Boško Grgić

ĐORĐE LATINOVIĆ: PRIKAZ KNJIGE HUMORA I SATIRE BOŠKA GRGIĆA »SVE JE PODMAZANO«


 PRIKAZ KNJIGE HUMORA I SATIRE BOŠKA GRGIĆA »SVE JE PODMAZANO«


S DRUGE STRANE FATAMORGANE

(Boško Grgić, »Sve je podmazano«, JU Zavičajni muzej Gradiška, Gradiška, 2024.)


UVOD

Boško Grgić, novinar, pjesnik i satiričar rođen je 1960. godine u Laktašima. Humorističke i satirične

tekstove objavljivao je u svim najznačajnijim listovima bivše Jugoslavije, »Ježu«, »Politici« i

»Večernjim novostima« iz Beograda, »Nezavisnim novinama« iz Banjaluke i »Oslobođenju« i »Radio

Sarajevu« iz Sarajeva. Dobitnik je više nagrada na festivalima i javnim konkursima humora i satire.

Zastupljen je u brojnim Antologijama i zbornicima humora i satire balkanskih aforističara i satiričara.

Nakon knjige humora i satire „Prvi par opanaka“, iz samostalne autorske radionice Boška Grgića, stiže

nam nova knjiga, vrsna kompilacija, aforizama, epigrama, satirične poezije i kratke satire u prozi, pod

naslovom „Sve je podmazano“. U njoj je autor sabrao svoje humorističke i satirične tekstove različitih

žanrova. Autor živi i uživa u starosnoj penziji u Gradišci.

KRATKA FORMA

Književno pisanje sve se više prilagođava novim savremenim informativnim tehnologijama. Od pojave

mobilnih telefona i mogućnosti slanja SMS i viber poruka i tvitova, razvila se kratka on line književnost,

poezije, priča i aforizama u najkraćoj mogućoj formi. Kratka forma postaje sve kraća, a jezik slobode sve

duži.KompanijaTviternapravila je internet servis za slanje ličnih poruka od maksimalno 140 slovnih

znakova, koji je u kratkom vremenu postao najpopularniji novi medij i društvena mreža. Tako se pojavila

poezija u tekstu od 140 slovnih znakova. Specifična haiku poezija sa svojom kratkom zadanom formom

stiha, na Tviter platformi, sada je postala «tvaiku» poezija. U Japanu je štampan zbornik tviter literature.

U Americi je objavljen prvi tviter roman. Nema više romana rijeke. Od sada ćemo forsirati kratke, doboke

i bistre potoke. Humoristi, satiričari i aforističari su jedini spremno dočekali novo tehnološko doba, jer su

oni i do sada pisalikratko, štedljivo i revolveraški, na brzo potezanje. Minimalizam po glavi stanovnika,

druže plavi, i sve po kratkom postupku. Uz redovno utjerivanje „kratke pameti“ dugim pendrecima. To

nam je naslijeđe od viševjekovnogživljenja u različitim autoritarnim društvima i totalitarnim režimima.

Satirična aforistika i humoristička kratka forma na srpskom jeziku predstavljaju danas pojavu bez

presedana u novijoj evropskoj i svjetskoj književnosti. Srbi su svoju tešku i turbulentnu Istoriju preživjeli

smijući se sebi i drugima.Trebalo je izdržati sve istorijskemjene i lomove i pritom sačuvati mentalnu

ravnotežu i duhovno zdravlje. To nam je uspjelo zahvaljujući jednoj našoj vrlini duboko usađenoj u

karakter i mentalitet srpskog narodnog bića: sposobnosti da se smijemo na vlastiti račun kad nam je

najteže. To je nepobitni dokaz vitalnosti našeg narodnog duha.Za to su najviše zaslužni pojedinci,

konkretni autori: aforističari, satiričari, humoristi i drugi stvaraoci, ali nam se računa u kolektivni

pozitivni nacionalni saldo.

SMIJEH SLOBODE

U davna prošla vremena vladari država, kraljevi i carevi, prilikom ceremonije krunisanja bili su

miropomazani, odnosno božjom voljom određeni s neba. Današnji političari na zemlji, koje


narodbiraglasanjem na izborima, su bez nekadašnjeg svetačkog oreola, premazani, namazani, umazani,

zamazani i dobro podmazani. Napredak je to valjda koji priliči viševjekovnom civilizacijskom razvoju

ljudskog društva i nastanku savremene demokratije. Politička kasta koju čine političari, ministri,

poslanici, odbornici i njihovi savjetnici i ostala bulumenta raznih birokrata i budžetlija, glavna su tema

nove knjige humora i satire ovog autora. Kao sindikalni borac, Boško Grgić ih poznaje kao žutu paru.

Stalno nam prodaju stare fore za nove metafore. Uvijek igraju nove role na iste političke parole.

Autor je u ovoj knjizi sabrao 193 aforizama, 19 epigrama, 21 satiričnu pjesmu i 8 kratkih zapisa satirične

proze. U tematskom smislu ova knjiga predstavljanastavak njegove prethodne knjige, ali istovremeno ona

nam donosi širi prikaz autorovih književnih i stvaralačkih preokupacija i žanrovski raznovrsniji i bogatiji

izbor tekstova, u odnosu na njegovu prethodnu knjigu humora i satire. Većina aforizama u ovoj knjizi

referiše se na političke idruštvene teme, ali ima i onih drugih koji tematski obuhvataju raznoliku širinu

svakodnevnog života ljudi. Aforizmi u ovoj knjizi sadrže ponajbolje odlike, od ove književne vrste i

kratke forme: dvosmislenost, asocijativnost, metaforičnost, aluzivnost, paradoksalnosti što je najvažnije

duhovitost. Njegovi aforizmi su satirični, kritički, društveno angažovani i etički usmjereni, sa duhovitom i

poučnom poentom na kraju. Od dvjestotinjak aforizama sabranih u ovoj knjizi izdvojili smo njih nekoliko

kao ilustraciju autorovog aforističkog stila i forme:

AFORIZMI

Mlatio je praznu slamu i zaradio bijeli hljeb. Nama ne ostavi ni slamku spasa.

Klimatske promjene su morale doći. Previše je prodavača magle!

Naši su se tajkuni školovali na tečaju, a obogatili na stečaju!

Sve je podmazano, a škripi na sve strane!

Samo u skupštinskim klupama i u krevetu profitiraju ponavljači!

Kada bi politika bila šah konj bi bio najjača figura!

Naši političari baš uživaju. Oko bosanskog lonca postavili švedski sto.

Brak iz računa počinje matičarem, a završava advokatom.

Fenomen demokratije na Balkanu. Stotine partija a jednopartijski sistem!

Režim je za dijalog. Neprestano me pozivaju na informativni razgovor.

Epigrami su kod nas mnogo rjeđa književna vrsta od aforizama. Pisanje epigrama objedinjuje u sebi

pjesničko i aforističko umjeće. Od epigrama sabranih u ovoj knjizi svojom duhovitošću, satiričnom

oštricom i umjetničkom snagom posebno se ističu epigrami pod naslovima „Kod sajdžije“, „Ušteda“, „Pet

do dvanaest“, „Sukob interesa“, „Napredak“, „Javne nabavke“ i drugi. Kao teme epigramskog

poigravanja, ironizovanjai parodiranja u prvom planu su dominantne negativne pojave u našem društvu u

tranziciji, kao što su mito i korupcija, pljačka, kriminal, karijerizam, dilentantizam,nepotizam,

skorojevićki mentalitet i druge društvene devijacije. Kroz cijelu knjigu vidljiva je autorova izrazita

socijalna angažovanost na strani prostog naroda, radnika, seljaka, penzionera i svih drugih gubitnika naše

tranzicije.


EPIGRAMI


Kod sajdžije

Majstore, sa satom nešto ne štima,

pokazuje pet do dvanaest

vjekovima!

Napredak

Na korupciju stavljena tačka!

Korupcije nema, ovo sad je pljačka!

Sukob interesa

Iz stranke su ga, tvrde, isključili

s pravom.

Bio je u sukobu interesa,

razmišljao je svojom glavom!

Javne nabavke

Otvaramo stavke

javne nabavke!

I što su one javnije

mogu biti i bespravnije!

Od satiričnih pjesma naročitu literarnu upečatljivost imaju pjesme „Odskočna daska“, „Razmazane boje“,

„Kad čovjek ostari“, „Savjetnici“ i „Korupcija“.


SATIRIČNA POEZIJA


Odskočna daska

Ne moraš biti bistar

da postaneš ministar,

šanse su ti veoma tanke,

ako nisi pripadnik stranke!


Ne moraš biti ni naučnik

da postaneš savjetnik,


važan je komad hartije

sa logom partije!


Ne moraš biti ni uspješan često

da zauzmeš direktorsko mjesto,

ovdje je važna posebna šema,

ili te u fotelji nema!


Ne moraš biti majstor od zanata,

da postaneš diplomata,

ali ako su ti veze žive,

dobićeš akreditive!

Da rezimiramo na kraju,

ne prolaze najbolje koji mnogo znaju.

Ili da potpuno skinemo maske,

nema napretka bez odskočne daske!

Satirični prozni zapisi su napisani u obliku kratkih umjetničkih oneobičavanja i alegorija koje pokazuju

svu apsurdnost našeg svakodnevnog društvenog i političkog života i ovdašnje stvarnosti. U ovim

duhovitim i lucidnim zapisima defiluju razne „političke životinje“ kao štosu vukovi samotnjaci i

krvoločni kurjaci, stari lisci i lukave lisice, vješti jazavci, prevrtljivi kameleoni, troglave aždaje i zaštićeni

medvjedi, što je samo umjetnički basnopis„životinjske farme“ i političke džungle u kojoj živimo. U tim

imaginativnim skaskama ima i pacova, zmija otrovnica, pasa lutalica, slonova, krokodila i gorila koji

čuvaju državne volove. Gorka je to hiperbola slike našeg poživotinjenog i dehumanizovanog svijeta.

Međutim, kada piše o negativnim društvenim pojavama, teškim dramama naše svakodnevnice i lošim

ishodima, autor zadržava humornu vedrinu, kao neku vrstu poželjnog optimističnog happyend-a.

U humorističkim i satiričnim prilozima sadržanim u ovoj knjizi autor ne mudruje, ne pametuje i ne

lekcijaši. On je tu više da skrene pažnju, pokaže prstom, da nas podsjeti i opomene, nego da sudi. Čini to

kao da izvodi neki magijski ritual i duhovnu vježbu, koja ima za krajnji cilj literarnu dekontaminaciju,

dezinfekciju, deratizaciju, dezinsekciju i detoksikaciju našeg zatrovanog i bolesnog društva.

ZAKLJUČAK

Mnogima se naša društvena i politička stvarnost, pojavljuje kao akutno stanje fatamorgane u pustinji

realnosti, koja se u narodu doživljava, kao beskrajni niz montiranih nestvarnih slika iz televizijskih serija

„Nadrealista“ i „Kursadžija“, kako kaže autor, i rijalitija „Zadruga“, dodao bih ja. Aforizmi, epigrami,

satirične pjesme i kratki zapisi u ovoj knjizi su gorki književno - literarni komentari naše lažne zbilje i

svakovrsnih privida društveno-političke stvarnosti.Smisao za humor pojedinca je apsolutni dokaz

duhovne slobode ličnosti. Zato je Boško Grgić, u ovoj knjizi pomalo i „đavolji advokat“, dosadno


zakeralo, onaj koji glasno govori ono što čaršija/palanka misli, a ne smije ili ne želi da kaže, zbog

prisutnog konformizma i raširenog oportunizma. Pisanje Boška Grgića pomalo nas tematski podsjeća na

„bolju prošlost“, koju smo tako brzo napustili i zaboravili sve ono dobro iz tog vremena, što na starije

čitaoce može da ima nostalgični psihoterapeutski efekat.

„Humor je još jedno oružje duše u borbi za samoodržanjem.“, zapisao je VoktorFrankl, poznati psiholog,

osnivačlogoterapije i čovjek koji je preživio strahote Aušvica. To je ono što dugujemo sebi. „Humor je

jedina valuta platežna na cijelom svijetu.“, citat je sa jednog satiričnog portala u Slovačkoj. To je ono što

darujemo drugima. Vuk Stefanović Karadžić davno je napisao čuvenu poučnu preporuku: „Ako svak

učini onoliko koliko može, ovaj narod neće propasti!“Uz zdrav humor i smijeh živjeće ovaj narod. Bez

obzira na sve teškoće i nedaće koje nas prate. Na kraju jedno naravoučenije: U životu je kao i na suncu.

Ko nije namazan izgori. – kako kaže jedna duhovita objava na društvenim mrežema na internetu.


Đorđe Latinović

Administrator Marina Raičević

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.