centar za kulutru Rakovica

VLADISLAV VLAHOVIĆ POBEDNIK ZA NAJBOLJU PESMU, POHVALA ZA PRIČU I POBEDNIK POBEDNIKA NA FESTIVALU U RAKOVICI



P r a o č i n s t v o 


Od kada se kazah prvi put po ocu
Legitimisah se svome goniocu


I otac u sjenci imena mog djeda
Gonjen je rođenjem istim da se preda



Kažu mi i djed je, otac moga oca
Prosto navikao svoga gonioca



S takvim nasleđem s ko’ca i konopca
Svoga gonioca smatram kao oca



Listajući rodoslov tonem u dubinu
Tražim gonioca tek rođenom sinu



Da ne zaboravlja ko je i čiji je
I da niko njegov pošteđivan nije



Da i njega gone kao sve praoce
Dokle ne zavoli svoje gonioce.




                                                                  Vladislav Vlahović


Promjena adrese

Opštinski službenici su stigli odlučni da me izbace iz bespravno sagrađene barake, mahnuvši mi ispred nosa nalogom za rušenje. Bez ikakvog otpora, pa i uobičajenih kletvi ili psovki, mirno sam napustio to zdanje, još od izgradnje sklono rušenju... Iznio sam samo stari kofer koji je tu čekao spreman, jer još odavno svako moje putovanje ličilo je na  preseljenje...
Iako malo  zatečeni, na scenu su stupili radnici sa macolama i počeli da ruše. Jedino su nervozno djelovali policajci koji su pristigli za svaki slučaj, onako unaprijed napaljeni da me malo propušte kroz šake, ako dođe do kakvog  natezanja. Međutim, čim su  vidjeli na šta ličim, okrenuli su se i otišli,  kao da su htjeli pokazati da  i oni imaju dušu....
To veče sam proveo pod vedrim nebom, a sjutradan, još prije 10.00 h, kada se otvara ispostava MUP-a, došao sam sa svojim  koferom i čekao... Htio sam da prijavim promjenu  adrese, kao što  to rade revnosni građani. Uzeo sam onaj broj, sa kojim se čeka civilizovano,  uz pomoć jedne starice, koja je stajala odmah iza mene, na odstojanju sa kojeg nos ne detektuje one koji se ne kupaju. Za promjenu adrese pritisnite 4, reče. Hvala, odvratih uljudno iako to nije bilo za očekivati od žive sjenke na koju sam ličo. Strpljivo sam čekao da se na ekranu pojavi moj broj. Izvolite, rekla je službenica gledajući malo u stranu, vjerovatno zapitana zašto joj baš sa mnom počinje radni  dan. Promucao sam da hoću promjenu adrese  i potvrdu o prebivalištu.  To je javna isprava, procijedila je i pod nos mi poturila blanko zahtjev, da popunim. Naveo sam  raniju adresu, (sa brojem 679, što je do jučerašnjeg rušenja bio zadnji broj u toj ulici). U rubrici nova adresa upisao sam Ulica Slobode bb, nevješto potpisao i predao.
Odmah je iskontrolisala i pronicljivo primijetila: “ovdje piše Ulica Slobobe bb, a to je ulica, koja prolazi kroz Centar grada i svi su ulazi numerisani?” Pokušao sam objasniti da je moje skrovište na prethodnoj adresi juče srušeno i da više nemam adresu. Pošto nemam ni posao, niti ikakvu imovinu osim ovog kofera, odlučio sam da živim u ulici Slobode, na pločniku, ispod nastrešnica, u nezaključanim ulazima,…gdje se zateknem, rekoh... E pa ne može to tako, nemamo tu opciju u sistemu, nervozno je podviknula. Onda stavite kako može i kako će me prepoznati vaš sistem, ali ta potvrda mi treba. Našavši se u čudu, ustala je i uputila se u drugu prostoriju, vjerovatno kod načelnice, da pita šta da radi sa mnom. Vratila se ubrzo, odlučnije nego što je otišla i započela, smirenijim tonom: “znate, i načelnica je rekla da ne može tako. Ne možete biti bez krova nad glavom i bez tačne adrese u glavnoj ulici. To bi uznemiravalo javnost, a i organe reda kad su demonstracije, i slično…Oni u glavnoj ulici tada redom biju, pa nije ni pametno… To možete, recimo na periferiji, tamo gdje ima bb, razumijete i ono zadnja pošta, i tako to...” Dok mi je pojašnjavala, sada već povjerljivim tonom,  potegla je novi obrazac zahtjeva i dodala mi ga preko šaltera. Da bi me spriječila da eventualno opet zakeram, nastavila je: “Tako će biti i vama i nama lakše, a možete naprimer i da nađete nekog psa, ima dosta ovih lutalica, pa da nijeste sami… I sigurnije je znate ..da vas ko ne opljačka… Opljačka rekoste, onda je to dobra ideja, saglasio sam se, ali ipak, ako se slažete, njega ne bih pominjao u zahtjevu, nije humano da pas lutalica živi kao ja i da ga vezujem za svoju sudbinu, rekoh, popunih zahtjev i zadovoljno krenuh na periferiju,  da čekam potvrdu o prebivalištu, jer čovjek treba imati dom…       
 Vladislav Vlahović

Administrator ШИПАК

3 коментара:

Анониман је рекао...

Svaka cast, zaluzeno prvo mjesto!Fenomenalna pjesma i prica!

Анониман је рекао...

Svaka cast, zasluzeno prvo mjesto!
Fenomenalna pjesma i prica!

Анониман је рекао...

Odlican rad svaka cast! Nikad nisam procitao bolju pjesmu a i priča je fantastična.

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.