Časopis Šipak

POEZIJA SNEŽANE MARKO-MUSINOV

 

Istina živi u lažnoj gomili

 

Sistematska zapažanja

potiču od istraživanja,

ko za njih nije spreman

na rezultat ne sme biti gnevan.

 

Razmatrati mora se sve

što dostupno oku i uvu je

pa kad se sveukupno sabere

zaključci se cilju usmere.

 

Viših je uvek bilo,

nekima manje, nekima više milo,

mnoge je usmerenje proslavilo,

oreol glavu zasluženo obavio.

 

Špekulacija je bivalo,

među narodom se uspešno

i manje uspešno skrivalo

da bi istinito lagariju nadživelo.

 

Znatno se lakše diše

kad vetrovi istine brode

i putem, čiste ko suza, pravde,

ljude napred uspešno vode.

 

Između naglosti i umerenosti

 

Selektivno raspoloženim

nekim čudom je dato

da u istom danu

spadaju u za neke raspoleženo,

za druge natmureno jato,

pogled i ton im se, po potrebi, menja,

naglo promene tok raspoloženja,

u zavisnosti od onog ispred njih

kome bi da daruju ili oduzmu štih,

osmehnu se ili udele omrazbe mig,

a telefonom kad se jave

ili med i mleko

ili zlo i naopako, ko bi rek’o;

čudne su naravi,

ne može to da se zanemari,

svako od nas nosi svoju ćud,

da je promeni – džaba mu trud

jer vuk dlaku ne menja,

a ni s čoveka na čoveka

ne prelazi osobenost,

svako nosi svoju obdarenost,

nekom je nutrina od drskosti sazdana,

drugom je duhovno opredeljena,

srž identiteta se ne da menjati,

zato iza svog stava treba odlučno stati,

svakako smo vazda nastrojeni:

i blagi, tihi odmereni,

ali i drčni i svadljivi,

naprasiti, svojeglavi i oholi,

neka pravda svakog osokoli

da durljivih i zajedljivih

sve manje se rađa

jer nikakvom dobru nije dovela

nijedna započeta na svetu svađa,

ona je za sivilo zla građa,

oderotinu srca veliku rađa

kad vas punim imenom,

umesto nadimkom, prozovu,

da naglase svoju mrzovolju,

ne daj Bože umobolju.

 

Lenja sreća

 

Novo breme na plećima u najavi

ne daj Bože da se ostvari,

nisu se kockice uredno slagale

da bi sad bez reda padale.

 

Nije se džabe predano gradilo

da bi se naprečac rušilo,

nije se definisalo

da bi se raspadalo.

 

Bitke se na dnevnom nivou vode,

bez odgode, reka problema teče

̶  korenu osnovu saseče,

temelj se ljulja i čovek sam baulja.

 

Začas se sve naopako okrene,

dođe i do imovinske smene,

zdravlje se nagore menja,

sreća postaje prilično lenja.

 

Kuća se dotrajala ruši,

smenjuju se uzusi,

začas si na pustoj cesti,

ne uspevaš kolo napretka povesti.

 

Daleko bilo da se breme

na plećima novo ostvari,

nisu se kockice marljivo slagale

da bi sad nesrećno padale.

 

Snežana Marko-Musinov

Administrator ШИПАК

0 коментара:

Шипак, Београд.Сва права су задржана!Дизајн блога Игор Браца Дамњановић. Омогућава Blogger.