Jedan, u Crnoj Gori nepoznati, crnogorski pisac ušao je u najuži izbor za dodjelu ovogodišnje Nobelove nagrade za književnost. Ovaj pisac, koji nije svojom voljom nepoznat u svojoj državi, objavio je do sada šesnaest knjiga, pretežno pišući romane i kratke priče.
Za ovo visoko priznanje pisca je predložila izdavačka kuća koja je objavila većinu njegovih knjiga, odnosno sve knjige od trenutka kada je u njemu vidjela talenat velikih razmjera. O kojem piscu je riječ, bespredmetno je spominjati, jer njegovo ime u ovoj državi ništa ne znači. Da nije tako, odavno bi bio član nekog relevantnog društva, makar Udruženja književnika, pa kakvo god da je.
Ovaj pisac je javno objavio sve što je objavio i s te strane nije bilo nikakvih smetnji da neko od resornih obrati pažnju na njega, odnosno na njegov rad. Tako će za svoju bruku Udruženje književnika Crne Gore konačno priuštiti zasluženi šamar, jer će se novinari, a prvenstveno služnenici Nobelove fondacije, najprije njima obratiti za dodatne informacije o životu i radu ovog pisca. A šta će oni s ponosom imati da im kažu, osim da ne znaju o kome je riječ. To, možda, nije dužnost njihovog udruženja, jer teško je razlučiti da li je njihovo da se bave sagledavanjem književnih dostignuća u svom okruženju ili da pecaju ribu u Ribnici?
Vijest o nominovanom kandidatu koji je ušao u najuži izbor za Nobelovu nagradu, osvanula je jutros dok je crnogorska gospoda u Udruženju književnika još spavala. A spava i inače, jer ovo Udruženje funkcioniše kao i svako drugo, na principu kružoka gdje su svi svoji i „ne treba nam niko drugi“. Naročito im nije potreban niko bolji od njih.
Za informaciju o kandidatu mogu se obratiti jednoj poznatoj beogradskoj izdavačkoj kući. Počinje na slovo „A“. Ali bolje da to ne rade, već da se krišom presaberu i vide gdje su zatajili trideset godina i šesnaest objavljenih knjiga ovog pisca?
Ovo podsjeća na slučaj kada jedan gastarbajter iz Petnjice dolazi u svoje mjesto poslije 25 godina i na poklon tamošnjoj vrhuški donosi blokčiće za bilježenje telefonskih brojeva, a on iz džepa vadi neku čudnu spravu pokazujući gdje moderan svijet memoriše brojeve, a ne zna da ljudima pokazuje najobičniji mobilni telefon koji ovdje, odavno već, svi imaju. Gastarbajter je u svojoj svijesti zamrznuo stanje kakvo je bilo kada je odlazio i misli da se mimo njega ništa ne dešava.
Mogli bi ovi iz Udruženja književnika Crne Gore da malo odškrinu prozore i tako nešto čuju o književnosti, ako već ne otvaraju vrata bojeći se da im neko književniji ne uđe. A bolje bi bilo, ako ne za njih personalno, a ono za Udruženje u cjelini, da se imaju čime pohvaliti pred kulturnim svijetom. Ovako, pitanje je, poslije svega, da li će ih ovaj pisac priznati za svoje.
I koji će mu takvi?
Perica Jokić
Autor je diplomirani profesor književnosti. Slikar, prozni i dramski pisac, satiričar. Autor je brojnih knjiga, a sarađivao je sa brojnim štampanim i elektronskim medijima sa područja bivše SFRJ. Njegovo ime je zastupljeno u brojnim antologijama i zbornicima.
0 коментара:
Постави коментар