MORČIJE JAJE Najlepšu priču o Salajci napisao je odavno pokojni gospodin Veljko Petrović, a priča se zvala "Perka Patkuša". To je nežna priča o ljubavi jednog francuskog kaplara koji je posle Prvog svetskog rata zalutao u Salajku i natrčao na drčnu i krupnu Perku. Ta priča ostala je svima nama kao lampa u glavi za sva vremena, a Veljko Petrović je bio Somborac.
Spomenuo sam Veljka Petrovića i njegovu priču "Perka Patkuša" jer je te 1918. godine za Uskrs došao prvi crnac u Novi Sad i u Salajku. Čovek se zvao Elter Kazuh i bio je pripadnik padobranskog puka francuske armije, a otkuda on u Salajki to niko nije mogao da kaže. Njegov avion se skrndačio negde kod Čeneja a on je iskočio sa padobranom i pao usred njive kod Jaše Prodanovića. I sad, Jaša koji je inače voleo da popije, gleda u nebo a sa neba pada crn čovek. Sedne Jaša u leniju i prekrsti se i kaže sam sebi da je svega bilo dosta. Stigao je đavo po njega a oni na nebu su poslali dotičnog da ga pokupi i da ga odvede u Nedođin gde je pomračina ko testo.
Elter Kazuh skupi padobran i priđe Jaši Prodanoviću i pruži mu ruku. Jaša se prekrsti i u svojoj glavi se oprosti sa svim svojim bližnjima jer sudnji čas je sudnji čas i oni na nebu nemaju kade da se on sada oprašta redom sa svima. Drma glavom crnac a drma glavom i Jaša. Sedne Jaša u leniju a sedne i crnac. Izvadi Jaša litru dudare i da đavolu da popije. Nategne Elter dudaru i otpije sačetiri prsta i poče da cokće sa onim belim zubima. Vidi Jaša svoje dobro jutro i, ko veli, kad i đavo ima taki cug da i on popije još jednu pa nek se ide u majčinu. Nategne Jaša i otpije kao i đavo. Šta je đavo bolji od njega.
Gleda Jaša u crnca a gleda crnac u Jašu. Smeje se crnac a Jaši baš i nije do smejanja. Uzme Elter Kazuh od Jaše flašu i nategnu još jedared. Opet poče da cokće i pruži flašu Jaši. E, sad,J aša shvati da dogod je pića u flaši neće se đavo okanuti ni njega ni flaše. Jaša uze flašu i samo je liznu. Gleda crnac u Jašu i nešto mu reče što Jaša nije razumeo, ali je shvatio da je to neki nebeski jezik i da ga crnac požuruje da popije i da se obojica kreću prema paklu. Popije Jaša na dudušku još sa dva prsta a popije i garavi. Ćuti Jaša i crni ćuti. Onda Jaša počne da dreči a i garavi počne da dreči. Opiju se njih dvojica kao dodole. Podriguje jedan, a i drugi ne popušta. Poče Jaša da peva "Budim ja Gospodnje blagosloven od inje i do vjeka..." a garavi poče da tapše. Onda i on poče da peva a i zapeva. Onda Jaša poče da tapše. Zagrle se njih dvojica i krenuše kući kod Jaše. Idu đavo i antihrist zagrljeni i ljube se.
Bila je subota i cela se Salajka digla na noge jer tako nešto niko nije video. Ide Jaša Prodanović sa đavolom i peva i ljubi se i krsti i plače. Sudnji dan a sutra je Uskrs.
Uđe Elter Kazuh u avliju sa Jašom a njegova familija kleči i dreči. Kerovi laju a familija na kolenima. Došo đavo po babu i to s neba i krvave mu oči a zubi beli. Uvede Jaša garavog u stražnju sobu i izuje mu gojzerice. Prekrsti se Jaša i legne uz đavola. Poče da hrče Elter a Jaši baš i nije bilo do spavanja. Naspavaće se u paklu i imaće kade. Ako mu budu dali da spava jer tamo su razne furune i oganj je velik. I šure i pale i gloknama deru a pevaju i ciče.
Leži Jaša a uz njega đavo u tom i ponoć i voskrsenije. Poljubi Jaša đavola a garavi se prene i poljubi Jašu. Čitava familija stoji u kujnici i čeka šta će biti. Kandila popaljena i velike milkerc sveće i molitva i tutumajka i čemer.
Ustade mamuran Elter Kazuh i krenu rad sebe da obavi malu nuždu. Cela Salajka je gledala kako đavo mokri uz tarabu. Vrati se u stražnju sobu Elter Kazuh i poče da pokazuje Jaši kako je gladan. Narane odma đavola - svi redom donosili su mu iz raznih kuća ponude, a on jede li jede. Bure bez dna. Dadoše Salajčani posle čoveku i piva i vina i opet rakije a on ništa ne odbija. Provala od buraga.
Uskršnja je noć i svi su gledali jedino u crnca. On gleda u njih a oni u njega. Bilo njega kanda sramota što se oni svi krste i što se izmiču. Pruži on ruku jednom čoveku a ovaj padne u nesvest jer se tumačilo da je on sledeći na redu posle Jaše. Jaša je već bio viđen i sa njim su se svi pozdravili i izljubili. Neko mu je doneo dukat, neko jabuku da mete u džep za na put, neko je doneo pokrovac da se ogrne, a neko opet štrikane čarape da ima.
Vidi crnac da nešto ne valja i da je on vampir. Poče i on da se krsti, doduše celom šakom, ali se krsti. Mita Kalesijin priđe čoveku i opipa ga. Uzme bricu i raseče mu dlan. Ciknu Elter Kazuh i šopi Mitu, a Mita reče iz sveg glasa: "Ljudi, ovo nije đavo neg je čeljade".
Donesoše svi garavom odela i fusekle, donesoše mu i opakliju da ne ozebe i donesoše mu bareni jaja. Svi se tucaju jajima pa valjda može i on. Jaša Prodanović donese Elteru Kazuhu barena morčija jaja koja su najtvrđa na svetu i crnac sve pobedi u tucanju.
Elter se samo smejao i jeo barena jaja sve dok mu nije pozlilo. Sačuvao je jedno morčije jaje u zlatno ofarbano i njega je nosio u srcu. |
0 коментара:
Постави коментар