Karikatura: Miro Georgievski
Jesen dođe. Ja se ne promenih.
Neki zidovi me vuku da udarim u njih.
Fleke od grešaka potapam u nove greške.
Kada mi nalože da nešto uradim, planem.
Moj anđeo čuvar ponekad zaspi na dužnosti.
Kada me zatrpa brdo problema, napravim tunel.
Probudim često dete u sebi i ono počne da kmeči.
Ko je mene razumeo, ni Kant mu neće teško pasti.
Nisam zlopamtilo, ali nemam selektivno pamćenje.
Iskrenost me skupo košta, ali ne dajem ni pet para za to.
Da bih počela da “grmim“, mora nešto da mi sevne kroz glavu.
Nisam stavila tačku na cigarete. Stavila sam tri… za svaki slučaj.
Rođena sam u zemlji koja više ne postoji i zato živim u oblacima.
Gubim trku sa savremenim tehnologijama. Nisam dobro potkovana.
Obnavljam garderobu tako što se preslišavam šta imam po ormanima.
Slika mi je lepša od tona. Na moju sreću, svetlost putuje brže od zvuka.
Ako se oslobodim svih loših navika, navike će mi biti u “dobrom“ deficitu.
Imam neke podstanare u glavi. Lepo se slažu sve dok svako svoju muziku ne pusti do daske.
Marina Raičević
0 коментара:
Постави коментар