Pusta obećanja – a iza onih koji ih daju, pustinja.
Policija bije na svoj način – sve po leđima prosvjednika.
Tek kad je taj prosvjednik pretjerao – policajac ga je u pritvor otjerao.
Kad su se prosvjednici sa policijom prepirali – oni su ih oprali vodenim topovima.
Žena je svoj auto dala na otpad – sasvim slučajno ja sam bio u njemu.
Vladajuća stranka vodi primitivnu politiku – u svoje redove sve redom prima.
Kad nam je vlada donijela tu odluku – odnijela je pare.
Tako se to kod nas u politici radi – ne radi se ama baš ništa.
Taj se u životu naradio… sjedeći.
Rad i samo rad – da se što prije slomiješ dok si mlad.
Spavao sam na radnom mjestu – nakon odkaza nastavio sam se odmarati kod kuće.
O stanju u prosvjeti, pričali su nam nepismeni.
U ne tako davnoj našoj prošlosti ubili su nam ovu sadašnjost.
Zarasli su putevi naši – do cilja smo morali ići kozijim stazama.
Ne znam koje je skuplje – putovanje na ovome ili na onome svijetu svijetu.
Cijenim ja svoj rad – ali šta vrijedi kad neće da me plate.
Toliko me je obuzela tuga – da je i radost počela da plače.
Pričao bi ja i dalje sam sa sobom – ali mi ne da moje ja.
Pijanac se toliko brinuo zbog alkohola – da se je opet napio.
Nastradao je u samoobrani – isprebijalo ga je njegovo ja.
U tom popravnom domu većina ih je nepopravljiva.
Kakvu on satiru piše, to je smiješno.
Džaba su ga postavili za savjetnika tog ministra – ministar neće da ga sluša.
Peče me savjest što sam sebi dopustio da nemam ni jednog drveta za naložit.
Ti zatvorenici postali su udarnici – policija ih svaki dan udara.
Teško nama – ova nas vlast s lakoćom krade.
Po selima je sve manje seljaka – a po gradovima seljačina Koliko god hoćeš.
Ne osjećam se sigurno – propala mi je osiguravajuća kuća.
Abdurahman Halilović - Ahil
0 коментара:
Постави коментар