AFORIZAM JE MISAONO UMJETNIČKO DJELO
Dejan Spasojević: ISKLESANE MISLI, ASoglas izdavaštvo, Zvornik, 2025.
Aforističko stvaralaštvo posljednjih godina ima sve više poklonika, ali i autora koji marno prate ono što se oko njih događa te svoja razmišljanja pretaču u kratke prozne i epigramske bilješke i zapise. Tako nastaju aforizmi, epigrami, gnome, sentence, izreke i druge mudroslovne leksičke tvorbe koje na duhovit, ironičan, alegoričan, metaforičan, sarkastičan i satiričan način, riječima slikaju aktualno stanje u društvu i državi, otkrivaju uzroke i uzročnike štetnog ponašanja ljudi i ukazuju na potrebu mijenjanja stanja kao i rasipnog ponašanja nosilaca političke, ekonomske i društvene moći.
U krugu tih autora mudre i duhovite misli nalazi se i Dejan Spasojević, književnik, izdavač i baštinik lijepe pisane riječi iz Zvornika. Još od rane mladosti Dejanu su čitanje i pisanje postali stalni životni pratioci koji su ga iz područja pravnih nauka za koje se obrazovao, usmjerili u profesionalne spisateljske i izdavačke vode. Druženje s poezijom koja mu je bila prva književna ljubav proširio je i na druge vrste literarnog stvaralaštva., tako da je ulazak u svijet aforistike došao kao logičan nastavak komunikacije sa bližim i daljim svijetom. Uz zapisivanje aforizama i kratkih filozofskih, socioloških, politoloških, ekonomskih i drugih misli, Dejan Spasojević je otvorio širom vrata svoje izdavačke kuće tvorcima humorističko-satirične poezije i proze koja nastaje na našim prostorima, nadaleko poznatim po brojnim dobrim piscima i čuvarima bogate jezičke baštine i književne tradicije.
Nakon brojnih objavljenih knjiga drugih pisaca u svojoj izdavačkoj kući, neumorni Dejan pripremio je i vlastitu zbirku satiričnih aforizama i drugih mudrih i vedrih misaonih uradaka kojoj je dao simboličan radni naslov „Isklesane misli“. Aforističko stvaralaštvo po mnogo čemu je slično strpljivom klesarskom zanatu koji je, zapravo, umjetnost sam po sebi. I ono se otkida iz života kao mramorna gromada koja se kasnije mudrim umom i odgovarajućim jezičnim izrazima kleše i oblikuje u stilske figure i zaokružene misaone cjeline. Nekad su te cjeline izgrađene od jedne obične proste rečenice sastavljene od dvije riječi kakve su: Zoon politikON; Utaljivači dugova, ili Služimo navodu! Ponekad imaju koju riječ više kao što je aforizam: Državo, to sam ja! Ili pak: Gledaju namćorava posla. Racionalna ekonomija visoko produktivnim riječima odlika je dubokoumnih mislilaca visokog stila koji paze na jezik i troše ga onoliko koliko je nužno da bi se odaslala jednostavna poruka čitačima i onima na koje se određeni aforizam odnosi. Takve misli obično imaju dvostruku ili višestruko značenje i smjer i pogađaju samo središte izabrane teme i mete.
Bavljenje aforistikom trajno je zanimanje i preokupacija koje se pisac ne može osloboditi do kraja života. Više je razloga za tu vezanost aforiste sa svojim mislima koje na lak način, uz pomoć riječi iz svakodnevnog govora, transformiše u lijepo uokvirene slike razumljive svima do čijeg osjeta sluha i vida dopru. Prvi je,, svakako bogatstvo tema koje su neiscrpne jer dolaze iz svih područja života i rada. Drugi je lakoća pretvaranja misli u aforističko ili satirično djelo, koja se stiče iskustvom i čitanjem napisanih misli drugih autora. Treći je štednja vremena potrebnog za pisanje djela. Za stvaranje pjesme potrebne su minute ili sati; za priču treba izdvojiti jedan ili više dana; za novelu i dramu trebaju sedmice i mjeseci, a za roman često i godine. Aforizam, gnoma, sentenca, ili mudra izreka pišu se u nekoliko sekundi ili najviše minutu do dvije. Ako se u tom roku ne prenesu na papir, oni nestanu u magli zaborava, kao da ih nikada niste imali u glavi i pameti. Istope se poput pahulje snijega na otvorenom dlanu.
Tako su nastajali brojni Dejanovi aforizmi i satirične misli koje krase ovu neveliku, ali leksički bogatu i umno moćnu zbirku. Da bi oni došli na papir, ili na ekran kompjutera, trebalo je otkriti pravu temu iz obilja onih što nas okružuju, precizno odvojiti školjke od kamena, a tek onda uzeti sirovi biser u obradu i iz njega isklesati misao dostojnu aforizama kakve su prije mnogo stoljeća stvarali grčki, rimski, francuski i drugi filozofi i mudraci. Misli i aforizmi našeg vremena ne razlikuju se puno po formi od onih koje su pisali veliki majstori svjetske aforistike. Razlika je u tematici, sadržaju i tehničkim postignućima koja u današnjem vremenu omogućuju brže pisanje i neograničen transfer onoga što je napisano. Naravno, piscima su danas dostupni razni izvori za učenje i širenje znanja i saznanja o svemu što se događa u svijetu i što se nekada događalo, pa im je tako pružena puno bolja prilika za prezentaciju svojih stvaralačkih znanja i sposobnosti.
Sve se to može iščitati iz aforizama Dejana Spasojevića, koji miligramski odmjeravaju težinu, milimetarski dužinu teme, a onda je precizno jezičnim alatom klešu u misao što pogađa bit i suštinu individualnog, društvenog, državnog ili svjetskog problema. Vidi se to ponajbolje iz sljedećih misli i aforizama: Nema šale sa onima koji rade nonšalantno./ Oni imaju vjetrenjače, a mi vjetrove i vjetropire./ Oslobođen od sopstva, oslobođen od ropstva./ Otkako su ukinuli batine, zavladale su vucibatine./ Više ne znamo da li smo u krdu ili u jatu./ Bojim se bojevih, a još više ludih glava./ Osuđivanje drugih je loše, a osuđivanje prvih opasno./ Sve je slistio naše gore list./ Neotesani bi da vam tešu i klešu misli./ Odavno se ne uzdamo u se, a nikako da izdamo Ruse./ Većina je uglavnom u manjini.
Ovi i drugi aforizmi trasiraju širok i stabilan put autoru za kretanje smjerom što vodi ka daljim misaonim usponima, ali i dubljim zaronima u društvenu problematiku iz koje će crpiti nova rudna i morska bogatstva. Iz njih i od njih će taliti, klesati i brusiti mudre i duhovite uratke za svoju otvorenu aforističku i misaonu galeriju. Sve što mu možemo poželjeti na tom dugom putu je; da ga prate dobro zdravlje, mirno vrijeme, oštro oko, vedar duh i istančan smisao za prepoznavanje onog što je dobro za ljude, društvo i prirodu. Jedino se tako može biti čovjekom koga će svi cijeniti i poštovati kao sebi ravnog. A neki, dakako, i više od toga.
Zagreb, marta, 2025. godine Ivo Mijo Andrić
0 коментара:
Постави коментар