Zemlja pod nogama
Presušila zemlja,
al’ presušilo i znanje.
a nikad nije bivalo
da je u neznanju imanje.
Kad se od knjige ustukne
prosperitet umukne,
preostaje laktanje,
a ono podrazumeva kaskanje.
Na snagu se ne dobija sve,
zaostajanje preorava sne,
a mogućnosti nove
se često ne udvoje.
Zato se grabi prva prilika
da loša navika postane odvika:
obrazovanje – najjača moguća slika
bez uzbune i glasnih povika.
Svetlosti utrt stabilan put
da se niko ne sklanja u kut
ni pribija uz jedinstven siguran skut:
rezultat krajnji: nema se na koga biti ljut.
Svoju putanju pojedinac prti,
neko je popločava, neko zemlju trpi,
nekom se mili da je asfaltira,
neko da je posipa cvećem bira.
Svakom, ko izvesno vreme
život na zemlji uzurpira,
dato je da bira koliko će biti samostalan,
koliko će druge oko sebe da maltretira.
Ko po loju, malo šta danas klizi,
živi se i u blagostanju teženom
i u najvećoj, negacijom obojenoj, krizi,
bitiši, nikog ne ponizi, kraj je danom bliži.
Snežana Marko-Musinov
0 коментара:
Постави коментар