Ivo Mijo Andrić
AFORIZMOM DO
VEDRINE
Nedo
Zuban: KAMEN MUDROSTI, Genesis, Zagreb
U svijetu umjetnosti Nedo Zuban je
poznat kao vrstan tekstopisac. U njegovoj literarnoj radionici nastalo je više
stotina tekstova narodne i zabavne muzike koje su uglazbili poznati kompozitori
a snimili i ispjevali mnogi popularni pjevači. Za tu vrstu stvaralaštva Zuban
je osvojio brojne nagrade na muzičkim festivalima i jedan je od najtrofejnijih
tekstopisaca u Hrvatskoj i šire.
Među ljubiteljima humora i satire Nedo
je poznat i kao uspješan pisac aforizama, epigrama i skečeva kojima uveseljava
narod na svoj splitsko-purgerski način. Taj rođeni Dalmatinac odavno se skrasio
u Zagrebu gdje desetljećima, uz redovan posao, zapisuje vedre stihove i humorne
misli kojima unosi radost u naše domove, razbijajući vedrinom monotoniju i
prozaiku života koja nas prati od rata
na ovamo. I dok su njegovi stihovi zabilježeni na nosačima zvuka, aforizmi su
mu objavljeni u samostalnim i zajedničkim knjigama, radijskim emisijama te na
stranicama listova i časopisa. Jednoj od tih knjiga pod naslovom Kamen
mudrosti posvećen je i ovaj prikaz koji je napisan sa većim
zakašnjenjem u sklopu projekta predstavljanja djela hrvatskih aforista i
humorista.
Nedo Zuban je spisatelj širokog stvaralačkog
opusa. Uz naprijed spomenute literarne vrste, on piše poeziju i prozu za djecu
i odrasle, kazališna libreta, scenarije i konferanse za kulturno-umjetničke
priredbe. U tom se poslu izvještio do te mjere da se može svrstati među
spisateljske univerzalce velikog kalibra. U usporedbi s tim, naprijed spomenuti
Kamen mudrosti samo je mali libarski
isječak iz obimne bilježnice u koju je pohranjeno više od 5000 aforizama,
epigrama i drugih mudrih misli.
Uzevši kamen kao sredstvo za eksplikaciju
vlastite mudrosti, Zuban uz moto: Čovjek
najviše pamti ono što bi htio da mu drugi najprije zaborave, otvara
leksičku kutiju u koju je posložio više od 600 misaonih bisera o ljudima i
njihovim ćudima, o vremenu i nevremenu, tranziciji i tranzistorizaciji,
politici i politikantstvu, gospodi i gospodarstvu, umijeću i umjetnosti,
poštenju i nepoštenjačinama, građanstvu i seljačinama u smislu kako im to
najbolje stoji i pristaje. U jednom od njih zato kaže: Dobro i stojimo koliki sjede i leže. Dodao bi još; i koliko neki
naplaćuju tu svoju sjedarinu i ležarinu na račun „dobrostojećeg“ naroda. Vezano
uz te neke među nama nastao je i aforizam: Nekima
bi i pucanj u glavu bio pucanj u prazno! Za druge koji se mogu prepoznati u
aforizmu: Prorijedili smo se čim je
zagustilo, Nedo Zuban kaže: Tjerali
bi oni mak na konac, ali se boje da se ne odmota klupko. S njima je najteže
izaći na kraj jer su naoružani do zuba, pa aforist rezignirano izjavljuje: Nikako da razoružamo one koji su se
raspištoljili. Za jednog od njih ili od drugih – svejedno priznaje: Da je držao jezik za zubima, danas ne bi
nosio protezu.
Osim
aforističkih misli i primisli satiričnog sadržaja, autor zapisuje gnome i
sentencije na aktualne teme, kao i mudroslovne izreke iskovane po vlastitoj
mjeri i potrebi. Tako između korica knjige nalazimo i ove dubokoumne zapise: Dok se ne ispuni, svako je obećanje prazno;
Znajući da je pravda spora, obogatili su se na brzinu; Narod se ne zavodi golom
istinom; Svaka čistka je prljav posao; Kod nas i bosi udu ukorak s vremenom;
Karijera se gradi i zidom šutnje; S porastom očeva domovine, raste broj ratne
siročadi; Tko ne sluša, prisluškuju ga; Otkad uzima ispod žita, ne čeka u redu
za crni kruh; Imaju razvijen osjećaj odgovornosti, rade što im odgovara; Puno
su napravili da ništa ne rade; Ako si u samici, u lošem si društvu.
Aforistika
Nede Zubana na jednostavan način i s malo riječi razmatra krupne društvene
pojave i probleme, razotkriva one koji ih proizvode i nameću društvu, te pruža
mogućnost svakome da vidi ono što mu je promaknulo na prvi pogled, ili je
zaobišlo uspavane misli. Pisac nema pravo na šutnju, zatvaranje očiju, niti
preskakanje prepona koje postavlja prepredena politika, loša ekonomija i
primitivna kultura dijela naroda ili sredine u kojoj živi i djeluje. On mora
biti budan u svako doba dana i noći, spretan da uobliči sve što koči društveni
napredak i spreman da razobliči one koji nas vode u slijepu ulicu. Tu
spisateljsku zadaću Zuban je naučio u
obitelji i osnovnoj školi, a produbio daljim obrazovanjem i radom na područjima
koja pružaju mogućnost za angažirano, svestrano i učinkovito individualno i
društveno djelovanje. Njegov kamen mudrosti, u prenesenom značenju, nalazi se u
glavi, a ne u obući gdje žulja ili u džepu odakle se može lako baciti ili lansirati iz
dječje praćke.
Jezik i stil kojim se Zuban služi
pri oblikovanju aforističke misli prilagođen je proznim čitačima opće prakse,
ali i onima koji tek povremeno čitaju tjedna ili mjesečna glasila. Njima bi
pripovjedne ili romansirane knjige bile zamorne i oduzimale bi im dragocjeno
vrijeme za obavljanje važnijih egzistencijalnih poslova. Aforizam, sam po sebi,
nije velik umni teret. On je, prije svega, test inteligencije čitača i njihove
duhovne sposobnosti da razumiju smisao piščeve poruke. Nedo Zuban je svoju
aforističku misiju shvatio kao zabavnu literarnu igru u kojoj gotovo
ravnopravno sudjeluju pisac i čitatelj. Prvi kao tvorac, a drugi kao
interpretator njegove misaone tvorbe pretočene u kratku, jasnu i duhovitu
leksičku formu u književnosti poznatu pod imenom aforizam.
Zbirka Kamen mudrosti nudi svakome onoliko koliko se sam u njoj pronađe.
Nudi zadovoljstvo čitanja, mogućnost duhovnog samopropitivanja i zdravu
gimnastiku lica osvježenog smijehom koga je, nažalost, sve manje na našem
javnom, ali i u intimnom obiteljskom prostoru. Takva nam literatura nedostaje
i društvo bi se trebalo pobrinuti da
podupre njezino stvaranje i javno publiciranje. Sredstva se za to mogu pronaći,
a ljude spremne i osposobljene za takvu vrstu pisanja već imamo. Zašto onda ne
iskoristiti priliku za vraćanje vedrine i osmijeha na zabrinuta ljudska lica i
smijeha na naše poluprazne ulice?
0 коментара:
Постави коментар