Piše:
Velizar Radonjić,
ŠTAKOR I KRALJ
(bajka
za odrasle)
Daleko, iza sedam
gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, lijepa
kao grijeh. Satkana od divlje ljepote i krajnosti nastalih igrom bogova koji su
je stvarali. Noge joj zapljuskuje toplo more, a kose raspliću ledeni vjetrovi. Isprepletana
surovim liticama i plodnim poljima, bistrim jezerima i divljim rijekama. Jedni
uz druge rastu i plod svoj rađaju i sočna smokva i opora oskoruša, maslina i vinova
loza, a tik do njih vučji trn i kukurijek. Iskušenje za sve koji su željeli da
je osvoje i da je obeščaste.
Njenim prostorom
i komšilukom hiljadama godina se ukrštaju putevi, migracioni i karavanski,
trgovački i osvajački. Nad njom se, od pamtivijeka,
sudaraju vjetrovi. Vjetrovi su donosili
vojske i vojskovođe. Na njene obale su se iskrcavale carske galije, a njena
polja gazile divlje horde. Sa sve četiri strane svijeta… Palili plodna polja,
pljačkali njena blaga i silovali njenu ljepotu… do sljedećeg vjetra koji bi donio
nove vojske i nove vojskovođe…
Svaki osvajač je
ostavljao svoj trag. Oni koji su se nadali da će tu ostati vječno, ostavili su utvrde,
puteve i bogomolje, sagrađene njenim blagom i njenim kulukom. Miješale su se i
religije i kulture. Ostavili su joj osvajači nekoliko vjera i bogomolja, ali i
bezbožnike. Ostavili su i pozorište i vašar, valcer i kolo, klavir i šargiju, violinu i
diple... I ko god da je došao, kao osvajač ili da nešto proda, miješao se sa
lokalnim pukom. Pravili i rađali djecu, neko milom, a neko silom. Nestala su nekadašnja
plemena ponosnih i slobodnih ljudi. Umjesto njih, sa novim dobom, nastaše nova
plemena. Plemena podanika i srebroljubaca, pokornih, nesložnih i potkupljivih.
Međusobno zavađenih i spremnih da se svakoga časa međusobno unište.
***
Daleko, iza sedam
gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, lijepa kao iz bajke, satkana od
krajnosti nastalih surovim igrama i bahanalijama njenih osvajača i gospodara. Zemlja
bogate vlastele i siromašnog puka. Kao u pravoj bajci. Poharana i ponižena. Nastala
na vododjelnici morskih slivova, podijeljena i po slivovima i po plemenima,
vjerama i nacijama. Raspolućena i posvađana. Razorena korupcijom i kriminalom.
Obeščašćena bez milosti. Bez stida. Kao u nekoj ružnoj bajci.
Njome, po
milosti Božjoj, vladaše Kralj, sa svojom vlastelom i dvorjanima. Pred svijetom
se kazivaše naprednim i demokratom. Ima i Senat, koji donosi zakone, i ministre,
sudije, slobodne medije i intelektualce… kazivaše svijetu. Kod kuće - Kraljeva
se ne poriče. Po milosti Božjoj i volji Kraljevoj, donose se zakoni, sudi i
presuđuje, gradi i razgrađuje, kupuje i prodaje… A Kralj je milostiv.
Dozvoljava da ga poljube u ruku. I svi prilaze njegovoj ruci, jer dok traje
njegova milost oni će biti senatori i ministri i sudije… trošiti državno blago i biti bogati. Pripadaće Kralju. Sve dok mu
budu ljubili ruku.
Vladaše tako
Kralj, sa svojom vlastelom i dvorjanima. Vladaše decenijama. Kad god bi njegova
vladavina počela da se ljulja poslao bi žbire u narod da unesu zlu krv među
plemena. Da, svađajući ih, lakše upravlja njima. Ako bi se pobunila Crkva,
osnovao bi još jednu - novu Crkvu. Ako se pobune mudraci ili umjetnici osnivao
bi nove akademije i fakultete, naučna i kulturna udruženja i saveze. Na kraju
se svaki otpor završavao pojedinačnim nezadovoljstvom mrvicama koje su dobijali
sa njegovog stola.
Vladaše tako
Kralj po milosti Božjoj. Vladaše decenijama. Negdje strahom, negdje blagom,
ponegdje spletkom i neslogom. I što njegova vlast bješe veća, bijahu veći i
apetiti njegove vlastele, senatora, njegovih sudija i ministara. Jednima bi odriješio kesu, druge
bi smijenio, treći bi sami priznali da su grešni pa bi ih poslao na robiju.
Četvrti, po milosti Božjoj i volji Kraljevoj… četvrti više ne bi postojali.
***
Daleko, iza sedam
gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, poharana i osiromašena. Razorena korupcijom
i kriminalom. U državnu kasu se slivaše sve manje blaga. Premalo i za Kralja i
njegovu vlastelu, još manje za kupovanje senatora, ministara, sudija,
plemenskih poglavica… I poče vlast ozbiljno da mu se ljulja. Da se ruši
iznutra. Najprije od onih koji su se na njoj najviše obogatili. Osiliše
senatori i plemenske poglavice. Ne pomažu ni žbiri, ni spletke, ni nesloga. I, zabrinu se Kralj. Ako ga svrgnu sa trona, počeće
da se odmotava… saznaće se kako je i kuda nestalo i sklonjeno blago čitave
zemlje. Saznaće se… mnogo toga što se nikada ne smije saznati i kazivati javno.
Zabrinu se Kralj
i pozva sebi najvjernije savjetnike da ga
nauče kako da smiri pobunjena plemena i plemenske vođe, kako da Senat i sudije ponovo
stavi pod svoju kontrolu. Oni, poslušni a nenavikli da misle, ne mogoše da
smisle šta je to što bi pomoglo njihovom Kralju. Kralj se naljuti, rastjera
savjetnike… obeća da će im… bolje da ne
znaju šta će da im uradi…
Uplašio se i zabrinuo
Kralj. Više nego ikada prije. Uznemirio se, ne spava, ne jede, ublijedio… Hoda
nervozno odajama, galami, psuje, lomi sve što mu dođe pod ruku. Svi ga se
klone, savjetnici i mudraci najviše. Na kraju odluči da posjeti Državni zatvor.
Možda među zatočenima nađe nekoga ko će umjeti da ga savjetuje… Zapade mu za
oko jedan od njih. Izvanjac i drugačiji od ostalih. Objasniše mu da je sa nekog
dalekog otoka, trguje maslinovim uljem, nije htio da zaradu pokloni Dvoru pa je
zatočen u kazamatu, a njegov brod arestovan u pristaništu.
Obeća Kralj, ako
ga nauči šta da čini, da mu vrati i brod i slobodu i da ga uz to bogato
nagradi. I nauči ga zatočenik – kaže da, kad se na njegovom otoku nakote
štakori i počnu da mu uništavaju usjeve, ne ostavlja otrov po vinogradima i
maslinjacima. Uhvati, priča zatočenik, dvadesetak živih štakora, zatvori ih u
jedno metalno bure, bez hrane i vode – samo im vazduh prolazi kroz rupe u
poklopcu. Štakori će početi da jedu
jedan drugoga, dok na kraju ne ostane samo jedan. Pobjednik. Njega oslobodi i
pusti u vinograd, jer se on od sada hrani samo štakorima. Sve do zadnjega. Kralju
se svidjela njegova priča. Kao što je obećao vratio mu je brod i slobodu i za
nagradu dao punu kesu dragog kamenja. Zatočenik vrati drago kamenje govoreći da
je on tražio samo slobodu, a ako uzme i blago nikada neće biti slobodan.
Pripadaće Kralju, a on želi da se vrati na svoje otočje.
***
Daleko, iza sedam
gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, raspolućena i posvađana. Pobunili se u
njoj senatori, plemenske i vjerske vođe.Ne dobijaju dovoljno novca iz državne
riznice. Rade Kralju o glavi. Prizva
Kralj sebi šefove tajne i javne policije i glavnog rizničara. Naredi da počne
Operacija Štakor.
I poče, po
milosti Božjoj i volji Kraljevoj, Operacija Štakor. Odabraše pleme od kojega su
se najviše plašili, poslaše u njega žbire sa blagom, a među podanike posijaše
mržnju i zlu krv. Plemenskom vođi nađoše neke stare grjehove i, malo ucjenom a
više kesom blaga, ubijediše ga da radi za njih i razori sopstveno pleme. Po nazivu
tajne operacije, dadoše i njemu tajno ime Štakor.
Rasturi Štakor,
po milosti Božjoj i volji Kraljevoj, svoje pleme. Rastjera svoje dojučerašnje drugove
i saborce, lažno ih optužujući za neke ružne stvari…drugi sami napustiše i
priđoše drugim plemenima, treći odoše u svijet… tamo gdje stanuje sloboda. Razori
Štakor, po volji Kraljevoj, svoje pleme i posta Štakor Pobjednik, miljenik
Kraljev. Prizva Kralj, još jednom, sebi
šefove javne i tajne policije i glavnog rizničara. Sa njima i Štakora Pobjednika.
Naredi da se Operacija Štakor nastavi. Potpisa dekret kojim se Štakoru daju sva
prava i ovlašćenja: da zavede red u Senatu, kontroliše tužioce i sudije, može da raspolaže tajnom i javnom policijom,
državnom riznicom, kontroliše medije, postavlja i smjenjuje ministre… može sve…
Ne može jedino da bude Kralj.
Poče Štakor, po
milosti Božjoj i volji Kraljevoj, da zavodi red u Kraljevini. Po mjeri svojoj.
Ukinu pravo na slobodu govora u Senatu i pretvori ga u mjesto na kome se aminuje
samo Kraljeva volja. Senatore pretvori u
harlekine koji uveseljavaju puk, oni što ne pristaše da budu harlekini bili
su protjerani ili utamničeni. Smijeni Štakor, po volji Kraljevoj i mjeri
svojoj, ministre koji mu ne bijahu odani
i poslušni. Smijenjuje i postavlja tužioce i sudije, koji će da sude samo u ime
i po volji Kraljevoj koju im bude
tumačio Štakor. Smjenjuje Štakor i
postavlja vjerske poglavare. Smjenjuje i postavlja urednike i akademike, dekane
i rektore… oficire i generale…. U
medijima bi samo osvanula vijest kako je neki ministar ili sudija ili…, podnio
ostavku i otputovao da se liječi u nekoj dalekoj zemlji, drugi je imao srčani
udar, treći saobraćajnu nesreću, neko je stradao u lovu ili na skijanju…
***
Daleko, iza sedam
gora i sedam mora, bješe jedna zemlja. Nekada bješe lijepa kao iz bajke… nekada
davno. Podvedena Kralju i vlasteli. Vladahu njome, po milosti Božjoj, Kralj i
njegov miljenik Štakor. Vladahu godinama strahom i diktaturom. Srećni, kao u bajci. Trošili
su državno blago koje nijesu morali da dijele sa drugima. Puk je trpio i plaćao
porez. Da se Kralj ne bi zamarao, Štakor bi, umjesto njega, silazio u podne ispred
Dvora da podanicima podari Kraljevu i svoju milost – dopuštao im je da ga
poljube u ruku.
Vladali su tako
i uživali u milosti Božjoj i državnoj riznici. Srećni kao u pravoj bajci…sve -
sve dok se jednoga jutra Kralj nije trgao iz sna. Njegovim se odajama šeta Štakor. Oblači Kraljev ogrtač, ispred ogledala proba
krunu… i zadovoljno klima glavom. Zbunjen onim što vidi, Kralj pita šta se
dešava.
Sve je pod
kontrolom, tješi ga vjerni Štakor. Objašnjava mu da će mediji za par minuta
objaviti da je Kralj imao srčani udar, ljekari su učinili sve da mu spasu
život, ali bez uspjeha. Objaviće nacionalnu žalost koja će trajati mjesec dana.
Zato je i došao da to, prije nego drugima, saopšti svome Kralju. Došao je i da
ga obavijesti da je Kralj, da bi sačuvao mir i red u Kraljevstvu, prije nego je ispustio svoju plemenitu kraljevsku dušu,
potpisao ukaz i svog vjernog Štakora odredio za nasljednika Krune.
***
Daleko, iza sedam
gora i sedam mora, bješe jedna zemlja, nekada lijepa kao grijeh… podlegla
surovim igrama i bahanalijama njenih gospodara, naružena, podvođena svima koji
su imali zlatom da plate, silovana i obeščašćena bez milosti. Bez stida.
Poharana i osiromašena. Razorena korupcijom i kriminalom, raspolućena i
posvađana. Razapeta između vjera i nacija. Bespomoćno zaglavljena u dalekoj prošlosti,
beznadežno zagledana u budućnost. Zemlja bez
slobode. Bez nade…
0 коментара:
Постави коментар