Rusi i Ukrajinci su proslavili 200 dana rata.
Pucalo se na sve strane.
Nije on kriv što mora sve sam.
Diktatura je takav sistem vladavine.
Dvorske lude nisu više na dvoru.
Raspoređene su po televizijama
sa nacionalnom frekvencijom.
Posle izbora svako ide na svoje mesto.
Vladar na presto, misnistri u fotelje,
poslanici u klupe, a narod na ulicu.
Pored predsednika, naši ministri
su kao na trpezarijskom stolu.
Uvek im je jabuka u ustima.
Srbija je na putu u Evropu.
U zaustavnoj traci.
U život se kunu da niko nije glasao za boraniju.
A boranija vlada Srbijom.
Zaveli su radnike da po mitinzima
spašavaju otadžbinu.
Za to vreme su im pokrali fabrike.
Narod svaku noć broji ovce da zaspi.
Političari ovce broje samo u izbornoj noći.
San je lep dok se ne probudiš.
Još sanjam o dobrom životu u Srbiji.
Narodu nije do kraja ispran mozak.
Prepoznaje ružičastu boju.
Borba intelektualne srpske elite
je težak fizički rad.
Puna je rupa koje su kopali jedni drugima.
Opijeni slobodom, oslobodioci uskraćuju slobodu
upravo oslobođenim.
Naše omiljeno vreme je pet do dvanaest.
Tad smo najbrži.
Nikad u istoriji ovako nije bilo.
Bilo je gore i bolje, ali ovako nije bilo.
Dobrivoje Antonić
0 коментара:
Постави коментар