ĐURA ŠEFER SREMAC – TRAJANOVE KOZJE
UŠI
Dajte mi samo vek vremena da se oslobodim istorijskog
bremena!
Predugo već stežem kaiš. Vlada svira
na poslednjoj rupi – moje svirale. Potrebna mi je maksimalna koncentracija da
ne poludim. Država mi sve više liči na koncentracioni pašaluk. Ako me ubije
besparica, uštedeću metak društvu. Još će mi dodeliti i Orden junaka štednje
Prvog reda. Sa krstačom!
Sirotinja raja tri puta prođe kroz
sito privatizacije dok se „oni tamo gore“ jednom odluče za tobožnje skupštinsko
rešeto oko radnih mesta. Blago narodu, mršaviji je, pa bolje propadne na samo
dno – tako lakše grebe po kazanu!
Došlo vreme da se javne tajne
zatrpaju u najdublju jamu cara Trajana, za svaki slučaj, zbog Zakona o
informisanju. Jedino ne znam dokle će izdržati zovina (državna) svirala. A kada
dođu neka nova, bajkovita vremena, ala će istina odjekiiivati širom zemlje
„Nedođije“! Ne znam samo ko će smeti da mekeće pred carom Trajanom.
Na političkoj pozornici ništa novo:
dok se poslanici dogovaraju ko je višak u administraciji, a ko za vreme sednica
fali na prozivci – ždere u skupštinskoj kuhinjici (!?), dotle raja željno
iščekuje proleće i dolazak nekih novih lasta. Ako u rano proleće ne procvetaju
– štrajkačke tikve.
Živim ispod granice siromaštva. Moram
uzeti uverenje od psihijatra da sam – graničan slučaj. Možda brže dobijem
penziju. Imam protekciju, na prvoj kapiji – kod Svetog Petra. Do danas mi ne
beše nikad gore, ali kad videh šta se dešava kod onih gore, postade mi –
najgore. Sećam se reči pokojnog dede da od praznih ideja najbolje – krče creva.
Pobogu, od kada traje ta glad, kad je i deda ovu narodnu mudrost čuo od svog
dede!? Pitamo se da li i poslanici imaju probleme gladi – u jeftinom
skupštinskom bifeu.
Kad sam bio dete, otac bi me blago
prekorevao:„Idi u dupe na vašar.“ Danas ja kažem, u ljutnji, sinu: „Id’ u –
Skupštinu.
0 коментара:
Постави коментар