Ivo Mijo Andrić
LIBAR
LJEKOVITIH MISLI
Nenad Ćorilić: MENE STE NAŠLI, Aforizmi, Biblioteka Vukovog zavičaja,
Loznica, 2019.
Aforizme Nenada Ćorilića
ne možete čitati bez vedrine na licu i osmijeha na usnama. To je prva odlika
stvaralaštva ovog izvanrednog aforističara. Sve drugo o njemu može i mora
započinjati superlativnim dodatkom - naj.
Ćorilić je pisac u zrelim srednjim
godinama života sa relativno kratkim spisateljskim stažem od desetak godina,
računajući od objave prve knjige priča i prve knjige aforizama. No, to je za
pisca njegovog književno-estetskog dometa dovoljno dug period da se čitalačkoj
i stručnoj javnosti nametne kao autor velikog potencijala i kristalnog talenta
na polju humora, satire i aforistike kao njihove vrhonaravne sastavnice.
U tih desetak godine Nenad
je objavio pet sjajnih knjiga aforizama. Prva u tom nizu bila je ona s naslovom
Preuzimanje neodgovornosti (2008.), druga Rasprodaja magle (2011.), treća Maraton
na kratke staze (2012.), četvrta Utaja
poraza (2015.) i posljednja peta Mene
ste našli (2019.). Ako se uzme u obzir njihov sadržaj, sve je to aforistički
dragulj do dragulja, tako da se već sada može reći da je ušao u krug ponajboljih
balkanskih i europskih aforista. S tim će se, vjerujem, složiti svi oni koji su
imali prilike pročitati njegove knjige i uživati u nepreglednoj galeriji
duhovitih misli, riječi i poruka. Takvu visoku ocjenu dao mu je i jedan od
najboljih europskih aforista i antologičara aforizma Aleksandar Čotrić, koji je
autor predgovora većine njegovih knjiga.
Uz posao srednjoškolskog
profesora engleskog jezika i druge radne i životne obaveze Nenad Ćorilić strpljivo
bilježi svaku vrijednu misao i dorađuje je u aforizam koji plijeni dubokoumnošću,
tematskom aktuelnošću, bogatom leksikom, uglađenom ironijom, prepoznatljivim
sarkazmom, britkom satiričnošću i humorom koji izaziva smijeh i radosna čuvstva
kod svakog čitača, ma koje struke i
zanimanja bio. Takva literarna zadovoljstva mogu proizvesti samo oni stvaraoci
koji su ušli u srž posla kojim se bave, i koji su dostigli savršenstvo u svom
kreativnom umjetničkom djelovanju. A Nenad Ćorilić je baš takav pisac i
stvaralac.
Mene ste našli, naslov je koji pita i odgovara. Koji zaključava i
otključava vrata ljudske savjesti, svijesti i nesvijesti. U njemu se ogleda
raskoš ideje iznenađenja i najava pouka i poruka s dalekosežnim učincima. On je
podjednako okrenut onima iznad sebe i drugima do sebe. Prvi imaju moć u svojim
rukama, a drugi podjednako osjećaju snagu i težinu te moći sa svim pozitivnim i
pogubnim posljedicama. Pisac je tu u ulozi nezaštićenog svjedoka koji kod
jednih izaziva srdžbu, a drugima vraća osmijeh na lice i radost u napaćene
duše. Jedni će mu za veleumni stvaralački napor uputiti pogrde i kletve, a
drugi pohvale i čestitke. A kad se zatvore korice knjige, i jedni i drugi okrenut
će misli prema novom danu i novim radnim i paradnim obavezama i dužnostima.
Život je takav i on ima
cijenu koja ide malo gore, malo dolje, malo lijevo, malo desno dok se ne potroši kao i svaka roba na nestabilnom
tržištu ponude i tražnje. Znade to Nenad Ćorilić, i zato nastoji ostaviti dubok
trag u svemu što radi, trasirajući tako staze
kojima će se kretati oni što ga slijede, ili će ga slijediti. A njih će
zasigurno biti, jer svi koji žele postići nešto u životu, moraju ići ka vrhu,
gdje je on već pronašao svoje stvaralačko mjesto.
Naše vrijeme, prostor i
događaji koji su se odigrali ili se igraju, bogom su dani za aforističko,
humorističko i satirično djelovanje u svim smjerovima. To je vrijeme kad su
luđaci i idioti raznih boja, predznaka, vjera i nacija harali Balkanom. Kad su
rušili i palili sve što su im djedovi, očevi, a i oni sami stvarali. Kad su
otimali ono što je bilo tuđe i zajedničko. Kad su ubijali slabije i nedužne.
Kad su zatirali poznanike, prijatelje, pa i najbližu rodbinu. Kad su sreću
pretvarali u nesreći, a dobre i poštene ljude tjerali u očaj i iz njihovih kuća
i domova. To je vrijeme koje se dugo pamti, a koje nitko pametan ne želi. U
tome vremenu ima se što, i o čemu pisati. I o tom se vremenu, ne može ništa lijepo
ni misliti, ni pričati, niti pisati. Osim, naravno onih koji su mentalno
osakaćenih, koji slave nekakve svoje pobjede, likujući nad porazima
dojučerašnjih susjeda, prijatelja i rođaka. E, Bože, da Te ima tako moćnog, i
da si ono u što sužnji vjeruju, Ti bi se s takvima prvi obračunao.
Ali, pošto je sve tako
kako je, umnim ljudima ne preostaje ništa drugo nego boriti se miroljubivim
sredstvima koja su im preostala za odbranu vlastite časti i ljudskosti. Netko
perom i kompjuterom, drugi mišlju i riječju, a treći djelom. Nenad Ćorilić
spojio je sve to u jedno i pretočio u knjige koje su moćno oružje u borbi za
bolje, sigurnije i naprednije sutra. A protiv onih koji te vrijednosti ruše i
tu sutrašnjicu ugrožavaju. Bori se aforizmom jer, kako sam kaže: Aforizam je sredstvo za dezinfekciju
društva. I dodaje: Ko ne zna da čita,
loše mu se piše. U tome kontekstu: Pristali
bi mi na sve, ali nije nam to nikad ponuđeno. Jer… Srbi su megalomani. Oni bi da sačuvaju svoje granice. A
zaboravljaju da… Kad u Srbiji prođe
izborna noć, padne mrak. No, nije sve baš tako crno kao što izgleda i nisu
sve vlasti takve kakve jesu. Potvrdio bi to i pokojni Nušić. Složio bi se s tim
i Domanović. A ni Ćorilić nije daleko od toga. On čak javno izjavljuje: O vlastima mislim sve najbolje. Problem se
javlja kad počnem da govorim. Što se tiče naroda i tu je aforist jasan kao
dan. A i kako ne bi kad… U Srbiji vlada
narod. A u narodu vlada nezadovoljstvo. Ljudi moji, je li to moguće? rekao
bi sportski rječnikom pokojni Mladen Delić. Da, moguće je! U srpskom fudbalu je sve moguće, pa i da Partizan skine Zvezdu sa čela.
U
zemlji bez reda i sa malo rada događaju se razna čuda i rijetka čudesa. Tako
je. recimo… Vlada raspisala tender za
kupovinu šminke. A kao glavni razlog za taj dalekosežni potez navedeno je: Uvode se kozmetičke promjene. Naravno i…
Patrijarh se u svemu složio
predsjednikom. Božija se ne poriče. A i zašto bi, kad je svima jasno: Ako nas on ne odbrani, spaseni smo! Aforist
na to ima samo jedno kratko pitanje: I,
šta kažete, nije sve izgubljeno?… Pa, ne čekajući odgovor, sam odgovara
naslovom knjige: Mene ste našli.
Između
korica s gornjim naslovom nalazi se više stotina ovakvih i sličnih pitanja i
odgovora, misli i primisli, teza i antiteza, poteza i proteza, pohvala i
pokuda, podvala i odvala, nada i beznađa, ironija i parodija, parabola i
hiperbola, alegorija i alergija na sve što nas muči, i… svega što vam je lijepo
za svoj i smiješno na tuđi račun. Zato knjigu treba čitati kao molitvenik iz
koga se uči, a ne moli, iz koga se liječi da ne boli i iz koga se ide u bolje
sutra, a ne u gore juče.
Na dobro vam bila svaka pročitana, upamćena i… primijenjena
riječ. Živi i zdravi bili, pa… vidjeli.
0 коментара:
Постави коментар