AUTOBIOGRAFIJA
Za čitanje ovog
štiva moram imati tišinu i koncentraciju. Prvo zatvorim prozore, utišam tv, a
onda otvorim remek djelo ovog genijalca. U tišini podignem jedra
i počnem ploviti valovima pisane riječi maestra od pera. Mašta pisca i mašta
čitaoca se spoje na istim frekvencijama i spojene brode talasima uzbudljivog
štiva. Uživam u svakoj riječi ovog djela i nevjerovatnim podvizima glavnog
junaka.
Pitam se, kako je
piscu ovo uspjelo? Perfektan stil, parabola, hiperbola, hipotenuza, katete... Da
svako može biti pisac ne bi samo odabrani mogli pogoditi čitaoca u sred želuca.
Za čitanje ovog štiva najbolje mi sjeda roze vino, berba 2009. Čaša vina sa
nekoliko stranica knjige ide kao kupus sa mljevenim mesom.
Tako moja
autobiografija teče pitko kao roze vino. Simbioza realnog i imaginarnog. Ja kao
pisac, ja kao glavni junak i moja malenkost kao čitalac smo tri osobe u tri
uloge jedne autobiografije. Ovakvo remek djelo može stvoriti samo ovaj pisac,
genijalac pisane riječi. Genijalno do
treće flaše, a onda dolazi urnebes. Tada moždani mišić doživi samozadovoljstvo.
Uloga čitaoca je
nešto posebno. Ni blizu onoj poziciji u kojoj je pisac. Čitalac treba da se
potrudi i razumije stil i poruku pisca. Kada pogodi žicu onda uzvikne; uh jebo
te. Nevjerovatno. Koliko ovaj čovjek o kojem se piše ima kvaliteta? Još da
pisac nije skroman, a čitalac ga, razumljivo, vrlo dobro zna. Ne mogu da
vjerujem da je toliki genijalac ovaj čovjek o kojem se piše. Briljantan lik,
dostojan svoje autobiografije, i pisca djela – pravog genijalca. Pisac je došao
do neslućenijh visina. Kako li će sa visina sići? Hoće li svog junaka
povrijediti kada bude silazio? Neka samo djelo ostane čitavo, a njih dvojicu,
ma njih ko jebe. Za nauk generacijama, koje će iz djela naučiti koliko je pisac
genijalac i koliki je genijalac njegov glavni junak.
U ovoj vrsti
djela nema pretvaranja. Svi su genijalci. Pisac kada piše o sebi. Njegov glavni
junak koji se vrti u atubiografiji. Čitalac kada čita svoju životnu priču je i
najzadovoljniji. Mnogo stvari o sebi nije znao, niti je mogao i da sluti da je
toliki genijalac. Da nije bilo ovog remek djela, on ne bi ni danas znao sve
svoje kvalitete. Svi se ovdje samozadovoljavaju, i svi su prezadovoljni. Kako i
ne bi bili. Palo je toliko flaša i nije još gotovo.
Ovo djelo ide u
200 primjeraka. Stotinjak za rođake, sedamdesetak za prijatelje, dvadesetak za
komšije. Ovo je poklon kojem se nisu nadali. Ne bi oni čitali da ih ne golica.
Pitaju se šta to pisac ima o sebi reći, da njih negdje nije pomenuo? Kad pročitaju
ima da crknu od muke. Svih deset preostalih primjeraka će na tržište i tamo
sigurno biti prodato. Možda bude trebalo i drugi izdanje.
Milan Kuridža
0 коментара:
Постави коментар