Ivo Mijo Andrić
SATIRA SATIRE ALI NE
ZATIRE
Marko
Grgičević: SATIRI NAD MOJOM DOMOVINOM, Genesis, Zagreb
S velikim zakašnjenjem, u mojoj
nesređenoj biblioteci, pronašao sam knjigu aforizama sada već pokojnog Marka
Grgičevića, za života umirovljenog pomorca iz Pule. Naslov joj je Satiri nad mojom domovinom. U prvi mah
naslov mi se učinio pretencioznim, pa sam najprije pročitao kratku biografiju napisanu iz pera urednika
Miroslava Vukmanića. Marko je rođen 1937. godine, pisanjem se bavio tridesetak
godina, a ovaj svijet je napustio 2015. Za života nije puno toga napisao, ali
ono što je došlo do čitatelja nagrađeno je zlatnom plaketom za aforizme na
Međunarodnom festivalu humora i satire u Slavonskom Brodu. Zasluženo u svakom
slučaju i pošteno da poštenije ne može biti. Jer, od svih knjiga aforizama koje
sam do sada pročitao od hrvatskih autora Satir
nad mojom domovinom je najubojitija knjiga satiričnog aforizma koja je
pisana bez dlake na jeziku i oštrinom što nadmašuje čak i čuvenu britvu
Seviljskog brijača.
Gotovo, pa svi uvršteni aforizmi, a
ima ih više od 600, satiričnim skalpelom seciraju slabosti i mane hrvatskog
društva, države i njezinih istaknutih pojedinaca, a ne zaobilaze ni široke
narodne mase koje su dosanjale višestoljetni san svojih velmoža da imaju svoju
državu po mjerilima međunarodne zajednice i teoriji koju sam učio na Fakultetu
političkih znanosti prije više od 50 godina. Marko Grgičević se osmjelio da u
eri novoustoličene demokracije političkog pluralizma učini aforističko-satiričnu
analizu svega što nas je snašlo od prelaska iz jednopartijskog sustava
socijalističkog samoupravljanja u višestranačku kapitalističku tvorevinu
suvremenog globalističkog tipa upravljanja Europom i svijetom. Kratko razdoblje
suverenosti, dugo gotovo dva desetljeća, od ulaska u EU zamijenjeno je dirigentskom
palicom mentora iz Brisla, tako da je san o punoj neovisnosti nakon izlaska iz,
mnogima mrske SFRJ, postao noćnom morom svih do Boga zakletih suverenista. Ona
narodna izreka „što je babi milo, to joj se i snilo“, relativno je brzo
pokleknula pod firmom euro-integracija, tj. širenja EU-a na istok i jug. Kao da
se to nije znalo ili moglo znati i prije raspada tri federalne države na ovome
dijelu svijeta. Aforisti satirične provenijencije bi to u najkraćem rekli:
Izveli su to majstorski - SAD ili nikad!
Pokoj mu duši, Marko Grgičević, bio je
svjestan svega toga i na vrijeme je upozoravao svojim satiričnim žaokama na sve
ono što smo propustili i što ćemo prepustiti silama sa zapada koje Boga štuju,
ali ga ne mole ni zašto što imaju u svojim srednjoročnim i dugoročnim
planovima. To nam najbolje potvrđuje četvrtstoljetna činjenica da je EU ušla u
BiH 1995, a da ni Bosna niti Hercegovina neće ući u EU ni za narednih 20
godina. Tako tvrde zloguki proroci, a europska birokracija to samo šutnjom
potvrđuje. A oni ili one države koje su ušle u tu istu EU u 21. stoljeću, nisu
dorasla kompenzacija tek izbrexitovanoj Velikoj Britaniji, ma koliko se to
zemljopisno činilo.
No, da ne duljim s uvodom, vraćam se
Satirima nad mojom domovinom u režiji
aforista Marka Grgičevića. Za uvod u to prebogato
aluzijsko-alegorično-ironično-hiperbolično-satirično štivo, citiram prvi
aforizam u kome se pisac obraća svojim sunarodnjacima riječima: Hrvati, snovi vam se ne mogu ostvariti
spavanjem. A one koji su prespavali vrijeme opominje rečenicom: Upozorava se narod da ne nasjeda na svoje
mišljenje. Hoće li to upozorenje piti vodu ili će ga osvježiti svetom vatikanskom
vodicom, pokazat će desetljeća i stoljeća koja su pred nama. Svoj stav o svemu
tome autor je izrazio aforizmom haške vrijednosti: Ako me odvedu u Haag, sve ću priznati, samo da me ne vrate natrag. Neke
su doduše vratili, ali se oni, blagodareći dobročiniteljskoj državi za koju su
se generalski borili ni na što ne žale. Čak
ni za godine provedene u tom istom Haagu, koje su prebrisane oslobađajućom
sudskom presudom. I za to aforist ima svoje obrazloženje u kome hvali ujka Sama:
Ameri pomažu sirotinji diljem svijeta.
Dijele joj pravdu. U to ime „Živjela
Hrvatska“ – uzviknuo je jedan koji je želio ostati anoniman. Razumljivi su
ovakvi izljevi ljubavi prema domovine kad se zna da je ona lijepa naša, i kad… Dok su mali, Hrvati sisaju majku. Kad
odrastu sisaju vesla. Duboko svjestan toga, pa čak i visoko razočaran kasnijim
razvojem situacije u zemlji, Grgičević se obraća mladim kolegama dalekosežnim
savjetom: Prvi savjet mladom piscu: ako
si rođen u Hrvatskoj – piši propalo!
Politika
naša nasušna zahvalna je tema za satiričare pa joj ni Marko, ni u čemu, nije
ostao dužan. U svom pristupnom aforističkom govoru iznosi nekoliko teza za dubokoumno
promišljanje. Tako, između ostalog kaže: U
svijetu se političari često bave kriminalom; samo se u nas kriminalci bave
politikom. Valjda zbog toga: Naša
vlast ne može voditi pametniju politiku. Radi u skladu sa svojim mogućnostima. Logično
je zato da … Naša vlast nije ostavila
narod na cjedilu. Još ga cijedi! Ta i takva .. Vlast goni samo sitne lopove. Podsjećaju je na njezin početak. Slijedom
toga, po ocjeni aforiste: U nas je dosta
toga u kaosu, ali je kriminal organiziran. Za utjehu nam može poslužiti
aforizam: Predsjednik vlade nam je kao
otac. Stalno nam priča bajke. A očinska ljubav nije za bacanje. Pogotovo
ako je iskazana putem javne televizije koju rado gledamo, a sve manje slušamo.
Kad je već riječ o pupčanoj vezi
politike i televizije, aforist je ovako objašnjava: Plaće saborskih zastupnika su velike. Svugdje u svijetu TV zabavljači
su dobro plaćeni. Važnost televizije posebno je bila naglašena u vrijeme
domovinskog rata. U to vrijeme … Hrvati
su mučili zarobljene Srbe i Muslimane. Prisiljavali su ih gledati informativni
program Hrvatske televizije. Da je televizija moćno sredstvo propagande
stvarnog i nestvarnog, svjedoči i aforizam u kome autor kaže: Prošao sam cijelu Europu, ali nigdje narod
ne živo ljepše nego na našoj televiziji.
Osim
što su glavna tema, Hrvati su i zahvalna meta za Grgičevićeve satirične
strelice. Pošto je i sam dio njih, on se ne libi reći kakav je, i šta o njima
misli. Tako, između ostalih prepisujem ove aforistične osobine Hrvata: Daj Hrvatu vlast, pa ćeš o njemu doznati ono
što ni on o sebi ne zna; Ako sloga kuću gradi, nije čudo što je među Hrvatima
toliko beskućnika; S ovakvim građanima Hrvatske, vlast je na konju; Hrvati su
se vratili u Europu. Odmah nakon božićnih i novogodišnjih blagdana; U Hrvatskoj
ima i poštenih građana. Ali to je njihov problem; Hrvatska je raj na zemlji.
Ali Hrvat kao Hrvat - naučio na pakao; Za nas Hrvate nema zime, dok nam gori
pod nogama; Čim su Hrvati zbili redove, počelo je džeparenje; Mnogi Hrvati su
izgubili glavu u ratu, zbog onih koji je nisu imali u miru; Mladi Hrvati ne
žele u radnička zanimanja, jer poslije moraju štrajkati; Vjerni Hrvati idu na spavanje s kokoškama.
Nevjerni s mačkama.!
Da ne bi ispalo kako se aforist šali
i satiričari samo na račun države, vlasti i naroda, citiram i nekoliko njegovih
aforizama zapisanih na vlastiti račun. Započinjem od onoga u kome priznaje: Volim
jesti u društvu. Zato se hranim u narodnoj kuhinji. Potom slijede: Kad sam otvorio oba oka, vidio sam da sam
slijepac; Ne znam šta bih dao kad bi nešto imao; Nisam bio 'za', zato sam - iza;
Moj život je ples. Plešem kako mi drugi sviraju; Dok drugi laju, ja živim
pasjim životom; Ja sam dobar katolik. Postim i kad ne moram; Da bih živio kao
čovjek, počeo sam prositi; Neizlječivo sam bolestan. Zarazio sam se politikom;
Ja sam glasnogovornik stranke. Ako lažu mene, lažem i ja vama; Bubnuo sam i
ostao živ. Eto kakva je demokracija u nas. I za kraj još jedan istiniti,
koji se ostvario 20.2.2015. Komunizam
nisam doživio, a kapitalizam neću preživjeti!
Toga
dana nas je za sva vremena napustio dobar čovjek i odlični aforist i satiričar
Marko Grgičević. U naslijeđe nam je ostavio sjajnu knjigu Satiri nad mojom domovinom, koja će, u to sam duboko uvjeren,
živjeti koliko i čovječanstvo. Neka ti je slava i hvala dobri naš Marko.
0 коментара:
Постави коментар