Student nije zapalio žito.
Studenti su zapalili kukolj.
Srbija je politički nezavisna država.
Na njenu politiku ni narod nema uticaj.
Najdrastičnije klimatske promene su u Srbiji.
Nikako da nam stigne proleće.
Porodica me upropastila.
Dala mi je vaspitanje i pustila
me da živim u ovakvom društvu.
Teško se boriti za blagostanje naroda
bez vile na Dedinju.
Mi smo izgubljena generacija.
Ni istorija nas neće pronaći.
Gajili bi i oni kulturu sećanja,
ali pre njih nije ništa postojalo.
Za one koji se klade na nas uvek je sigurica:
iz lošeg u gore.
Član sam stranke koja nikada neće doći na vlast.
Pripadam običnom narodu.
Razumem naše političare koji se bore za opstanak
na vlasti.
Fali im jedan mandat do punog penzionog
staža u politici.
Diktator je predložio svom kolegi da se češće
viđaju.
Bar svakih pet godina.
Ovde je samo kriza stabilna.
Kad političari prođu pored prosjaka,
uvek treba da ostave neku paru.
Možda su oni uzrok njihovog siromaštva.
Nemačkoj je sasvim dovoljno
koliko Srbija školuje lekara i sestara.
Nedostaje joj naših zavarivača, armirača i
zidara.
Moji najlepši beogradski dani
bile su skadarlijske noći.
Najjeftiniji majstor je onaj koji radi za džabe.
I njegov je materijal.
Nema loših pisaca.
Pitajte bilo kog od njih.
Ima jedinstven karakter.
Oko njega se samo muve okupljaju.
Biće još gore.
Mene osećaj nikada nije izneverio.
Zbog neodgovornog života,
priroda mi je ukinula imunitet.
Dobrivoje Antonić
0 коментара:
Постави коментар