Društvo nam je puno bijede – bogati
je stvaraju da im džaba rade a oni da uživaju i sjede.
Bolest je bezobrazna – niko je ne
zove, ona dođe.
Nisam za dom spreman – kuća mi se i
ne pravi.
Zašto mene prave budalom, kad ima
drugih kolko hoćeš.
Kad su u vladajućoj stranci izbrojali
glasove – počeli su da se deru.
Nisam za brak – hladne su mi bračne
vode.
Što me drži za budalu, to je da ti
pamet stane.
Ja sam čovjek od riječi, reče
političar i nastavi lagati.
Za djecu ne moram sve dati – ona i
sama uzmu.
Na dlanu, nećete dobiti ništa – bolje
vam je da uzmete posao u ruke.
Tražimo majmune koji su tek sišli s
drveta, kako bi saznali kakvi su to ljudi.

Abdurahman Halilović Ahil
0 коментара:
Постави коментар