Ivo Mijo Andrić
VEDRA KNJIGA ZA SVAKU POHVALU
Emil Strniša – Cipalov: OD MILE SAŠITRNA DO MARUNA IV, Udruga hrvatskih
aforista i humorista, Split, 2025. godina
Neobičan je libar sročio i objavio Emil Strniša - Cipalov. Libar koga se ne bi postidjeli ni daleko poznatiji pisci, aforisti, humoristi, pripovjedači i karikaturisti. Čak štoviše, s njim bi se mogli ponositi. S razlogom, jer taj libar neobičnog naslova Od Mile Sašitrna do Maruna IV. zasluženo je proglašen knjigom godine na natječaju UHAH čiji je izbornički tim nastupao u međunarodnom sastavu: Kesić – Pantić – Šarac. Sve su to vrsni i dokazani aforisti, humoristi i satiričari, čijem oku, sluhu i glasu nije promakao ni jedan detalj vezan uz trinaest (13) knjiga koje su prijavljene na taj natječaj. U toj, inače jakoj konkurenciji, Sašitrn je bio za tri boda ili, kako bi u Bosni rekli, tri konjska nokta brži od ostalih sudionika.
Opisao sam tako ovo važno natjecanje u kojem jedan akter sudjeluje od njegovog ustanovljenja, ali, kako stvari stoje nikada prvi do cilja neće stići jer uvijek se pojave bolji i brži trkači, mudrijaši i veseljaci koji prije presijeku lentu na cilju. Normalno je to u današnjem vremenu, jer tako je bilo jučer, a bit će i sutra. No, šalu na stranu jer humor je u pitanju pa se treba posvetiti prikazivanju knjige od Mile do Maruna IV.
A ta knjiga, taj bogato humorom, aforizmima, karikaturama nakrcan i opremljen libar nudi sve što nećete lako naći na nekom drugom knjižnom mjestu. Sve do NSK-a i drugih knjižnica u koje je, srećom, odaslana i primljena kao vrijedan rad-dar za pametne i vedre čitače, gledače i promicatelje svega što je dobro i korisno za ljude napaćene dugom, sterilnim saborskim zasjedanjima, samohvalama državne vlasti i ubrzanim puževskim radom domaćeg sudstva. U Splitu bi rekli: živi bili pa se… utopili. Dakako, ne u moru dugova već u baksuznoj trinaestoj plaći i penziji. Pokojni dobri i pošteni čovik Miljenko Smoje rekao bi – penžjunu.
Aforist, humorist, karikaturist i pisac Emil Strniša – Cipalov, po bosanski - živ i zdrav bio i uzbrdo brz - između tvrdih knjižnih korica vješto i znalački je posložio obimnu građu sastavljenu od zanimljivih i poučnih priča o brojnim znamenitim ljudima iz povijesti (Seneca, Klaudije, Ban Jelačić, Twain, Dostojevski, Puškin, Bukowsky, Nietzsche, Joyce, Tin, Orwell, Miller, Milton, Trump, Orban etc. itd.). O svima njima skitio je i sročio lijep i vedar zapis koji će obogatiti narodna saznanja o onome što je nekad bilo i što će more bit, ako se papa ne bude dovoljno molio za sve grijehe zaludjelih vođa nekih velikih i puno malih banana država i tetrapak državica, koje prijete svjetskom i lokalnom miru. Zlu ne trebalo i na zlo se ne dalo. Valjda će naš borbeni Lav IV naći prave riječi i najbolji način da smiri uzavrele strasti poglavara četiriju država i vjera, te ih privesti pameti kojoj su zadnjih godina popustile kočnice pa nas sve vode u sunovrat. Ne cvijet sunovrat, već ponor iz koga se možda jednog ružnog dana nitko više neće vratiti na ovaj prelijepi zemaljski svijet. Osim, razumije se, Elona Maska i njegovih brojnih bogatih pajdaša i satelitskih potomaka nagrađenih bez naknade pronalascima našega dobrog i širokoumnog Nikole Tesle.
Ozbiljno govoreći na Cipalov način, u libru se po dobru spominje i splitski NK Hajduk čije je ime zapisano na mnogim makarskim jadranskim stijenama i vidi se golim okom čak iz Trpnja na Pelješcu. Gleda san ga vlastitim očima uz dioptriju 2,5 s terase kuće u ulici Marina Držića broj bb. I to bez dalekozora kojega sam kupio skoro zabadava od čeških turista osamdeset i neke kad su za socijalne samoupravljače bila puno bolja vremena od današnjih. U ta vremena, a i puno prije njih, Hajduk je bio NK za rešpekt, a u ovo doba je od tega samo blijeda sjena. Spominje Emil tu i čuveni list Feral Tribune koji je žario i palio po bivšoj, a i današnjoj državi sve dok ga crven-plavo-bijeli demokratski plamen nije sagorio. I otišao s njim u … pepeo i dim. U Zagrebu se to zove kremiranje svega što nije u skladu s politikom pokojnoga druga državnog poglavara Tuđmana Franje. Eto, da se baš doslovno tako pjesnički i epigramski izrazim, jer drukčije ne mogu realno opisati to tranzicijsko političko stanje.
U Strnišinom libru ipak najvažnije mjesto zauzimaju aforizmi i druge, mudrim sitom i rešetom filtrirane i procijeđene misli. Ima ih tu iz raznih područja politike, industrije, trgovine, ugostiteljstva, turizma, kulture umjetnosti, znanosti pa do svekolikog avanturizma koji je po volji svih što putuju bjelosvjetskim nebeskim stazama i zemnim bogazama. Potrudio se on da nas obraduje i razvedri mudrim aforizmima, epigramima i vedrim mislima koje izazivaju na smijeh i dublje promišljanje o svemu što nam je pisac htio reći i poručiti. Nekima na taci, a nekima na pamet. Svakome prema znanju i zaslugama. Da ne bih puno dužio prepisujem jednu narudžbu aforizama koji su mi se učinili dobro zamašćenim, posoljenim, i na kraju još bolje zapaprenim. Dakle, idem redom: I u početku bijaše njegova završna riječ; Spala knjiga na dva slova: J i A; Da, ja sam književnik. Koautor sam više knjiga utisaka i stotinjak knjiga žalbi; Nekad se ubijalo TOPOM, danas lapTOPOM; Tekst se čita redak po redak, a autor između redaka; Pa šta da je Hemingway mrtav, ima nas još živih; Bio je to dobar koncept dok nije naišao na kontracepciju; Kažu da pišem gluposti. Tko zna bolje široko mu polje; Šta ima novo u novinama? Samo datum; Nemam prošlost. Znači imam perspektivu; Kupite državne obveznice. Svaka peta dobiva; Nesposobni da kroje budućnost prekrajaju prošlost; Što manje države, to više domovine; Bit će gadno ako ministar obrane krene u napad; Dok jedni protestiraju, drugi profitiraju; Krajina je završena priča, još da riješe ono U; Ove godine ljetovat ću u Apatiji; Koliko gorčine u duši, a toliko šećera u krvi; Sve sam više aorist, a sve manje aforist. Po odabranim aforizmima, ali i po mnogima drugima iz knjige ne bi se to moglo niti dalo reći. Naprotiv!
Na kraju prikaza grijeh bi bilo ne reći kako je cijela knjiga opremljena sjajnim izborom vlastitih likovnih i crtačkih radova autora Emila Strniše – Cipalova. Ima tu crteža, slika, karikatura i svega što još više uljepšava ovu ionako lijepu, sadržajnu i, nadasve, duhovitu i poučnu knjigu.
Zbog svega navedenog, velikim slovima pišem i podvlačim: da sam bio u timu žirija ,a nisam, jer sam bio među kandidatima za nagradu, i ja bih ovu knjigu stavio na prvo mjesto. Ovakva se knjiga radi dugo i obično jednom u životu. Razumljivo, ponavljanje je poželjno i uvijek je dobrodošlo.
Nazdravlje vam bilo čitanje i razgledanje svega što sam i što nisam istaknuo u ovom kratkom i, nadam se, jasnom prikazu koji na sva usta i napisana slova hvali knjigu, ali i njezinog izvrsnog pisca i crtača.
0 коментара:
Постави коментар