K(L)ASNI AFORIZMI
I RANI RADOVI
U vrijeme kompjuterizacije
Sindikat i radnici su kao olovke.
Niko ih ne zarezuje.
Sindikat radnicima.
Tvornice državi i poslodavcima.
Vlasti nas uvjeravaju da je sve u našim rukama.
A, naše su ruke - prazne.
Što nam vrijedi spremnost na odricanje,
Kada se više nemamo čega odreći.
Matematički gledano:
Minus sindikatu i minus radnicima,
Uvijek daje plus državi i poslodavcima.
Političari se dijele na dvije grupe:
Jedni rade za sebe, a drugi – za svoje
S novim cijenama goriva,
U Europu ćemo izgleda ući pješice.
Gladne je najlakše prevesti...
Žedne preko vode.
Dok su se sindikat i radnici presabrali,
Država im je sve oduzela.
Radnike brine stečaj,
A poslodavce – tečaj.
Kada država zapadne u krizu,
Najteže se čupaju radnici.
Radnici su nekada bili klasa.
Sada su totalno deklasirani.
Ako već nisu dobili svoje u ratu,
Radnici će svoje dobiti u miru.
Mi smo vrijedan narod.
Socijalizam smo gradili pola stoljeća,
A srušili smo ga za nekoliko mjeseci.
Uticaj radnika se širi.
U socijalizmu su imali tvornice,
A sad će mnogi dobiti i ulice.
Privatizacijom državne imovine,
U nas se privatizira i država.
Tko kaže da su naši radnici gladni.
Ma, oni su siti svega.
Tako je to u životu.
Radnici političarima daju glasove,
A oni na njih viču.
Dobro je što su nam otvorili oči.
Ali, nije dobro što su nam zatvorili vrata.
Budimo pošteni:
Poštenje se danas ne isplati.
Teško bogatima!
Oni su uvijek bili u manjini.
Radnici neće imati kruha sve dok su na vlasti oni,
Koji nemaju pojma.
Da vjeruju u radnike, gradili bi tvornice,
A ne vjerske objekte.
Socijalizam je dio radničke prošlosti.
Socijala je njihova budućnost.
Od svih mašina političari bi radnicima
Najradije dali glasačku mašinu.
Kad firmama ne ide,
Radnici su na – čekanju.
Mi još nemamo socijalnu državu.
Naša je država socijalni slučaj.
Radnike su gurnuli na ulicu,
Neki bivši uličari.
Nit smo prvi. Niti smo posljednji.
Mi smo na kraju – strpljenja.
Nekima dobro ide,
A nekima dobro - stoji.
Tajkuni su kao vino.
Najbolji su kada odleže.
Radnik je radnik samo kada radi.
Kada ne radi, tada je gospodin.
Zaposlenicima je sve teže.
Kako li je tek nezaposlenima.
Nekada smo bili bogati sirovinama.
Sada su sirovine bogate.
Od kada smo se osamostalili,
Vazda od nekoga ovisimo.
Očekivali smo reviziju privatizacije,
A dobili smo – privatizaciju revizije.
Prije nego što utvrdimo pravce izlaska iz krize,
Moramo utvrditi - krivce.
I među lopovima ima dobrih i loših đaka.
Dobri idu na visoke položaje,
A loši – iza rešetaka.
Političar iz snova najviše je obećavao,
Kada je spavao.
Sindikati ponavljaju: radnicima treba kruha.
Vlasti na to mudro šute.
Njima nedostaje – duha.
Borimo se svim silama za spas naših kombinata,
Motikama i vilama, moćnim sredstvom u Hrvata.
Izgleda da se opet ponavlja priča stara.
Radnicima nude manje kruha, a više igara.
Nekada su PIK-ovi bili snažni kao bikovi.
Sada, kad su u vlasništvu države,
Ponašaju se kao - lude krave.
Svi smo mi na svoju ruku, a ruke nam nisu iste.
Jednima su prljave, a drugima – čiste.
Radnička je tuga pregolemaaaa,
Pukne plaća, a rezerve nemaaaaa.
Učinili smo grdne propuste.
Propustili smo one koje je trebalo zadržati,
A zadržali one koje je trebalo propustiti.
Imamo sve više bijednika,
A u stalnom porastu je i broj bedaka.
Oslobodili smo zemlju.
Sada nas imaju gdje pokopati!
Imamo oca, imamo sinove.
Ali... nemamo duha.
Nekima je svejedno.
A nekima – sve drugo.
Objektivni postaju objekt,
A subjektivni – subjekt politike.
Dobri ljudi su zadojeni majčinim mlijekom,
A loši – mržnjom.
Mi jesmo dio zapadne civilizacije.
I to onaj – istočni.
Pošto Bog sve vidi,
Kod nas se krade javno.
Da bi se dodvorili javnosti,
Naši političari sve češće posjećuju – javne kuće.
Neka vas ne brinu dugovi.
Svi smo mi ionako dužni domovini.
Kod nas je sve više onih koji otvoreno ...
Priznaju tuđe greške.
Obećanje – ludom gladovanje.
Socijalizam nas je učio šta je to „bijeda filozofije“.
Kapitalizam će nas naučiti šta je filozofija bijede.
Kada padne standard, posljedice osjeća narod,
a ne oni koji su ga oborili.
Naša demokracija je mlada.
Zato nije čudo što se ponekad ... ukaki.
Prestanite suflirati.
Glumite kao i ostali.
Prije nego što skoče,
Nekima treba reći – STOP!.
Nije ni čudo što imamo redukcije,
Kada je sve više onih,
Koji vodu navlače na svoj mlin.
Standard nam je toliko visok, da od njega
Ništa ne vidimo u vlastitoj kući.
Razlika između slikara i političara je u tome,
Što slikar voli akt, a političar – aktovku.
Naši građani imaju pravo da se žale.
I da budu žaljeni!
Najteže mi padaju: pun mjesec i prazan stomak.
Ništa više ne gledam.
Pukao mi je film.
Dobroga čovjeka treba upoznati.
Lošega treba prepoznati.
Nekima treba odati priznanje.
Od nekih drugih, priznanje treba iznuditi.
Natječaji su za one ...bez veze.
Naši lokal patrioti najčešće kupuju lokale.
Žena je sposobna sve dok ne kaže NE.
Kada kaže NE, proglase je nesposobnom.
Nakon skidanja predizbornih plakata,
Samo obećanja ostaju da vise.
Narod je najpametniji.
Sve brzo zaboravi.
Političarima ne smeta što su na meti naroda.
Prazna ne puca.
Socijalizam je propao onoga trenutka,
Kada su i ateisti počeli u njega slijepo vjerovati.
Kada se narod navikne na teškoće,
teško ga je od toga odvići.
Rat smo preživjeli.
Mir sigurno nećemo!
Jebeš državu za koju moraš poginuti...
Reče golub mira i odletje preko granice.
Agresori su na nama polomili zube.
Bili su pokvareni.
Gladni smo i žedni.
Dajte nam oružje!
Državu su rušili oni koje je država,
Nabolje čuvala.
Danas se svi zalažu za pravnu državu.
A nama treba – prava država.
Razlika između starog i novog političara je u tome,
Što je stari političar sada kao novi.
I mi konja za - frku imamo.
U nas se sve više vjeruje u nauku.
Zato su u škole uveli vjero-nauku.
Kakvim putevima idemo u budućnost,
Nije ni čudo što smo skrenuli.
Čovjeku dobro dođe što je postao od majmuna.
Naročito onda, kada hoće nešto da izmajmuniše.
Dok smo se mi prestrojavali,
Oni su zauzeli vladajuće položaje.
Pravi borci zvjezdane trenutke osjete,
Tek kad se nađu pod zemljom.
Dok smo se mi presabrali,
Oni su nam sve oduzeli.
Kod nas se uvijek lakše pronađe pravac,
Nego krivac.
U ratu se nije znalo tko pije, a tko plaća.
U miru se znade tko plaća.
Neki su lojalni građani, tek kad se podmažu.
Da nije nas, Mohikanac bi i dalje bio posljednji.
Oni, kojima su usta puna zemlje,
Najviše tu zemlju pljuju.
Imamo sve više seljaka,
A u porastu je i broj malograđana.
Izvozimo ljude, a uvozimo stoku.
Ali, još uvijek nismo pokrili uvoz - izvozom.
Kod nas je sve više filozofa.
Ljudi razmišljaju kako da prežive.
Društvo se sve više raslojava,
Na one gore i one – golje.
Dok poljoprivrednici siju poljoprivredne kulture,
Političari i dalje siju iluzije.
Ako gajite nadu, morate je dobro pođubriti.
Na putu u bolju budućnost,
Naše seljake očekuje – blato.
U socijalizmu nismo imali slobodu mišljenja.
Sada mislimo da smo slobodni.
Ušli smo u treći milenij.
Treća – sreća!
Selo pretrpi najveću štetu,
Kada ga pogodi – grad!
Radnik! Kako to gorko zvuči!
Jest da su seljacima oduzeli zemlju.
Ali, zato su im vratili poreze.
Motike i lopate stupile su u generalni štrajk.
Neće više da ih – nasađuju!
Naši radnici i seljaci su klonirani.
Mnogi su već odavno – klonuli.
Na mladima svijet ostaje!
A na starima – zemlja!
I vuci siti, i ovce na - ražnju.
Laki ljudi su kao i lake stvari.
Uvijek isplivaju na površinu.
Nema više Crvenkapica.
Ali, zato ima sve više vukova!
Život piše romane, a životni standard - drame.
Lijepo nam je. Umiremo od ljepote.
Šut s bogatima ne može.
Najgore je kada slabi matematičari,
Počnu prebrojavati.
Rad je stvorio čovjeka, a lopovluk – bogataše.
Svi koji su glumili Sizifa,
Visoko su dogurali.
Kad vam je teško, olakšajte se!
Znam neke skorojeviće, koji nisu od jučer.
Blago siromašnima.
Jedino oni nemaju što izgubiti.
Jasno mi je da moramo čekati.
No, nije mi jasno, šta čekamo.
Postali smo istomišljenici.
Mislimo da nam je isto.
Temeljna je, izgleda, samo – pretpostavka.
Blago dužnicima.
Njih će se najduže sjećati.
Zrno po zrno – pogača.
Kamen po kamen – spoticanje.
Da bi se otvorilo više radnih mjesta,
Neke bi trebalo pod hitno zatvoriti.
Privredni život u našoj zemlji,
Odavno je mrtav.
Tko se druži s vukovima,
Obično završi s lisicama.
Razlika između bogatih i siromašni je u tome,
Što prvi imaju, dok drugi misle da će imati.
Broj ludih je u opadanju.
U porastu je broj zbunjenih.
Ivo Mijo Andrić
ASNI AFORIZMI I RANI RADOVI&via=stc_network)
0 коментара:
Постави коментар