STARAČKA ELEGIJA
Mi živimo na dva kraja svijeta
Ti u sobi a ja u kuhinji,
Ti si biljka što više ne cvjeta
Ja sam sličan staroj životinji.
Prolaze nam dani u tišini
Svatko svoje misli obuzdava,
Bliskost nam je negdje u daljini
Stara ljubav zimski sanak spava.
Godinama hladna si ko stijena
Sad sam i ja studen kao kamen,
Snatrio sam da ćeš biti žena
I da će se probuditi plamen.
Al' uzalud gajio sam snove
Njih je davno ugasilo vrijeme,
Nema ništa od ljubavi nove
Ne klija nam ostarjelo sjeme.
Nije muško ako dugo čeka
Nit je žensko kad se samo nada,
Ljubav znade biti kao rijeka
Što presuši ljeti iznenada.
Znao sam to ali nisam htio
Na svoj mlinac vodu okretati,
Tako sam se k'o dan ugasio
I postao zvijezdom koja pati.
Emocije nisu kao laste
Koje lete dok ih služe krila,
Iz njih sreća nikad ne izraste
Ako su se vrata zatvorila.
Ljubav ima naličje i lice
Kad se voli ona puno daje,
No ako se pokidaju žice
Usamljenost gasi osjećaje.
Život nudi koliko se želi
I kako se darovano vraća,
Onaj tko se iz duše iseli
Vječno tuđu stanarinu plaća.
Dvije sobe na dva kraja svijeta
Nikom sreću nisu donijele,
Samoća je k'o kuća ukleta
Iz koje su ptice odletjele.
IZBORNA
ŠUTNJA
Na jednom je skupu iznesena tvrdnja
Da su naši izbori politička sprdnja,
Drugi su pak rekli kako je sve farsa
I da su nam stranke opale sa Marsa.
Za razliku od njih ja ne velim ništa
Meni su izbori kao kupusišta,
Na njih ne izlazim ni za kog ne glasam
Po tom sam pitanju eksplicitno jasan.
Politika mi se smučila odavno
Zato sam se glasa odrekao javno,
Neka na izbore ide koga volja
Za mene je šutnja opcija najbolja.
Uostalom što bih ja birao one
Koji će rigidna donosit zakone,
Pa će nabijati visoke poreze
Trošiti glas za njih baš mi je bez veze.
Ovako sam serbes, briga me za vlasti
Koga god birate naučit će krasti.
Ako ste pasivni kao što sam ja
Barem vam je savjest mirna kao beba.
Ivo Mijo Andrić
0 коментара:
Постави коментар