Budimo realni: nije realnost ono sve što nam treba u životu.
Istina je voda duboka, ali uvijek će biti mostograditelja koji će je premostiti.
Kada bi političari fovorili istinu, o ćemu bi onda mogli pregovarati?
Kao bankar on je u redu. Pred vratima pakla.
Kao trgovac on nikada ne vjeruje trgovcima, ali ih razumije kao trgovac.
Loše sam prošao trčeći za tramvajem. Sudario sam se s nečijom psovkom.
Mnogima niti tri života ne bi bila dovoljna da isprave sve gluposti što su ih napravili u onom
jednom životu.
Molio sam se cijelu večer, a onda mi je On rekao: Ei se mene sjetiš samo kad ti otkucava pet
do dvanaest.
Ne istina, laž je oltar politike.
Na kraju krajeva hrpa novca je ... hrpa novca.
Neopreznost: dok je maštao o svojoj besmrtnosti poklopio ga je teški zaborav.
Nemoguće je prepoloviti neraskidivo sveto trojstvo: vječnost, beskonačnost i ljudsku glupost.
Nešto nije u redu s tim kalendarom – bolje sutra ne stiže već godinama.
Ogavna povijest je ogavna učiteljica života.
Posljednje riječi čovjeka koji se cijeli život uredno pridržavao zakona i propisa: Što mi je to
trebalo?
Psi laju, a karavane s drogom mirno prolaze. Jer to nisu policijski psi.
Svaki nesretnik svojoj nesreći leti.
Sve više se pitam koliko je dug (ili kratak) put od jedinstva do jednoumlja.
Što na umu, to na drumu. Za Njemačku.
Tko tebe životnom teorijom, ti njega uličnom praksom.
To je prokletstvo sudbine: kada se prase najljepše udeblja počne mu otkucavati njegovih pet
do dvanaest.
Tražio sam smisao života, ali nakon puno godina traženja jedini koji sam našao je Smisao
života Montya Pythona.
Voli život i ne vjeruj svemu što drugi o njemu pričaju.
Vrijeme znatiželje: jesi li siguran da te tvoja sjena ne bi napustila kada bi mogla.
Živko Prodanović
0 коментара:
Постави коментар