Ivo Mijo Andrić
KARIKATUROM PROTIV LAŽNIH
RIJEČI
Borivoj
Dovniković Bordo: ISTOČNO OD RAJA, Razlog d.o.o, Zagreb
Nikada ranije nisam pisao prikaz ili
osvrt na knjigu karikatura. I ovaj pišem s velikim zakašnjenjem, jer mi je naš
poznati meštar karikature i animiranog filma Borivoje Dovniković Bordo svoju
knjigu pod naslovom Istočno od raja
poklonio s posvetom tek 23.10.2019. godine. Kako su takve knjige velika
prirodna i društvena rijetkost na našim prostorima, i kako Bordina knjiga oslikava
burno razdoblje do 1991. te ratno i poratno od 91. naovamo, nakon pomnog
pregledavanja njezinog sadržaja lako sam donio odluku da napišem ovaj
nepretenciozni osvrt.
Borivoj Bordo Dovniković rođen je
1930. u Osijeku. Poslije završene gimnazije u svom rodnom gradu, 1949. odlazi u
Zagreb, gdje upisuje studij na Akademiji likovnih umjetnosti. Uz studij počinje
objavljivati karikature u satiričnom tjedniku Kerempuh, te se pridružuje
kolegama koji pokreću crtani film u Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji. Usporedo s
filmom radi na stripu, ilustraciji i grafičkom dizajnu, a karikature mu postaju
jedan od oblika svakodnevnog umjetničkog izražavanja. Osim u Kerempuhu,
objavljuje ih u beogradskom Ježu i drugim dnevnim i nedjeljnim listovima. U
vremenu od 1994. karikaturama komentira događaje u osamostaljenim državama
bivše SFRJ i izlaže ih na samostalnim i skupnim izložbama diljem Hrvatske te u
Francuskoj, Italiji, Kini i drugim državama.
Karikature uvrštene u knjigu Istočno od raja oslikavaju burne
događaje iz devedesetih godina i kasnije na humoran, ironičan i alegoričan
način. Umjetnik tu ne sudi ružnim događajima i njihovim akterima, već ukazuje
da je sve ono što je krenulo krivim putem, moglo ići i miroljubivim stazama
koegzistencije i na dobrobit, a ne na štetu narodima koji su bespotrebno
ratovali jedni protiv drugih. Politika aktivne miroljubive koegzistencije i
postoji zato da se svi problemi i međusobni sporovi rješavaju pregovorima i u
dobroj vjeri njihovih sudionika. Kod nas se, nažalost, zbog žurbe protagonista
i nepovjerenja jednih u druge sve pretvorilo u krvavi rat s pogubnim posljedicama
koje se i danas osjećaju, a osjećat će se i u vremenima koja su pred nama.
Unatoč ostvarenim samostalnostima
novo-ustoličenih država, obećani napredak malim balkanskim narodima nije se ni
približno ostvario u željenim granicama, već ih konstantno i uporno tjera na
zapad gdje traže mir i sreću za sebe i svoje obitelji. Kreatori nasilnih
promjena, odavno su već pod zemljom, a njihov duh i lažna prosperitetna
obećanja lebde negdje u nebesima, daleko od zbilje u kojoj živi velika većina
ljudi na našim prostorima. Rat je suludim umovima bilo lako započeti, a graditi
mir puno je teži i odgovorniji posao onima koji su ga preživjeli i njihovim
potomcima. Vidi se to najbolje u novostvorenim državama koje puževim korakom 'žure'
u neizvjesnu budućnost.
Sve te stvari, teme i dileme
nalazimo o lucidnim Bordinim karikaturama koje su u minulim desetljećima
objavljivane na stranicama Vjesnika, Hrvatske ljevice, Prosvjete, Identiteta i
Novosti. Drugi dnevni i nedjeljni listovi i časopisi za njih su bili nedostupni,
jer je politika krojila gdje je kome mjesto i dokle čiji glas i riječ dosežu.
Bordu se za to nije pitalo, premda ga se to itekako ticalo pošto je rođen u
Hrvatskoj, drugi svjetski rat proveo kao dijete s roditeljima u izbjeglištvu, a
onda se vratio u domovinu i tu ostao do današnjeg dana, boreći se crtežom i
slikom za njezin boljitak.
Dobronamjerni umjetnici svih
usmjerenja i naraštaja u svakom zlom vremenu ili nevremenu kad sude zli ljudi,
bore se za mir i dobro svima u jednakoj mjeri i na svim mjestima. Njima je
pravda i pravednost i cilj i sredstvo i oni ne umiju podilaziti niti padati na
koljena pred silnicima i njihovim ostrašćenim sljedbenicima, kakvih je
devedesetih godina prošloga stoljeća na trusnim balkanskim prostorima bilo svuda
gdje su sila i nasilje vladali umjesto razuma i uma. Glasnogovornika toga zlog
vremena ima i danas i oni haraju nekim, a posebno internetskim mrežama i
medijima, kao vaške na nečistom rublju. Oni gaze sve vrijedno u međuljudskim
odnosima i ugrožavaju opstojnost nade da će biti bolje i da će pomirenja ući na
velika vrata naših ugroženih i u dobroj mjeri obeščašćenih života.
Bordo Divniković ne umišlja već
stvarno i ozbiljno misli da riječ dobrih pisaca, karikatura dobrih karikaturista, kao i glas
čestitih glasnogovornika državnih politika mogu doprinijeti pomirenju ljudi i
njihovom egzistencijalnom boljitku. I ne samo da misli, već i vjeruje, što se
vidi iz njegovih crteža i karikatura, da će u vremenu koje je pred nama, ako to
već nije ovo današnje, doći pametni, vrijedni i ozbiljni ljudi koji će od
kvazi-demokratskog napraviti demokratsko društvo, a nacije, vjere i sve što nas
dijeli ili nas je dijelilo staviti na mjesto koje mu pripada. U ropotarnicu
prošlosti i ljudska sjećanja. A kada će doći to vrijeme, to nam ni vrli proroci
ne mogu proreći. Niti to pak mogu poreći!
Istočno od raja, kako to Bordo
predočava karikaturom, nalazi se zapad. Bremenit političkim, ekonomski i
socijalnim problemima, bexitima, uličnim demonstracijama i terorističkim
ispadima ekstremističkih grupa i pojedinaca. No, i pored svega toga ljudi s
istoka hrle na zapad, tražeći utočište od svega što im u njihovim zemljama
smeta i što ih proganja. U Bordinim karikaturama ta je apsurdnost jasna i
naglašena ne kao slika trenutnog stanja, već kao upozorenje na nepredvidivosti
koje nas mogu snaći. Jer, odlaskom naših ljudi na zapad, na njihovo će mjesto
doći neki drugi ljudi s istoka, donoseći svoje kulture, navike i običaje koje
ne poznajemo i koje ćemo morati prihvatiti htjeli to ili ne. Tako će postupno
nestajati i nas kao i svega onoga u što smo se devedesetih zaklinjali ili se
još uvijek zaklinjemo, kao u trajne i ničim ne zamjenjive vrijednosti. Umjesto
što se busamo u junačke grudi i slavimo pobjede nad svojim građanima i ljudima
iz bliskog nam okruženja, bolje bi bilo da se okrenemo stvaranju povoljnih
uvjeta za opstanak i ostanak onih koji su još tu, i za povratak onih koji su
otišli. Jedino tako ćemo pokazati da smo dorasli vremenu u kojem živimo i
dokazati da i mali narodi, osim na sportskom polju, mogu i na drugim područjima
doprinijeti ukupnom europskom i svjetskom boljitku. A mi jesmo mali narod, ma
koliko se junačili i pravili važnima i bit ćemo sve manji ne pređemo li s
ružnih, lažnih i praznih riječi na dobra ljudska djela.
Karikaturom se na to samo ukazuje i
upozorava, a do nas je hoćemo li loše slike o sebi preobraziti u sebe na dobroj
slici. Vrijeme je pred nama, a pogotovo pred onima koji dolaze ili će tek doći.
Naše starije generacije svoje su kredite već odavno dobrano uzalud potrošile, a
važno je da se dalje ne zadužuju na račun onih koji će ih naslijediti.
0 коментара:
Постави коментар