PROČITANE MISLI POGOĐENOG PISCA
Ivo
Mijo Andrić: MISLI POGOĐENOG PISCA, VN i UHAH, Zagreb, 2019.
Ono
što posebno ističe Ivu Miju Andrića u vrhu hrvatske i BiH književnosti je
njegovo stvaranje i ogledanje u cijelom nizu književnih vrsta. Za razliku od
mnogih drugih autora, on piše pjesme, priče, romane, drame, aforizme, epigrame,
novele, kritike, oglede, eseje, studije, polemike, književnost za djecu,
znanstvene i stručne radove s područja zaštite radničkih prava…. Da, sve to
spada u Andrićevu sferu interesiranja i stvaranja, pa po tome sudeći, Andrićeva
najuža specijalnost je – svestranost. Jednom riječju, Andrić se dokazao kao
unikatni aforističar, koji vrhunskim umijećem plovi i roni u raznim književnim
vodama. Očigledno, njegovoj znatiželji i književnom talentu tijesni su svi
zadani okviri, pa ih zato neprestance mijenja i proširuje.
Misli
pogođenog pisca pisane su po kategorijama
boksačkog sporta. Ring je Lijepa Naša, ili pak njihova, sa svim svojim manama
(npr. demokracija „na hrvatski“) i prednostima (npr. otvorene granice za izlaz
iz zemlje). Aforizmi udaraju u sve poremećene društvene i ljudske vrijednosti:
direktima, krošeima, aperkatima, snažno i jako, bez obzira radi li se o papir
ili teškoj kategoriji. Andrićev aforizam je red, ali red protiv svih onih koji
bi svuda zavodili red do nereda. Poruke njegovih aforizama se čitaju
između svih tih redova, bez obzira
koliko su škrti na riječima. U njima nam pisac otkriva urođenu tehniku
duhovitosti pisanja i podstiče na razmišljanje na drugi, nestereotipan način.
Aforizmima koji idu „in medias tres“ podcrtava se njihova višeslojnost i
misaona dubina. U knjizi imamo i puno misli koje nisu toliko zvonke i
alarmantne. No, i one nas itekako dovode u stanje zabrinutosti o moralnim i
vrijednosnim kriterijima društva u kojem živimo.
Duhovitost
je ljekovita. A u svim svojim dosadašnjim knjigama aforizama, Andrić se dokazao
kao doktor duhovitosti. On je neumorni realni kritičar stvarnosti i života koga
živimo, a čiji smo taoci, koji kritikom kroz humor, izražava svoju
individualnost i kreativnu posebnost. U aforističko - satiričkom umijeću
fascinira način na koji koristi jezičnu vratolomiju, da bi aforizmi pulsirali
kritičkim duhom. Stalno pozivanje na prošlost i tradiciju kao jedini orijentir,
kao imperativni vrijednosni svjetionik, Andrić stavlja u kontekst vječne
okrenutosti prošlosti umjesto sadašnjosti i budućnosti. Dvodjelni aforizmi su
omiljena forma njegove poetike - prvi dio aforizma je naoko jednostavan iskaz a
drugi je obrat, demanti, rastvaranje tog jednostavnog iskaza kao privida i
iluzije.
Arbitar
u ovom aforističko boksačkom meču mora biti nepristran, neutralan. Radi toga
neću izdvajati pojedine aforizme i misli iz ovih boksačkih kategorija (da ne bi
neke doveo u privilegiran položaj), jer iz svih sijevaju razorni aforistički
udarci, već dajem generalnu ocjenu borbe. Meč između Andrićevih aforizama i
misli o svekolikim društvenim
devijacijama, proglašavam neriješenim. Iz ovoga se može naslutiti, da će se
borac Andrićevskog kova, prihvatiti pera
i kompjutera i aforistički ići u nove okršaje s novim knjigama.
Misli
pogođenog pisca
su dobrovoljni prilog afirmaciji hrvatske,
regionalne i europske aforistike i autorov pokušaj općem uzdignuću i
ozdravljenju ljudskoga duha i bolesnoga društva.
Tomislav
Supek
0 коментара:
Постави коментар