Ivo Mijo Andrić
MISAO + MISAO = POMISAO
Zdravko
Kurnik: NA OŠTRICI RIJEČI, Genesis, Zagreb
Sa sjetom i tugom pišem o aforistima
i humoristima koji više nisu među nama. Jedan od njih je i Zdravko Kurnik, koji
nas je napustio u ljeto 2010. godine.
Zdravko Kurnik rođen je 1937. godine
u Travniku. Školovao se u Bosanskom Brodu i Zagrebu, gdje je završio studij
matematike na PMF-u. Do umirovljenja 2002. godine radio je kao profesor na tom
fakultetu. Pisao je stručne radove i udžbenike iz matematike. Bavio se
književnim radom, nastupajući kao haiku pjesnik, aforist, humorist, satiričar i
enigmat. U Japanu je osvojio osam nagrada za haiku poeziju, a za aforizme je
nagrađen Zlatnom puntinom u Blatu na Korčuli. Objavio je pet knjiga aforizama i
više stotina radova u listovima, časopisima i radio-televizijskim emisijama.
Jednom riječju, bio je matematički erudit i spisatelj koji se okušao u raznim
područjima literarnog stvaralaštva i svuda je bio uspješan.
Prisjećajući se Zdravka Kurnika kao
zemljaka i kolege po peru, ponovo sam pročitao neke njegove knjige aforizama i
o jednoj pod naslovom Na oštrici riječi, zapisao
poneku misao. Usput sam zabilježio i neke aforizme koji nam daju neposredan
uvid u ono čime se bavio u dokolici i što nam je ostavio kao trajnu vrijednost
svoga iznadprosječnog intelekta. Čitači koji se nisu susreli sa Zdravkovim
djelima, moći će i na osnovu tih citiranih aforizama prosuditi o kakvom je
misliocu i piscu riječ i koliko smo izgubili njegovim ranim odlaskom sa ovoga
svijeta.
Zbirka aforizama, gnoma, sentencija,
mudrih izreka i drugih zdrav(k)orazumskih promišljanja o ljudima i svemu što ih
okružuje i što je u njima, uokvirena naslovom Na oštrici riječi, donosi nam matematički i jezični pogled na našu,
u mnogo čemu surovu, a na momente i lijepu stvarnost. U njoj ćemo se pronaći
onakvima kakvi jesmo, a ne kakvi bismo željeli biti, i steći realnu sliku o
vremenu koje je ostalo za nama a koje će se ponavljati, kako u sadašnjosti,
tako i budućnosti. Život na ide ravnom linijom, već cik-cak zavojima ispunjenim
lijepim osjećajima i, vrlo često, tužnim događajima i doživljajima. Baš zato,
kako veli aforist: Ne treba vjerovati
ljudima koji, umjesto bolje sadašnjosti, nude bolju budućnost. Životna
praksa pokazala je da: Većini ljudi
svjetlija budućnost dalja je od najsvjetlije zvijezde. Nada je lijepa samo
dok se čeka njeno ostvarenje, ali mnogi ne dočekaju onoga čemu se nadaju. Sve nade ostvare se samo onome tko se ničemu
ne nada, zapisao je Zdravko i optimistično dodao: Mnogi na kraju života uspiju spojiti kraj s krajem. Tako je to na
ovome svijetu, a na nekom drugom …o tome nekom drugom priliko.
Matematičari su ljudi koji se
razumiju u brojeve. Pisci su osobe koje znaju vrijednosti slova i napisanih
riječi. Kad se te vrline spoje u jednu ili povežu jedna s drugom, dobije se
kompletan čovjek širokoga znanja i bogatih vrlina. Zdravko Kurnik je bio jedan
od rijetkih među nama kome je to uspjelo, i zato je njegov put korisno
slijediti i postupati po pisanim aforističkim uputama koje nam je ostavio.
Istina, pri tome treba imati u vidu njegovo upozorenje koje nas opominje da su
… Na putu u bolju budućnost neodgovorni
postavili naplatne kućice. U tim naplatnim kućicama naplaćuju nam sve
skuplje troškove života; vodu i zrak koje nam priroda nudi besplatno; staze
kojima smo se nekada slobodno kretali; ljubav prema rodnoj zemlji koje je sve manje.
Sve je manje ljubavi, ali i zemlje u kojoj smo rođeni. Ubili su je ratovima,
podjelama i drugim nepodopštinama koje otežavaju život običnim malim ljudima.
Na oštrici Zdravkove riječi našle su
se i ratne misli koje nosimo i proživljavamo svi mi koji smo doživjeli i preživjeli
ratne južnoslavenske strahote. Rat uvijek
priželjkuju oni koji znaju da će drugi za njih ratovati, kaže Kurnik
aludirajući na političke vođe koji su, zbog ostvarenja svojih ideala i ciljeva od
naroda napravili horde budala što su ratovale za interese odabranih, zanesenih
i njima po karakteru sličnih i sebičnih. Rezultati toga su poznati. Uski krug
spretnih i sretnih je dobio, a narod je, ili njegov veći dio, izgubio. I svoje bližnje i ono što su prije rata imali
i uživali. Zato uvijek treba imati u vidu njegovu gnomsku ironičnu opasku koja
kaže: Danas se samo ratni strojevi
redovito podmazuju. Da je to tako, lako se možemo uvjeriti slušajući i
gledajući televizijske vijesti i dnevnike. U njima se više govori o vojnim
vježbama, oružjima, ratovima, vojsci i ratnicima nego li o svemu drugome što
propagira mir i za njega se bori mirnodopskim sredstvima. Vrhovni zapovjednici,
ministri obrane, generali i druga vojna i borbena struktura, danas je poslušnim
i povodljivim medijima važnija od nositelja privrednih, znanstvenih i kulturnih
postignuća. Kuda to vodi, teško je unaprijed reći. No, posve je sigurno da ne
vodi ljudskoj slobodi o kojoj ti isti i njihovi epigoni na sva usta pričaju,
mažući nam oči besramnim lažima. Ravnoteža straha odgovara samo onima koji siju
strah, ali ne i onima koji taj strah žanju! Da je puste sreće kao što je nema,
sve te stvari bi trebalo postaviti po principu zapisanom u Zdravkovom aforizmu:
Tko je mine sijao, trebao bi ih i žeti. To
bi bilo pravedno i po ljudskoj mjeri. Sve drugo je obmana koja dolazi od onih
sa malo ljudskih vrlina, a sa puno mana.
Aforist je nemoćnik moćne pameti
koji sve vidi, sve čuje, sve osjeća, svemu se čudi, ali ništa bitnije
promijeniti ne može. Ni u vrhu, ni u puku koji daleko više skita nego li što
čita. I koji se, onako pučki i pjesnički kazano, nizašto ne pita. Golub mira nema gotovo nikakvih šansi pokraj
toliko jastrebova rata, reći će aforist i potvrditi složenom rečenicom: Narod se dijeli na one koji s lakoćom
stvaraju probleme i na one koji ih mukotrpno nastoje riješiti. A dobro se
zna koji su to oni prvi, a koji su oni drugi. Većinski, a u svemu i po svemu
nemoćniji, kao i aforist s početka ovoga pasusa.
Ekološki gledano, poput švedske
djevojčice Grete, Zdravko je puno ranije zaključio da za: Globalno zatopljenje zahvaljujemo usijanim glavama. One su
pregrijale zemlju dimnjacima, premrežile nebo vojnim i inim avionima, zagadili
vode otpadcima, pomutile mozak opijatima. Od
ovog svijeta čovjek je napravio kaos. Bilo bi zanimljivo doznati kako se ponaša
na drugom svijetu? Pita to aforist sebe i sve nas i, umjesto odgovora,
zaključuje: Zdrav razum teško može
prihvatiti pomisao da u svemiru postoji još jedan ovakav svijet. Ako i
postoji, teško da bi mogao imati i podnositi štetočine kakve na ovom svijetu
podnosi ljudska vrsta. Ovu primisao aforist dopunjava drugom u kojoj kaže: Majmuni više ne postaju ljudi, ali zato neki
ljudi postaju majmuni. Mislite li drugačije, e, to nije piščev nego vaš
problem.
Ako niste znali … Samo su u matematici računi uvijek čisti. To
je zato što … Matematika nikad ne vara. A
statistika … Statistika uzima onima koji
imaju i daje onima koji nemaju. Moguće je to u praksi, kao što je moguće i
da … Potrošača danas svi troše. Slijedom
toga moglo bi se reći da kupca svi kupuju. Od političara do trgovaca. I od
prekupaca do nakupaca. Kupac je roba koju svi traže i kojoj se svi klanjaju dok
joj nešto skupo ne prodaju. Ili, dok je ne prodaju po cijeni koju sami
određuju. Pametan je onaj čovjek kojega
se može prevariti samo jedanput. Uspijete li to više puta, onda ste
zasigurno pametniji od njega. Duboke
misli nisu za plitke umove, poručuje aforist pa nas podsjeća kako … Kratku pamet najčešće nadomješta dug jezik.
I
tako, slažući misao po misao, nastaje pomisao koja se s malo riječi može
pretočiti u aforizam i druge mudre dosjetke i izreke. Svako tko misli da može
od svojih misli sročiti aforističku, neka se lati pera i kompjutera i neka
zapisuje ono što mu padne napamet. Možda će od toga jednoga dana sastaviti
knjigu i odaslati je u svijet čitalaca. A tko ne misli neka i dalje šuti. Jer,
po mišljenju profesora doktora Zdravka Kurnika: Teže je naučiti šutjeti nego govoriti. Zbog toga se valjda, s
koljena na koljeno prenosi stara narodna mudrost koja proročanski svima
poručuje: „šutnja je zlato“. Na kraju dopisujem samo još tri riječi: Pozlatila
vam se!
0 коментара:
Постави коментар