Ivo Mijo Andrić
SAMO DA NE BUDE GORE
Đorđe
Otašević: AFORIZMI I AFORISTIČARI 19, 'Alma', Beograd, 2019.
Velik i svake pažnje vrijedan posao
radi književnik Đorđe Otašević. Svake godine za Izdavačku kuću 'Alma' priprema
i priređuje opsežni zbornik pod zajedničkim naslovom Aforizmi i aforističari. Tako
je pod kraj 2019. godine čitaoce počastio devetnaestim tomom tristo straničnog zbornika u koga je uvrstio
radove 90 autora iz novostvorenih država na
području bivše SFRJ. Riječ je uglavnom o etabliranim aforistima i manjem
broju onih koji tek stupaju na bogatu aforističku scenu.
Zbornik je podijeljen u tri dijela.
U prvom dijelu nalaze se odabrani radovi osamdesetak autora. Svaki od tih autora
zastupljen je sa 30 do 80 aforizama i drugih humortvornih misli. U drugi dio
zbornika uvršten je izbor aforizama iz knjiga 20 autora objavljenih u
posljednjih nekoliko godina. Autorske knjige predstavljene su izabranim
aforizmima na 2-3 stranice. Treći dio zbornika obogaćen je biobibliografijama
zastupljenih autora. U cjelini, zbornik se doima kao aktualna antologija
južnoslavenskih autora, što mu daje posebnu vrijednost i čini ga izuzetno
zanimljivim štivom svim ljubiteljima aforističkog stvaralaštva.
S obzirom da se na svakoj stranici zbornika
nalazi dvadesetak aforizama, ukupan broj objavljenih aforizama prelazi cifru od
5000. Rijetke su knjige koje sadrže toliki broj aforističkih uradaka sa
osnovnim podacima o njihovim autorima. Priređivač Đorđe Otašević i izdavač
'Alma' utoliko zaslužuju veće pohvale za uloženi napor u pripremi zbornika i
njegovom objavljivanju.
Zbog obimnosti djela i velikog broja
autora, u ovom prikazu teško je pobrojati sve one koji su u njemu zastupljeni.
Još je teže napraviti uži reprezentativni izbor aforizama pojedinih autora,
tako da ću metodom redukcije odabrati tek po jedan aforizam relevantnih
antologijskih aforističara po vlastitoj prosudbi, kako bi čitaoci imali barem
letimičan uvid u prezentiranu zborničku građu, pošto će samo rijetki ljubitelji
aforistike doći u posjed zbornika zbog malog broja štampanih primjeraka. Nadam
se da mi autori i čitaoci neće zamjeriti na mogućoj površnosti koja prati
ovakve vrste užeg odabira.
Kratku prikazivačku inventuru
svakako je najbolje započeti aforizmom Aleksandra Baljka, jednog od najboljih
evropskih i svjetskih aforista našega vremena. Izdvojio sam jedan o slobodi
govora koji glasi: Javljaju mi iz režije
da mogu slobodno da kažem šta mislim, jer više nisam u programu. Na njega
se srčano nastavlja Jovan Bajc koji kaže: U
životu su ga mnogi izdali, ali je sve preživeo. Nije izdržao jedino kad ga je
izdalo srce. Milorad Bibin aforistički zaključuje: Nekad su banke pljačkali. Danas banke pljačkaju… dok Miloje
Veljović tvrdi: Ja nikad nisam sam. Prate me tantalove muke. Aforist Dragan
Vugdelić s razlogom se hvali svojim ljubavnim životom: Žena mojih snova je moja rođena žena. Kako legnem kraj nje, ja zaspim. Živko
Vujić se aforistički obraća pokojnom Branislavu Nušiću: E, moj Nušiću! Svaki naš čovjek koji se bavi politikom je sumnjivo
lice. Po satiričnom mišljenju Vesne Denčić: Beskičmenjaci su stub našeg društva, a po Jandri Drmiću: Ateisti su sila koja Boga ne moli. Mile
Đorđijoski se s tim slaže, pa čak to potkrepljuje tvrdnjom: Boginja pravde kod nas nema šanse. Naše
sudije su ateisti. Po Živku Đuzi: Samo
ćuteći možemo unaprijediti kulturu dijaloga; a po Suzani Jovanović: Svaki ključ je pravi, ali ne za svaku bravu.
Aforistički veteran Milivoje Jozić otvoreno priznaje: Više ne jurim za ženama. Stigle me godine. A Živko Kulić naglašava
da… Iza svakog uspešnog aforiste stoji
uspešna žena. Neko mora da ga izdržava. Peko Laličić pak tvrdi … Kako svaki normalan Srbin mora da zna: Srbina samo seks spasava. Bojan Ljubenović nas podsjeća kako je … Srpsko nacionalno piće: šećer i voda! A
Dragutin Minić Karlo rezignirano poručuje: Učlaniću
se u vladajuću stranku. Dosadilo mi da besposličarim. U stilu Radoja
Domanovića, aforist Radomir Mićković misli da … Srbija nije mrtvo more. Naprotiv, Srbija je živo blato! Referirajući
se na aktuelno političko stanje, Dinko Omeragić uzvikuje: Ma, kakva prljava politika, ovo je čisti kriminal! Našu socijalnu
sliku Srba Pavlović opisuje ovako: Gole i
bose krpi ko stigne! Zoran T. Popović tvrdi da… Pse rata nikada ne možeš nahraniti; a Živko Prodanović priznaje da je… Njegovo traženje posla bez veze. Nema veze. Marina Raičević otkriva
kako je … Lako uočiti neviđeno glupo; dok
Deana Sailović za sebe kaže: San snova
sam. Još se nisam ostvarila. Po mišljenju Vasila Tolevskog… Pare su zamena za plućna krila! Ko ih ima,
lakše diše. Abdurahman Halilović Ahil otkriva povjerljivu tajnu jednog svog
poznanika: On i žena su kao pas i mačka –
mora joj biti vjeran kao pas, jer je ona zgodna mačka. Na kraju prvog
dijela zbornika prepisujem i jedan aforizam antologičara i aforiste svjetskog
glasa Aleksandra Čotrića na temu Kosova: Kosovo
je bilo naš Jerusalim. Sad je samo Zid plača.
U
drugi dio zbornika uvršten je izbor aforizama iz knjiga dvadeset poznatih
autora i autorica. Radi upoznavanja sa tekućom knjižnom produkcijom od svakog
autora, čije ime nije naprijed spomenuto,
citiram po jedan aforizam po slobodnom izboru. Tako iz knjige Marine Adamović Aforizmi i druge kratke misli prepisujem
aforističku misao: Život bez nade ima
nade. Iz neprincipijelnih razloga knjigu Ive M. Andrića pod naslovom Misli promašenog pisca prezentiram aforizmom:
Povjerili su mu vodeću ulogu. Ni za što
drugo nije bio sposoban. Iz Dnevnika
ostarjele frajle Nermine Begagić citiram mudru misao: Istorija čovječanstva je puna velikih ideja i malih ljudi. Zbirku s
naslovom Razmišljaonica autora Zorana
Đurovića predstavljam aforizmom: Nemaju
pojma! Ali ubijaju u pojam. Dragana Koprivicu i njegovu Aforizmaniju predstavlja ruralna
ljubavna misao: Ostajem seljak u duši.
Kod svoje cure volim najzabačenije krajeve. Knjigu Ukrštene misli aforiste Mikija Miljuša najbolje oslikava ekonomska
misao: Brakove iz računa treba sklapati u
bankama. Iz Male knjige smeha vredne,
autorice Tanje Prokopljević, bilježim dalekovidnu misao: Slepi putnik dobro vidi: a od Pobednika, Jovana Rukavine jedan
zanimljiv sportsko-zabavni izvještaj koji glasi: Stadioni su puni kada gostuju folk-pevači! Slobodan Simić u svom Rijaliti šou pojašnjava razloge
kašnjenja Marka Kraljevića na Kosovo: Kasno
Marko na Kosovo stiže. Zadržao se u Beogradu na mitingu podrške Kosovu. Iz
knjige Miroslava Sredanovića raketnog punjenja - Krstareće misli, izdvajam kulturološki aforizam: Kod nas nema polne diskriminacije.
Podjednako se psuju i otac i majka. Knjiga Misli na petoparcu mladog aforiste Vladimira Ćalića ima jedan vrlo
zanimljiv reklamno korupcijski aforizam
koji glasi: Kupujmo domaće! Sudije,
policajce… Poučno zar ne?! Na ovu očitu propagandu poruku Nenad Ćorilić
upitno odgovara knjigom pod naslovom Mene
ste našli, iz koje citiram jednu
optimističnu aforističku misao: Izvršitelji
su mi popisali svu vrednu imovinu. Ako ne platim dugove, prodaće mi sve
aforizme. Ovaj kratki presjek drugog dijela zbornika zaključujem aforizmom
Milenka Šarca iz zbirke Rafalna paljba, koji
u slobodnom prevodu sa crnogorskog jezika glasi: I ja sam postao pravi Crnogorac. Sve mi je crno, a može biti i gore.
Prikaz je najbolje završiti ovom ubojitom
samokritičkom aforističkom konstatacijom. Da ne bude još gore, nego što danas
stvarno jeste. Na ovim prostorima nikad se ne zna šta vas sutra čeka.
0 коментара:
Постави коментар