Ivo Mijo Andrić
ŽIVOTNI ZAPLETI I DRAMSKI RASPLETI
Jagoda Sablić: ZAMRŠENO, ODMRŠENO, Udruga hrvatskih aforista i humorista, Split, 2024. godine
I u ženskom svijetu aforizam kao kratka, vedra i mudra misao i djelo dobiva sve više poklonica koje, ne samo što ih čitaju već ih i pišu. To je dobar znak, jer ženska mudrost na daleko je poznata i šteta bi bilo ne koristiti je i u ovoj vrsti književnog stvaralaštva.
Spisateljica Jagoda Sablić okušala se do sada u raznim vrstama umjetnosti. Objavila je dvije zbirke poezije, deset slikovnica za djecu, bila je lutkarica i ilustratorica, a u posljednje vrijeme zapisuje aforizme i druge kratke duhovite i mudre misli i izreke. Za svoj dugogodišnji predani rad dobila je brojna priznanja među kojima je i Plaketa Grada Šibenika za doprinos u kulturi. To joj je bio dodatni poticaj da uz pomoć vrsnog priređivača i nekadašnjeg izdavača knjiga aforizama Miroslava Vukmanića pripremi i objavi svoju prvu zbirku aforizama pod naslovom Zamršeno, odmršeno.
Sam naslov zbirke dosta govori o njenom sadržaju i načinu poimanja aforistike ove vrijedne spisateljice. Ona svoja razmišljanja o različitim pojavama, subjektima i objektima sa kojima se svakodnevno susrećemo produbljuje i ekstrahira, te ih uobličuje u kratke leksičke izričaje i cjeline koje u najširem smislu zovemo aforizmima. Ima među njima dosta gnoma, sentenci, izreka, opisa i drugih jezičnih konstrukcija i stilskih figura kakve možemo čuti u svakodnevnom govoru, ili izdvojiti iz djela proznih pisaca. No, to ne umanjuje uloženi intelektualni napor i ostvareni misaoni rezultat pretočen u aforizam.
Svoje aforističko stvaralaštvo Jagode Sablić u posljednje vrijeme prezentira čitateljima najčešće putem internetskih portala i na društvenim mrežama, gdje je dostupno širokom krugu ljubitelja pisane riječi. Susrećemo ga ponajviše u Hrvatskoj, ali i u susjednim državama: Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Srbiji.
Zbog sve veće zauzetosti rješavanjem egzistencijalnih pitanja, ljudi danas imaju sve manje vremena za čitanje. Na to ukazuje i neslavni hrvatski rekord o jednoj pročitanoj knjizi po glavi stanovnika. U takvim okolnostima aforizam postaje prihvatljivo štivo i za one koji ne stignu pročitati roman ili knjigu priča. Za njegovo čitanje treba utrošiti desetak sekundi slobodnog vremena što je lako izdvojiti, pogotovo u situacijama kad treba razvedriti duh i aktivirati um za izvršavanje nekih drugih poslova i zadataka.
Svi koji žele pročitati Jagodinu zbirku Zamršeno, odmršeno mogu je besplatno preuzeti sa internetske stranice Udruge hrvatskih aforista i humorista. Na taj način će pojačati svoju kompjutersku biblioteku i osigurati štivo kome se mogu vraćati kad god požele da se razvedre i nasmiju nekim njezinim komentarima današnjih društvenih prilika, ili duhovitim opaskama upućenim na račun političara, vlasti i drugih koji to zaslužuju. Ima u toj zbirci dosta misli i aforizama antologijske vrijednosti koje su uvrštene u zbornike i antologije objavljene u Hrvatskoj, ali i šire. Navodim samo neke od njih radi potvrde naprijed rečenoga. Umjetnu oplodnju stvorila je vještačka inteligencija; Kad ti netko pruži prst, ne daj mu ruku; Sve ima svoje granice, pa i strpljenje; Ljepota je u očima onih koji imaju dobar vid; Muškarac radi što hoće, žena što može; Odgajati djecu je umijeće. Odgojiti – umjetnost; Star čovjek zbraja uspomene, mlad avanture; Zaljubljenost je stanje, ljubav imanje; Dobije li ljubav krila, mogla bi odletjeti; Mijenjam kamen u žuči za Bol na Braču; Saznaš li uzroke vlastite boli, ne treba ti liječnik.
Uz ove, reklo bi se blaže i intimnije teme koje promišlja i u svoj aforistički notes zapisuje Jagoda Sablić, u zbirci se nalaze i druge koje se bave širim društvenim problemima, pa i onim vezanim uz svijet i svjetsku zajednicu u cjelini. U njima se autorica koristi ironijom, alegorijom, paradoksom, satirom i drugim jezičnim sredstvima da bi skrenula pažnju čitačima na sve ono što smo prošli, kroz što prolazimo u sadašnjosti i što nas očekuje u bližoj i daljoj budućnosti. Gledano s pozicije prošlosti: Isus je bio najveći komunist. Davao je svima prema potrebama. Promatrano iz ugla ne baš bistre i blistave sadašnjosti: U muci se prepoznaju jauci; Nepotizam je pobjeda kvantiteta nad kvalitetom; Manjak je manijakalno uzimanje viška; Čist račun, prazan novčanik; Grad u kome se najviše pije i smije je Vinograd. Što se tiče budućnosti ona je sve dalja od nas zbog prokleto gramzivih pojedinaca koji su nam oduzeli ljepšu prošlost, koji nam ugrožavaju sigurniju sadašnjost i koji nam pripremaju neizvjesniju budućnost. Zato se spisateljica, nakon neupitne konstatacije: Ako konac djelo krasi, s razlogom pita: zašto nam onda život visi o koncu? Odgovor se nalazi u jednoj do pola tužnoj, a od pola ružnoj rečenici, da ne kažem izreci, koja glasi: Jedan čovjek ne može spasiti svijet, ali ga može uništiti. To se upravo događa danas u vremenu kad velike sile i male silnice raspolažu s tolikom količinom atomskog i drugog razornog oružja da jedan bezumni pojedinac može aktivirati arsenal bombi na kojima svi sjedimo i našu lijepu Zemlju pretvoriti u beživotno stratište. Valjda zato najveći svjetski bogataši i moćnici propituju mogućnosti života na Mjesecu i za sada nedostižnom Marsu.
Ljudska vrsta nagrađena je umom, koji se jednim užasno nerazumnim potezom luđaka može pretvoriti u prah i pepeo. Nadam se da se to neće nikada desiti, ali je i nada varljiva kao i sve drugo na ovome svijetu. Zato neka današnje zamršeno, sutra bude odmršeno na radost i zadovoljstvo cijelog čovječanstva, ali i svega što mu služi na dobro.
0 коментара:
Постави коментар