KOMA
Probudio sam se iz kome. Još nisam otvo- rio oči, ali sam počeo da mislim i osećam. Ko sam ja? Osećao sam se nekako raskre- čeno i spljošteno. Ja sam žaba - pomislio sam. Ali, to je nemoguće! Žaba ne ume da misli. Prisećao sam se evolucije. Ame- ba, paramecijum, volvoks… i stizao do vo- dozemaca. Znači, ja sam žaba! Inače se tako i osećam. Sa raskrečenim udovima, spljoštenom glavom i telom. Ali žaba ne ume da misli i ne spada u humana bića! Ko sam onda ja? Napokon sam se setio kom- pletne evolucije i došao do čoveka. Ja sam čovek! Čovek ume da misli i čovek je plemenito i humano biće. Samo ne mogu nikako da se setim kako čovek izgleda. Onda sam polako otvorio oči i ugledao blago, pitomo lice, uokvireno belom mara- mom, zabrinuto, nagnuto nada mnom.
- Sestro, kako izgleda čovek?! Dajte mi ogledalo da vidim!
Prinela mi je ogledalo. U ogledalu sam ug- ledao biće sa modrim podlivima na licu. Umotane glave i tela, sa rukama i nogama u gipsu.
- Sestro, šta mi se to desilo?
- Izubijali su vas. Izgazili na demonstraci- jama za ljudska prava.
- Ko mi je to uradio?!
- Ljudi!
Radoslav Tilger
0 коментара:
Постави коментар