Ivo Mijo Andrić
ZLATIBORSKI
LIRSKI PUTOKAZI
.jpg)
Dušan
Vidaković: ZLATIBORSKA SVESKA – Zlatiborizmi, Alma, Beograd, 2022.
Neobičnu tematsku zbirku
prirodoslovnih misli bliskih gnomi, sentenci, aforizmu i epigramu osmislio je i
napisao poznati srpski novinar i književnik Dušan Vidaković. Naslov joj je Zlatiborska sveska, sa podnaslovom –
Zlatiborizmi. Na prvo čitanje naslova, reklo bi se, da se radi o narodnim
izrekama, anegdotama i osmislicama vezanim uz zlatiborski kraj, koji je poznat
po svojim prirodnim i drugim ljepotama. I ne bi se bilo daleko od istine jer se
istina, gotovo uvijek, nalazi negdje u sredini.
Zapravo, osnovna namjera autora bila
je da sve one koji nikada nisu bili na Zlatiboru ili su ga posjećivali
povremeno i sporadično, slikovitom riječju podsjeti na sve čari i prirodne
ljepote te planine i krajolika koji je okružuje. Zlatiborsko zemljopisno
područje proteže se od Drine prema Užicu i Valjevu u kojem živi i radi pisac
Dušan Vidaković. Razumljivo je da mu taj bogomdani bajkoviti krajolik leži na
srcu i da ga nosi u mislima, ma gdje bio, i ma gdje se kretao. A novinari i
pisci jesu dinamične osobe i umjetničke duše koje su stalno u pokretu i
stvaralačkom naponu.
Iz tog stvaralačkog dinamizma rodila
se i oživotvorila ideja koja je Zlatiborsku svesku ispunila slikovitim
emotivnim zapisima i drugim kratkim leksičkim formama, znanim još od davnih
vremena. Tvorac Zlatiborizama već u prvim mislima nagovještava, bolje reći
tvrdi, da su 'zlatiborizmi – viši nivo
optimizma.' Svako drugo određenje
bilo bi manjkavo i neprilično za definiciju svega onoga što se pod tim pojmom
podrazumijeva. Tu generalnu tvrdnju autor osnažuje i potvrđuje s više ode
dvjesta slikovitih misli i izreka koje očaravaju i dočaravaju raskoš prirodnih
blagodati koje svakom dobronamjernom posjetiocu nude ugođaj kakav će pronaći
malo gdje na ovoj našoj prelijepoj planeti Zemlji.
Ima na zemaljskoj kugli mnogo
lijepih mjesta i predjela. Ima bezbroj bisernih izvora i rijeka, zelenih
jezera, plavih mora, visokih planina i nepreglednih ravnica. Ali, nigdje
nema tako stasitih borova u koje su utkane
zlatne niti sunčevih i mjesečevih zraka i bijeli pramenovi snježnih pahulja i
sjevernog vjetra. Na planini sazdanoj od vječne zimzeleni čovjek se, naprosto,
mora osjećati lijepo i ugodno. Mora osjetiti mirise i okuse slobode kakve nema,
ili je vrlo malo u urbanim sredinama. Očima i dušom upiti nepregledna
prostranstva ispunjena pjevom ptica, šumom povjetarca, žuborom potoka i mekim
dodirom ocvalih livada. Sve to čini čovjeka ljudskim bićem, predanim ljepoti i
oslobođenim od svakoga zla, stresa, tjeskobe, patnje i stradanja.
Lirskoj duši Dušanovoj Zlatibor je
eliksir koji budi nadu i zatire svaku pomisao na loše trenutke koji su naši
česti pratioci. Taj eliksir 'ne da šansu
nadi da umre posljednja. Već da se rodi prva'. 'Zlatibor onemogućava ljubitelje
života. Da predahnu.' U takvom izvornom ozračju vedrine život teče
zvjezdanim stazama i obalama, tuga prerasta u radost, tjeskoba i zloba u iskrenu
ljubav. Doživio je ta stanja autor nebrojeno puta, i zato uvjerljivo svjedoči o
snazi prirode i njezinoj nadmoći nad malim ljudskim egom. Čovjek je, zapravo,
velik samome sebi kad umisli da je iznad svega drugog. Zato treba izaći iz sebe
i uvjeriti se koliko je mali u odnosu na svijet koji ga okružuje i u kome troši
svoj zemaljski život.
Vidakovićevi Zlatiborizmi
jedinstveni su lirsko-epski priručnik koga treba čitati s razumijevanjem i
upijati misaone i leksičke sokove i toplinu koju nudi svakoj ljudskoj duši.
Kako onoj koja je opora i prazna, tako i onoj koja voli prirodu i druži se s
njom kad god joj se pruži povoljna prilika. 'Upoznajte
voljenu osobu sa Zlatiborom. Da bi vas više volela' - ushićeno poručuje pjesnik i dodaje: 'Zlatibor je kao vino. In Zlatibor veritas'.
Istina i ljubav tvore istinoljubivost – zaljubljenu riječ koja otvara sva
vrata na koja čovjek može i želi ući. A vrata Zlatibora otvorena su širom svima
koji misle dobro sebi i drugima.
Svoje zlatiborske misli i primisli,
Dušan Vidaković je uspješno spojio i uvezao sa brojnim manje-više poznatim
narodnim izrekama, tako da je dobio kratka instruktivna i lako primjenjiva
štiva, koja zovu na akciju i pokazuju pravce kretanja prema prirodi i njenim
neupitnim ljepotama. Prepisujem neke od njih kao podsjetnik za usmjeravanje
onih koji još nisu krenuli na planinarski put i blisko druženje sa čistim
zrakom, lakim povjetarcem, zelenim pejzažom, ili kristalnom s nježnom bjelinom
u blistavom zimskom koloritu.
-
'Suze
se na Zlatiboru za tren oka pretvaraju u radosnice'.
-
'Čini
drugima ono što Zlatibor čini tebi'.
-
'Zlatibor
u zube ne gleda, niti ih pokazuje'.
-
'Sigurnija je
zlatiborska, nego zlatna sredina'.
-
'Bolje Zlatibor u ruci,
nego Zlatibor na grani'.
-
'Na Zlatiboru svakog gosta, nikad dosta'.
Nižu se tako, u današnje vrijeme
prijeko potrebne i poželjne ekološke misli i poruke na koje, ni oni s malo
ljudske duše, ne bi trebali ni smjeli ostati ravnodušni. U vrijeme
laboratorijski skrojenih epidemija i pandemija i svekolike skupe farmaceutske
agresije na ljudsko tijelo i dušu, boravak u prekrasnoj prirodi najbolji je i
najučinkovitiji lijek za sve bolesti modernog vremena. Jedini bez
kontraindikacija i, uz to, jedini gotovo pa besplatan. Tek toliko, kolika je cijena goriva do podnožja planine
ili susjednog brda. A onda polako tabanović fijakerom, ili utabanim stazama do
samoga vrha. Tek kad se uspnete, vidjet će te koliko taj pređeni put nije bio
uzaludan, i koliko je koristan za vaše tjelesno i duševno zdravlje i sreću.
'Daleko
od Zlatibora, daleko od srca' – poručuje na kraju pisac ove unikatne zbirke
savjetodavnih misaonih recepata za zdrav i dug život. U prirodi i s prirodom,
kako i priliči svakom ljudskom biću. Kad mogu sva druga bića živjeti zdravo u
prirodi, zašto to ne bi mogli i ljudi.? Pitam se to na kraju ove kratke
bilješke o netom pročitanoj Zlatiborskoj svesci.
.jpg&text=IVO MIJO ANDRIĆ - ZLATIBORSKI LIRSKI PUTOKAZI&via=stc_network)
.jpg)
0 коментара:
Постави коментар