I kad vlastodržac
poklekne na koljena, raji je to šaka u oko.
Vlada je uvjerena da su
njezini bolni rezovi ture akupunkture.
Država
smo smijeha. Nitko nas ne drži za ozbiljno.
Vanjski
nam je neprijatelj u slabijoj formi od unutarnjeg.
Uspravno
i ispravno nije uvijek i pravno.
Imao
sam ludu sreću. I odvedoše je na psihijatriju.
Taj
besmrtnik je uzeo dnevnicu i za put na onaj svijet.
Vlada
nas je ujedinila. Svi su za njezinu ostavku.
To
što smo otišli na bubanj političarima je zadnja rupa na svirali.
I
atentatorov metak ima dvije strane putanje.
Turisti
nam se ne mogu osjećati kao kod svoje kuće. Ovakve države nema nadaleko.
Eruditi
pomiču granice ere.
Bit
će bolje! Ne znamo je li to futur prvi, drugi ili treći?
Istina
uvijek pobjeđuje, sve češće u razigravanju.
Oni
koji drže sve konce u svojim rukama brže se provuku kroz iglene uši.
Svijetla
budućnost može biti i mrak na početku tunela.
Eh
da mu je prvi zarađeni milijun i posljednji, svi bismo bili bogatiji!
Najlakše
je neprimjetno ukrasti gusku u magli.
Ni
našim djedovima nije bilo do pjesme. Plesali su nijemo kolo.
Nekukavički,
kukom i motikom na kukasti križ!
Staljinove
brkove najučinkovitije su brijali na Golom otoku.
Vječiti
je gubitnik: pobijedio je sebe, nikada drugog.
Crvenima u nas najviše smeta premijerova anemija.
Na naš dijalog stavio je točku. Priča za sebe.
Pokazao im je srednjak. Za prste polizati!
Sto mu gromova! Grom iz vedra neba neće u koprive.
Umislili su mu kvocijent inteligencije tvrdnjom da je mozak mafijaške
organizacije.
Kradu na višoj razini. Jednostavno, tuku ispod pojasa.
Nije mi pošlo za rukom da joj razmaknem noge. Za prst!
Zadnji krik mode –
jauk anoreksičnosti.
Crkva i država su
konačno odvojeni. I Bog je digao ruke od Vlade.
Siromašan smo narod
i u duhu. Više je blokiranih na Facebooku nego u bankama.
Diže mi se dlaka što ne mogu iz svoje kože.
Ratni bubnjevi uvijek završe u ritmu posmrtnih koračnica.
Otkrivanju lopova najviše pridonosi povećanje broja piksela u
nadzornim kamerama.
0 коментара:
Постави коментар