nije mladima
jednostavno u životu – osuđeni su na mobitel.
On se je
zaljubio u sebe. I grubo razočarao.
Ona je izvrsna
glumica. A najbolje glumi da je dama.
Sve što ima
postigao je sa svojih deset – veza.
U mojoj obitelji
vjera u bolju budućnost je nasljednja bolest.
Zašto ne bi i on
krao? Zar samo zato što je ministar?
Živko Prodanović
0 коментара:
Постави коментар