Objektivno se svega dobro sjećam.
Subjektivno se sve gore osjećam.
Put do vječnosti vodi kroz budućnost.
Sujetne je najteže osujetiti.
Ništarije su uvijek lako pristajale na svašta.
Strah od dobra nekad je gori od zla.
Da sam znao što nisam, imao bih ono što nemam.
I Bog je bio na našoj strani dok nismo zastranili.
Narod bez svetaca isto je što i sveci bez naroda.
Složena situacija dobra je samo za one koji se s njom s-lažu.
Ključevi su kod onih koji donose pametne zaključke.
Da nije lukavih sve bi kod nas bilo luk i voda.
Privukli su nas tek kad su nam sve odvukli.
Živce gube i oni koji ih nemaju.
Pukao je kad su ga dobro nategnuli.
Ljudi s malo mozga rjeđe doživljavaju moždane udare.
Ako vas u krađi uhvati panika, uhvatit će vas i policija.
Veliki ljudi uvijek su visjeli na zidovima.
Valjda je to neki luđački hir.
Rat je budalama isto što i mir.
Kraj s krajem spaja se tek na kraju.
Prije toga se spaja početak s krajem.
Da narod vodi računa birao bi vrijedne, a ne bijedne.
Kuku seljaku bez motike.
Kome kuka majka, kuka mu i motika.
Tko želi biti napredan poljoprivrednik
mora se vratiti nazad u selo.
Ako ste već zauzeti, ne zauzimajte mjesto drugima.
Put kojim idemo vodi nas do kraja.
Na kraju svega ne čeka nas ništa.
I zid šutnje probili su pucnjem.
Nema gore igre od igre sudbinom.
Političar od riječi zapinje na djelu.
Mišljenja su djeljiva i među neistomišljenicima.
Da se ljudi množe koliko se dijele
politika bi brzo odumrla.
Od viška glava ne boli, već puca.
Tko radi, taj se tješi.
Da je bilo pameti, ne bi bilo rata.
Na sve pristaju oni, koji se svemu nadaju.
Ivo Mijo Andrić
0 коментара:
Постави коментар