IVO MIJO ANDRIĆ - OPROŠTAJNA KNJIGA PRIJATELJA

Ivo Mijo Andrić

OPROŠTAJNA KNJIGA PRIJATELJA

Zoran T. Popović: POST SKRIPTUM AFORIZMI, Gradska biblioteka Pančevo, 2022

Na početku pandemije korona virusa razmijenio sam nekoliko elektronskih pisama sa cijenjenim kolegom Zoranom T. Popovićem. Obostrano smo izrazili želju da se vidimo po odlasku te pošasti iz naših krajeva i sa prostora planete Zemlje. Napisao sam tada da će se spomenuto biološko zlo proizvedeno negdje i od nekoga povući kad izbije neki novi užasni oružani rat. Ni malo mi nije drago što sam bio u pravu, ali takav je ovaj svijet da u njemu za normalnog čovjeka skoro da nikad nema normalnoga mira. Gotovo uvijek se na jedno zlo nakalemi drugo i tako se vrtimo ukrug od rođenja do kraja života. Rijetki su periodi kada nastupi predah i kad se ljudi osjete sretnima i zadovoljnima što su živi i vedri ,kao što zna biti vedar proljetni i ljetni dan.

Naša ljudska i kolegijalna aforistička želja nije se, nažalost, ostvarila jer nas je Zoran iznenada napustio u avgustu 2022. godine u svom 65. ljetu života, otišavši u neki drugi, vjernici kažu, bolji svijet. Da je to baš tako, svi bi mi kad zagusti jurili u taj svijet i ne bi se na ovaj ni u mislima vraćali. No, stvari u zbilji stoje posve drugačije. Stoje onako kako je priroda udesila i svako će svoj odlazak dočekati kad za to dođe njegovo vrijeme. Umjesto viđenja sa Zoranom na ovome svijetu, meni je oko druge godišnjice njegovog odlaska, naš zajednički prijatelj Aleksandar Čotrić poklonio knjigu pod naslovom Post skriptum aforizmi, koja je objavljena posthumno krajem godine u kojoj nas je on napustio.

Podsjećanje na Zorana i na njegovo bogato aforističko, humorističko i satiričko stvaralaštvo u ovoj jedinstvenoj knjizi tek je mali dio prijateljskog duga za sve što je za života stvorio i uradio obavljajući odgovorne društvene poslove važne za narod svoga kraja i za društvo i državu u cjelini. Dugo godina bio je direktor Doma kulture u Kačarevu kod Pančeva. Tu je pokrenuo Međunarodni festival humora i satire „Žaoka“, koji je okupljao najpoznatije pisce ovog književnog žanra, uveseljavajući svoje sumještane i goste iz drugih zemalja. Festival je bio poznat i po tome što su na njemu sudjelovali i učenici banatskih škola koji su izlagali svoje crtačke radove i čitali svoje literarne uratke.

U zbirci Post skriptum uvršteno je oko 700 izabranih aforizama i satiričnih misli koje pokrivaju sva područja individualnog i društvenog života. U centru pažnje svega je čovjek sa svojim vrlinama i manama koje su nekad manje, a nekad veće, ali uvijek primijećene okom i oštrim pogledom pisca-promatrača. Česta meta tog motrenja sa unutarnje i vanjske strane je sam autor kome ne pada na pamet da druge šiba, a da se sam izmiče od vlastitog biča mudre misli i oštre riječi. U vrijeme razuđene državne cenzure obavijene papirnatom demokratijom, svaki oblik autocenzure prema sebi i drugima bio bi suvišan, da ne kažem, smiješan. Pogotovo kad se zna šta je pisac htio da kaže i poruči naciji i vlasti. Medijski mrak ugledao je svetlost dana, reći će aforist a onda glasom Satira dodati: Vođa ima vizije od kojih narod halucinira. Blago li se narodu kad ima takvog vođu i blago vođi kad ima tako opijen narod. Mogu se u svemu nadopunjavati - i u dobru i u zlu. Zna se dobro ko ili što, i na kakav način.

Pisati satirične aforizme u današnje vrijeme nije ni malo bezazleno niti bezopasno. Najprije trebate biti dobro načitani da možete pročitati sve ono što političari i drugi kažu i poruče. Potom, morate biti razumni da bi to dobro razumjeli. Pa onda mudro otvoreni da vas ne bi zbog verbalnog delikta zatvorili, ili uz pomoć suda orobili za uvredu časti. I na kraju morate računati na posljedice poslovne prirode vezane uz posao koga radite, platu koju zaradite, javni ugled koga imate i niz drugih stvari, a naročito problema koji vas mogu zadesiti. Još ako imate djecu koja su nezaposlena, e, tu morate računati da ih čeka put preko granice u traženju ino-radnog mjesta, jer ga ovdje neće lako naći. Imao je Zoran sve ovo u vidu, a imao je i djecu, ali je pisao tako da ga 'ceo svet razume', a posebno oni na koje se odnosi to o čemu piše. Kriminalci kupuju političare jer znaju da će im se uloženo vratiti./ Mnogi naši kriminalci i u zatvoru uživaju sve državničke počasti./ Političari ne kradu. Oni investiraju u sebe./ Mafijaši su imali kodeks časti, sve dok ih političari nisu pokvarili./ Političari najavljuju skori izlazak iz krize. Sledećih sto godina je ključno./ Mi se ne odričemo kosovskog mita. Ni korupcije.

Nije politika ključna tema u satiričnom opusu Zorana T. Popovića, ali su za narod ključne odluke koje donose političari. Zato ih on proziva, ne poimenično niti po funkciji, već zajednički jer velikih razlika među njima nema. Puno je više onih koji hoće uzeti, nego li onih koji žele dati. Koji su od njih koji, oni će se najlakše prepoznati. I neće se sa funkcije dati, niti će piscu javno zamjerati da ih šira javnost ne bi prozivala.

Znaju to dobro satirični aforističari pa često okreću pilu prema sebi, šaleći se ironično, a ponekad i sarkastično na svoj račun. Tako unose više vedrine u knjige koje narod čita kad nema drugog posla. I smije se piscima koji imaju duha kako bi, makar na trenutak, zaboravili da mnogi znani i neznani nemaju dovoljno kruha. Broj gladnih smo smanjili. Juče smo jednog sahranili./ Idem u kontejner da se uhlebim./ On je dobar i pošten čovek, ali od toga se u Srbiji ne živi./ Hranim se raznovrsno. Jedem sve, kad imam šta./ Prijatelju, ako te put ikada nanese u moj grad, zaobiđi ga!/Krenuo sam od nule. I otišao u minus./ Ja sam teniski lakat dobio za šankom./ Ja pratim trendove. Nekad sam nosio rumunske gaće, a sad kineske./ Ja pišem aforizme da ne bih ostao nedorečen./ Budala pamti. Ja pišem knjige.

Knjige nisu potpune, a ni posve dobre ako u njima nema ljubavnih tema, i ako se ne bave muško-ženskim odnosima. Zoran Popović je tu uvijek bio svoj na svome. Na domaćem terenu kako se sportski kaže. Gazda u knjizi, muško u satiri. Nema tu šta nema, a ima svega da ima. Ja sam lak zalogaj za svaku ženu. Koja može da me svari./ U mojoj kući se poslovi ne dele na muške i ženske. Sve ja radim./ Žena me ništa nije pitala, tako da je odluka doneta jedno-glasno./ Žena mi non-sop zvoca, a zna da ne volim da mi smeta dok peglam./ Oklagija je garant ženske ravnopravnosti./ Jurio je za ženama sve dok ga jedna nije stigla./ Žena mi je održala motivacioni govor, i onda sam ja otišao da iscepam drva./ Ako negde na svetu postoji savršen muškarac, onda to nisam ja.

Daleko bi me odvelo dalje prepisivanje Zoranovih ironijskih, samokritičkih i do smijeha šaljivih aforizama, pa ću ovdje zaključiti osvrt s jednom preporukom koja glasi: Ako ste ikako u mogućnosti potražite knjigu Post skriptum i pročitajte do kraja što u njoj sve piše i kako je jedan sjajni i neponovljivi aforističar, humorist i satiričar gledao na ovaj svijet, na zemlju u kojoj je rođen i na ljude s kojima je 65 godina dijelio radost i tugu, sreću i nesreću, nadu i beznađe, ali i sve drugo što nam život pruža a smrt oduzima kad dođe iznenada kao što je njemu došla krajem ljeta gospodnjega 2022. godine.

Knjigu su emotivno oproštajnim riječima i tekstovima, uz uvodničara Aleksandra Čotrića, dogradili i priredili njegovi znanci i prijatelji: Igor Damnjanović DIB, Dejan Bosnić, Darko Ješić, Bojan Ljubenović i Slobodan Simić. Urednički, lektorski, slogovno i vizualno uljepšali su je: Goran Trailović, Vasna Kalabić, Pavle Halupa i Nikola Dragaš. Sve su to uradili za čistu peticu i za stvaralački aforistički i ljudski nezaborav!