ŠPIJUN
U našu zemlju ubačen je špijun. Radi za neku stranu obaveštajnu službu već više od dvadeset godina. Obišao je pola sveta i što je za njega najvažnije, svuda je imao uspeha u poslu. Visok, zgodan, otmen, vešt govornik. Govori nekoliko jezika. Uvek nasmejan i dobro raspoložen.
Ali... Njegovo slanje u našu zemlju pokazalo se kao čist promašaj. Bio je to prvi zadatak u njegovoj dugoj karijeri koji nije uspeo da obavi do kraja.
Ne može se reći da se gospodin špijun nije trudio. Da nije uložio sve svoje znanje, veštinu i iskustvo. Naprotiv... Radio je dan i noć. Ušao je u sve strukture našeg društva. Sprijateljio se sa vodećim ljudima u zemlji. Obišao je sve fabrike i rudnike... I opet ništa! Nikako nije mogao da otkrije koji su ciljevi i smernice razvoja naše države. U kom pravcu ide Srbin i Srbija. Po prvi put u životu bio je potpuno zbunjen. Jednostavno rečeno, ovaj zadatak za njega je bio nerešiv! Pokupio je svoje stvari i napustio našu zemlju.
Posle njega u Srbiju su dolazili mnogi špijuni. Međutim, ni oni se nisu proslavili. Vratili su se kući neobavljenog zadatka.
I, eto... Možda naša vlada zaista nema uspeha u razvoju privrede i poljoprivrede, u borbi protiv kriminala i korupcije, ali jedno joj se sigurno mora priznati: špijuni ovde zaista nemaju šta da traže! A za to svakako najveće zasluge ima naša vlast i naša vlada. Te zbog toga ne preostaje nam ništa drugo sem da složno uglas viknemo:
"Živela braćo naša vlada"!
0 коментара:
Постави коментар