Živko Prodanović
Ako stranački
vođa na stranačkom kongresu lupeta gluposti, to ne znači da je inače pametan.
Bolje biti sam,
nego u lošem društvu. To su izmislili oni koje nitko ne prima u svoje društvo.
Čovjekov
najprljaviji izum – izdaja prijatelja.
I bankari imaju
svoj dan. Dan barakuda.
I loši
političari imaju svoje loše dane. 365 u godini.
Nije teško
pobijediti. Samo treba biti najbolji.
Ništa ne mislim.
A da li jesam pitajte one koji misle.
Njegovo lice je
otvorena knjiga. Ali dosadna.
On je od onih
koji sami sebi ne vjeruju. Tako glup nije.
On tako ružno
govori o političarima kao da zna sve njihove tajne.
Oprez! Svaki
čovjek odgovornost za svoje snove snosi sam.
Pred njim je
velika karijera – jer on zna kada treba naglas lagati, a kada treba prešutjeti
istinu.
Teorija je
rudnik, poezija je zvijezda, a život je život.
Tko se s budalom
upušta u diskusiju o politici taj je veća budala od svojeg sugovornika.
Tu gdje smo mi
mnogo je vjera. Koje jedna drugoj ne vjeruje.
Velike zabrane
nastaju iz malih zabrana.
Zakon je zakon,
propis je propis, a snovi su snovi.
Život živim i
životu se divim. Reče beskućnik i gorko se nasmije.
0 коментара:
Постави коментар