NOVE KNJIGE
PRIKAZ KNJIGE HUMORA I SATIRE BOŠKA GRGIĆA »PRVI PAR
OPANAKA«
FORSIRANJE KRIVE DRINE
(Boško
Grgić, »Prvi par opanaka«, Zavičajni muzej Gradiška, Gradiška, 2020.)
Čistoća je pola zdravlja, kaže narodna poslovica, a druga
polovina je smijeh. Smijeh je univerzalni besplatni lijek, za koji ne moramo tražiti
recept, koji je dostupan svima i može se konzumirati u neograničenim
količinama. U stvarnosti, ima mnogo i
drugih lijekova kojima se liječimo i koji
nam poboljšavaju zdravlje i održavaju nas u životu, pa tako postoje razni narodni
lijekovi na bazi prirode, pa farmaceutski lijekovi na bazi hemije, pa psihoterapeutski
lijekovi na bazi savjetovanja, pa psihofizičke terapije na bazi fizičkih
vježbi, koje jačaju naše tijelo i duh,
ali smijeh je jedinstven lijek i razlikuje se od svih ovih pomenutih lijekova.
Naime, od svih ovih lijekova može doći do kontraindikacija ili predoziranja,
kada njihova prekomjerna upotreba može dovesti do pogoršanja stanja i
kontraefekata, a samo smijeh kao lijek se može upotrebljavati bez straha i
opasnosti od moguće štete, što je njegova antropolška, biološka i genetska,
tipično ljudska prednost, svojstvena samo čovjeku kao »nasmijanoj životinji« i posebnoj vrsti u ovom svijetu.
Smijeh je sloboda koja razbija strah. Humor i satira su rekreacija
duha slobode. Čovjek je »homo ridens«,
živi hodajući smjehomat. Smijati se možemo i pod maskama. Smijeh je prirodni respirator
za duh. Smijeh ne poznaje socijalnu i fizičku distancu. Zato se smijati možemo
i na daljinu. U istoriji
bi bilo manje žrtava i svijet bi bio mnogo humanije mjesto za život da su
gladijatori u Starom Rimu Cezara pozdravljali umjesto: «Ave Cezare morituri te salutant!»,
ili «Zdravo Cezare,
pozdravljaju te oni koji će umrijeti!», sa «Zdravo Cezare, pozdravljaju te oni
koji će umrijeti od smijeha!». Jedini apsolutni totalitarizam bio bi onaj koji bi ljudima zabranio smijeh. A to je
nemoguće. Svijet će spasiti pandemija smijeha.
U Gradišci, ( Republika Srpska/ BiH), živi i piše
respektabilna grupa književnih stvaralaca iz oblasti humorističke i satirične
književnosti. Najpoznatiji među njima su: Nebojiša
P. Ivaštanin, Joco Dakić, Borislav Mitrović, Mirko Rokvić, Ostoja Gvozderac,
Luka Arežina, Miloš Zrnić i drugi, a zasigurno ih narodna kultura i usmena
predaja poznaje još i više. Ovoj
grupi književnih stvaralaca, nakon šezdeset godina života i skoro četrdeset
godina spisateljskog rada, pridružio se i Boško Grgić, svojom prvom knjigom
izabranih humorističkih i satiričnih radova, pod naslovom, »Prvi
par opanaka«.
Boško Grgić, novinar, pjesnik i satiričar rođen je 1960.
godine u Laktašima. Humorističke i satirične tekstove objavljivao je u svim
najznačajnijim listovima bivše Jugoslavije, »Ježu«,
»Politici« i »Večernjim novostima«
iz Beograda, »Nezavisnim novinama« iz
Banjaluke i »Oslobođenju« i »Radio Sarajevu« iz Sarajeva. Dobitnik
je više nagrada na festivalima i javnim konkursima humora i satire. Zastupljen
je u brojnim Antologijama i zbornicima humora i satire balkanskih aforističara
i satiričara. Živi i radi u Gradišci.
Tokom dugih godina zajedničkog poznanstva i druženja uporno sam ga nagovarao da se malo više potrudi i objavi svoju autorsku knjigu humora i satire.U jednom trenutku, koliko mi je poznato,
prije desetak godina, bio je pripremio
rukopis svojih satiričnih tekstova,
pod naslovom "Sve je podmazano",
za izdavanje knjige. Ipak,
to se nije desilo, jer izgleda, da se našalimo, autorovim riječima, nije sve
bilo podmazano. Ovaj inženjer organizacije rada i menadžmenta, ispostavilo se
na kraju, radio je sve drugo, a najmanje na organizaciji izdavanja svojih
autorskih radova i tekstova. Iako
ima mnogo objavljenih humorističko-satiričnih tekstova po
raznim novinama i medijima, bivše nam zemlje, autor se nije odlučio na
štampanje i izdavanje knjige, najviše, kako kaže, zbog lijenosti i zauzetosti. A, zasigurno znam, da
nije volio ni da obija tuđa vrata, moli i vuče za rukav razne izdavače,
ustanove kulture i sponzore.
Svaki stvaralac ima svoju
sudbinu, pa je tako i ovaj autor imao svoje
vatreno književno krštenje, nakon čega ništa više nije bilo isto i od tada je
nepovratno nastavio da piše. Kako mi je jednom u razgovoru priznao, svojim najvećim književnim i literarnim uspjehom
smatra, probleme i peripetije nastale nakon objavljivanja pjesme "Kud te vode Banja Luko". Ćopćevska jeretičnost i Kočićevski buntovnički duh, doveli su ovog autora, kao onomad u priči
Davida Štrpca, pred sud dogmatske javnosti i partijsko-političkih stega. Tako
je i on dobio svoju vlastitu »jeretičku
priču«. Zato nije nimalo čudno, što je ovaj novinar, pjesnik i satiričar svoju radnu karijeru
završio kao sindikalni vođa i borac za radnička i narodna prava.
Knjiga “Prvi par opanaka”, komponovana je u kolažnom stilu, tako da u njoj
ima svega po malo od humorističkih i satiričnih sadržaja: aforizama, satirične
poezije i epigrama. Sadržajno ona
obuhvata širok raspon tema, ideja, pitanja i motiva, od filozofskih,
političkih, opštedruštvenih, socijalnih, do polnih odnosa, kao i svakodnevnih ovdašnjih
dilema izazvanih posljednjom pandemijom korona virusa. Neko je napravio
zanimljivo razlikovanje između humora i satire, po kome je humor “pas koji laje”, a satira, “pas koji laje i ujeda”. Ako bi trebali
precizno definisati njegovo humorističko, satirično i aforističko stvaralaštvo,
onda bi najtačnije bilo reći, da je to “dobroćudni
humor” i “blaga trava na ljutu ranu”. Njegovo pisanje je više ljekovito i terapeutsko, nego destruktivno i negatorsko.
Njegovi aforizmi, satirični stihovi i epigrami
nisu komplikovani i spekulativni, već jednostavni i duhoviti. Zahvaljujući svom novinarskom pozivu Boško Grgić, kao »lutajući reporter života« sakuplja "sitnice" sa margina događaja
i stvarnosti. Tako uhvaćene "znake u
vremenu" Grgić na svoj originalan način slaže kao "lego kocke", i tako gradi
svoju »piramidu« stihova i aforizama,
dajući im osoben autorski i misaoni sklop. Njegovi humoristički tekstovi imaju
naglašenu socijalnu dimenziju i neskrivenu angažovanost na strani »malih i običnih ljudi«. Bez obzira na
to što nas život svakodnevno u tome demantuje, u njegovim aforizmima,
epigramima i satiričnoj poeziji David
uspjeva da pobjedi Golijata. Ta vrsta "naivnog
idealizma" je neka vrsta pribježišta svima onima koji su se grubo
razočarali u stvarnost i izgubili posljednje iluzije o životu.
Najjača odlika autorovih tekstova u ovoj knjizi, je njihova
humorističnost i duhovitost. Bez te važne dimenzije sva njegova autorska
imaginacija bila bi uzaludna. Neki od najboljih aforizama ovog autora, koji
mogu zauzeti mjesto u svakoj antologiji aforističkog stvaralaštva su:
Gola istina uznemirava javnost.
Vuk mijenja dlaku – i ovce!
Dokaz da se zemlja okreće – podzemlje je na vrhu, a vrh u
podzemlju.
Izabrani su na demokratski način. Većina je slijegala
ramenima.
Utakmica je završena. Baš smo izigrani.
Kurta i Murta su se konačno dogovorili. Uzjahali su
obojica.
Što je više bogova veći je pakao.
Radnicima kapa dolje, možda neko i ubaci koju marku!
Zaradio je za bijeli hljeb, mljeo je cijeli mandat.
Kriminal u svijetu je kriminalan. Kod nas je organizovan.
Od objavljenih epigrama, izdvojio bih posebno epigrame, Dvorske
budale, Razmišljanja pokojnog bika, Dilema, Naš brod, Pomračenje, Vremenske nepogode, Predizborni lapsus,
Vječito pitanje, Prljave igre, Sličnosti i razlike i Rješavanje vrućih problema. Od satirične poezije
svojom naglašenom literarnom snagom i socijalnom angažovanošću posebno se ističu pjesme, Jezik, Kurta i Murta u zemlji Bosni,
Kvadratura bosanskog kruga, Novi svjetski poredak, Oda stomaku i druge.
Moj alternativni naslov knjige Boška
Grgića glasio bi: “Forsiranje Krive
Drine”. Smijeh je prava linija koja direktno
vodi do ljudskih srca, duše i uma i ispravlja sve naše krivine.
Đorđe Latinović
0 коментара:
Постави коментар