KAD BUDEM NAJMLAĐI
Uskoro
treba da se rodim.
Devet mjeseci se spremam
za ovaj poduhvat.
Čim dođem na svijet, prvo
što ću da uradim je formiranje Vlade.
Odmah ću preći s rađanja
na djela. Neću da dangubim, imao sam dosta vremena za sticanje političkog
iskustva. Nijesam se bespotrebno izležavao.
Kad se rodim, tražiću od
svoje babice da me ne uznemirava dok sam u kabinetu. Neka me kasnije mjere i
vakcinišu.
Povijanje i dojenje neka
mi organizuju između dvije sjednice Vlade.
Bilo koju proširenu
sjednicu izdržaće i najobičniji “pampers”, zašto bismo zbog tih banalnih stvari
prekidali tok rasprave? Ne želim sebi da uskratim ništa što pripada bebama, ali
će mi borba za vlast biti na prvom mjestu. Tek poslije mogu da brinem o urednoj
stolici, odnosno fotelji. Neka Savjet bezbjednosti sjutra bude u stalnom
zasijedanju, a ja, čim se rodim, eto mene!
Koliko god da kasnim,
stići ću da dam završnu riječ.
Trudovi su počeli i svakog
časa mogao bih da se pojavim. Za svaki slučaj, neka mi se u porodilištu
obezbijedi otvorena telefonska linija sa strankom, pa ukoliko mi se prvo ruka
promoli, mašiću se slušalice i odmah zakazati konstitutivnu sjednicu Glavnog
odbora.
Savjetu odbrane poručujem
da bez mene ništa ne preduzima. Potrudiću se da ispoštujem termin za svoje
rađanje, kako bih na vrijeme počeo sa predsjedavanjem.
Komisije, forumi i ostali
kvorumi... Računajte na mene, jer ja ću sigurno doći. Samo još da mi babica
izvuče lijevu nogu!
Epilog
Kad sam se rodio, najprije
su me okupali, zatim nahranili, a onda smjestili da spavam.
Perica Jokić
0 коментара:
Постави коментар