Badava su mi oduzeli ideale. Nisu postali njihovi.
Prolaze žege, suša, požari. Dolaze kiše, poplave,
klizišta, izbori, kampanja...
Zaraženost virusom raste, a vođom opada, za pet
hiljada dnevno.
Kod nas se toliko gradi da neće ostati mesta za
spomenik glavnom graditelju.
Naša politička scena puna je aviona, kamiona,
balona i barona.
Ima ljudi koje ideologija ne zanima. Njih može da
kupi svaka stranka.
Istina se kod nas novinama zaklanja.
Najviše pate oni kojima ljubav prema sebi nije
uzvraćena.
Starci najbolje čuvaju tajne. Ne mogu da se sete
šta su im rekli.
Ne mašite rukama dok lažete. Budite originalni.
Nije sve u novcima. Voleo bih da to proverim.
Sve sam bliže, da
mi budete sve dalje.
Imamo samo jednu malu izmenu. Umesto ne, biće da.
Naše društvo je raslojeno. Podeljeno je na one
koji nemaju i na one koji su imali.
Uvek nešto fali: zejtina, šećera, kafe, beanzina,
programa opozicije.
Ostaće u koaliciji. Imaju poltronski kapacitet.
Da li je nacionalni instrument frula ili truba?
Svejedno, mi duvamo.
San svakog Srbina je da ima svoju kafanu. Dok mu
se san ne ostvari, vreme provodi u kafani.
Zbog nas je izmišljen armirani beton.Vekovima smo
išli glavom kroz zid.
Sve što kod nas vredi, nije sa nama.
Zaustavili smo propadanje. Čvrsto smo stali na
dno.
Suočili smo se sa prošlošću. Jedino smo mi bili u
pravu.
Visimo nad ambisom. Teg sreće je na našoj strani.
Po našim putevima vozi se isto kao u Nemačkoj. Desnom
stranom.
Da se razumemo. Ima samo jedan efikasan način za
povećanje nataliteta.
Naši počeci su tradicionalni. Svaka generacija
kreće sa iste tačke, od nule.
Dobrivoje Antonić
0 коментара:
Постави коментар