Nova
knjiga... nova knjiga... nova knjiga...
Veljko
Rajković
ANTOLOGIJA
AFORIZAMA „DAH DUHA“
Krajem aprila izašla je iz štampe Antologija
aforizama „DAH DUHA“, priređivača i izdavača Veljka RaJKOVIĆA, poznatog
crnogorskog satiričara-aforističara iz Podgorice.
U Antologiji je
zastupljen 201 aforističar sa prostora bivše SFRJ – Crna Gora, Srbija, BiH,
Hrvatska, Makedonija i Slovenija. Svaki autor zastupljen je sa 10 aforizama,
tako da je ukupan broj aforizama 2010. Preovlađuju satirični, a potom humoristički
i misaoni. Ima i igre riječi.
Antologija je i na
visokom tehničkom nivou: tvrdi povez, specijalni papir, 445 stranica.
Korice je uradio naš
maestralni karikaturista Darko Drljević. Uvod je djelo priređivača, a POGOVOR je
napisao prof. dr Ratko Božović, koji je dao nemjerljiv doprinos popularizaciji
aforizma – napisao je sedam knjiga o 49-oro aforističara iz Srbije (5), Crne
Gore (1) i BiH (1), gdje je o stvaralaštvu aforističara napisao po esej i
odabrao 70 do 80 aforizama od svakog.
Antologija aforizama
„DAH DUHA“ je proistekla iz Fb antologije koju sam duže vremena objavljivao na
svojem zidu, a koja je naišla na izvanredan prijem kod ljubitelja humora i
satire. To me motivisalo da razmišljam o knjiškoj varijanti. Iako, zaista, moje
zdravstveno stanje nije bilo „saveznik“ za odluku o radu na knjizi, preovladala
je moja velika ljubav prema humoru i satiri, uprkos strogom upozorenju ljekara
da se ne družim previše sa kompjuterom. Radio sam bllizu godinu. Pomoglo mi je
moje ogromno iskustvo i činjenica da imam najbogatiju biblioteku humora i
satire u Crnoj Gori (ne računajući Muzej humora i satire u Pljevljima). U toku
rada sam često mijenjao odabrane aforizme, kada sam nailazio na novije i kvalitetnije,
tako da je antologija plod „živog kreativnog rada“, odnosno praćenja i
najnovije produkcije zastupljenih.
U daljem tekstu
ljubitelje humora i satire upoznaću sa tekstom UVODA i POGOVORA i izborom
ponajboljih aforizama.
Knjigu
posvećujem sjenima
davno preminulog čovjeka.
U V O D
Poštovani ljubitelji humora i satire, posebno
aforizma, želim da vas upoznam sa „istorijatom“ nastanka ideje da ova
antologija ugleda svjetlo dana.
Prethodila joj je Fejsbuk varijanta, koja
je izazvala veliku pozornost mojih prijatelja, posebno onih kojima je aforizam
pri srcu. Ljudi su reagovali sa neskrivenim zadovoljstvom, da ne kažem
oduševjenjem. Već nakon trećine objavljenih aforizama Fb varijante, sinula mi
je ideja da bi, možda, pravi potez bio da rukopis preraste u knjigu, iako sam
bio svjestan da će najteže „ići“ sa pribavljanjem novca za troškove štampanja i
prateće troškove. Imao sam u vidu i moje prilično narušeno zdravlje. Ipak,
prevagnula je moja velika ljubav prema humoru i satiri, a posebno aforizmu.
Objelodanio sam ideju, koja je naišla na opštu podršku. I, krenuo sam!
Pošto imam bogatu biblioteku humora i
satire, početak rada bio je više nego „lagan“. Tu je bio i Internet, kao
pomoćni izvor. Osim objava kolega, koristio sam i svoj sajt LJUDNIC@ - ljudnica.me, gdje sam, u okviru GOSTIonice duha, predstavio
stvaralaštvo preko 170 aforističara iz regiona, kao i portal MONTENEGRINA, gdje
sam urednik za humor i satiru, na kojem sam, takođe, predstavio, u nešto manjem
broju, bisere mudrosti najznačajnijih aforističara sa ovih prostora. Uz
činjenicu da sam već imao iskustva sa antologijama – koautor sam (sa Savom
Martinovićem i Dejanom Tofčevićem) Antologije crnogorskog aforizma RIJETKE
ČESTICE – 2006., i saradnik ili konsultant u projektima prof. dr Ratka
Božovića: SEDMORICA PROTIV MENE – 2010. i BRAVURE DUHA – 2015. (knige o
sedmorici crnogorskih i sedmorici bosansko-hercegovačkih satiričara), koji je
autor još pet knjiga o stvaralaštvu aforističara iz Srbije, u startu sam
eliminisao teškoće koje su neminovne kada se kreće od nule. Inače, prof.
Božović je sa neskrivenim zadovoljstvom prihvatio da napiše pogovor za ovu
antologiju.
Što se tiče aforizama – u antologiji
preovlađuju satirični, a u manjem stepenu duhoviti i filozofski.
Birao sam aforizam po aforizam, a kada
bih, u toku rada, kod kolega naišao na neki novi, koji me je „žacnuo“, odmah
sam neki od uvrštenih, zamjenjivao tim novim „bljeskom duha“. Dakle, metod rada
bio je dinamički, što je dodatno doprinijelo, inače, već izuzetno kvalitetnim
aforizmima.
U Antologiji (201 aforističar), najviše
ima renomiranih stvaralaca, ali i onih koji u „tišini“ stvaraju svoje misaone
bisere, ne trudeći se da ih eksplicitno ponude sudu javnosti. Čast mi je što
sam, uz ogroman dodatni rad, uspio da pronađem tridesetak takvih stvaralaca,
koji su „rame uz rame“ sa već afirmisanim stvaraocima u ovoj najkraćoj
književnoj formi
Imao sam namjeru da vam u ovom uvodu
ponudim i teorijski prikaz o suštini aforizma. Odustao sam, je znam da bi to
ličilo na držanje predavanja onima koji, i te kako, umiju da prepoznaju
kvalitet aforizma. Ovdje ću samo napomenuti da je, jedan od najpriznatijih
intelektualaca sa ovih prostora, prof. dr sociologije Đuro Šušnjić, koji je uz
prof. dr Ratka Božovića dao nemjerljivi doprinos popularizaciji aforizma, u
svom istraživačkom radu, na temu: AFORIZAM, istakao 11 kriterijuma za, kako on
piše, uspešan aforizam, i time usmjerio
sve one koji se ozbiljno bave aforizmom, a i one koji su namjerni da krenu tim
„trnovitim“ putem. Kriterijumi, po njemu, su: umanjivanje značaja ili značenja; veliko se ogleda u malom;
preuveličavanje; kratkoća ili sažetost; dvosmislenost ili višesmislenost;
misaoni obrt ili paradoks; iznenađenje ili neočekivana žaoka; prekor i
kritičnost; mudrost i pouka; igra rečima; nadilaženje lokalnih uslova mesta i
vremena.
Na kraju,
umjesto pomenutog teoretisanja, evo nekoliko blistavih definicija aforizma,
koje sve kazuju: Aforizam je pokušaj, ni istočni ni zapadni, ni sjeverni
ni južni, ni kapitalistički ni socijalistički, da se u svetu uspostavi
jedinstvo mudrosti, jer je jedinstvo gluposti već uspostavljeno (Branislav
Crnčević); Aforizam je bljesak duha nad blesavom zbiljom; Aforizam je
književno delo u nastavcima. Nastavlja tamo gde pamet stane (Ilija Marković). Nekrunisanii kralj aforizma Aleksandar Baljak, podario nam je ove biserne
domišljaje: Aforizam je
dribling duha na malom prostoru; Aforizam je monumentalna
minijatura; Aforizam je osica duha, sa žaokama koje bude (Višnja Kosović).
Šta još reći?
Antologiju u ruke!
Oduševljenje je ljekovito!
Veljko Rajković
POGOVOR
(Izvod)
U javnosti koja je
oblikovana lažnim ogledalima, aforističari koji su se našli u Rajkovićevoj
Antologiji, prevashodno u satiričnom usmjerenju, djeluju kao kritičko ogledalo,
kao kritička javnost. U središtu njihovog vidnog polja našlo se vrijeme koje
stagnira ili ide natraške. To je „progres“ kao društveni sunovrat. Vidjeli smo
da aforističare ponajviše interesuje naličje stvarnosti izokrenute naglavačke.
Zato se i trude da dobro vide cjelinu haotičnog realiteta – da proniknu u
područja njegovog iracionalizma i da prepoznaju surovu snagu svih izopačenosti,
individualnih i kolektivnih. Tu se njihovkritički i satirični duh napaja
neprestanim podsticajima, koji su se oživotvoravali u tamnoj strani egzistencije,
udruštvenim i individualnim poremećajima, u patologiji ekstremnih formi
postojanja. U Dervišu Meše
Selimovića nalazimo o tome i dio istorijskog saznanja: „Ni s kim istorija nije
napravila takvu šalu kao s nama“. Ova ocjena bi bila potpunija da su riječ šalu
pratile riječi sprdnja itragedija.
Kad obznanjuju svoje
poglede na zajednicu, kad opserviraju zlodjela i destrukciju, kad demaskiraju
lažnu ikonografiju, aforističari, svojim satiričnim mišljenjem I pobunjeničkom
energijom, ne štede nikoga, jer se i pojavljuju kao egzistencijalni mislioci,
koji se ne mire sa sunovratom vrijednosti i porazom čovječnosti. Kod njih nema
neutralnosti u odnosu na sve što je uronilo u poraženu stvarnost. U njihovom
kritičarskom žaru nema ni blagosti ni samilosti za one koji se pojavljuju kao
ona Andrićeva slutnja, iznijeta u romanu Na Drini
ćuprija, o vremenima kada fukara progovori. To je
vrijeme košmara, haosa i nasilja, vrijeme kafkijanske atmosfere, koja podstiče
kritički duh satire. Satira je čudna biljčica. Najbolje uspeva tamo gde ima korova, zapisao je Ilija Marković. I ne zaboravimo, nepomirljiva strast
satiričara može djelovati kao donkihotovska zanesenost, kao Don Kihotov sukob
sa vjetrenjačama, ali i to je veoma značajno za budilničku energiju i flozofiju
prestupništva.
Aforizmi Rajkovićevih izabranika
djeluju kao laserski zraci u mračnoj komori. Oštroumni i sumnjičavi, aforističari
istražuju prisustvo karikaturalnog i u društvenim pojavama i u ljudskim
situacijama i u čovjekovom karakteru. Ovi aforističari nijesu samo slobodni
ljudi, već i stvaraoci od savjesti i karaktera. Zato i nijesu niplašljivci ni
prevaranti. U stvari, ponajviše su pobunjenici, buntovnici i umom i srcem. Kao
žiške koje su se našle u njihovom unutrašnjem požaru, kao gorke i otrovne
pilule koje liječe, njihovi aforizmi sežu do razložne kritičke misli, koja
svojom kreativnom subjektivnošću brani viziju svijeta i smisao postojanja
svojih autora, stvaralaca koji
su uvijek neskloni, čak i do isključivosti, zločiniteljima, koji ne
znaju ni za stid ni za dostojanstvo. Pristašama nesnosne ideološke tupavosti i
simulirajućeg patriotskog i šovinističkog ludila polusvijeta priređuju
subverzivnu negaciju. Sa strašću pobunjenog satiričara, ma koliko da pripada
manjinskoj grupaciji, koja se nalazi na margini, ne posustaje u snazi
nepristajanja i razboritosti protivljenja.
Bio je u pravu
Vladimir Jankelevič u čuvenom spisu „Ironija“, kada je tvrdio da „humora nema
bez ljubavi“, ni „ironije bez radosti“, kao i to da čovjek, zahvaljujući humoru,
ostaje sposoban da sve snažno i neizvještačeno doživi. A, društvo koje sprečava
bujanje satire – oskrnavilo je nevinost istinoljublja. Ono je, na taj način,
ukinulo važnu formu opiranja zlu i destrukciji. Hladna glava i ledeno srce
opstaju u mentalnoj neprovjetrenosti I sveopštoj apatiji i ravnodušnosti. Političke
demone savremenosti posebno apostrofiraju majstori satiričnog aforizma.
U vrijeme naše
ekstremne krize, koja još traje, umjetnici aforizma bušili su prljavi balon
zastarjelog društva. Njihovi aforizmi postali su virus kritičkog mišljenja. I
kad god je usahla kritička javnost, gerila naših aforističara očitala je svima
lekciju iz građanske neposlušnosti. Njihove kritičke refleksije svjedoče da se može
dijagnostifikovati i svijet okrenut naopačke. Tako je aforizam, u nas, postao i
najbritkija kritička riječ, kao što je Koraksova karikatura najubojitiji
politički komentar.
Decenijama su
aforističari, sada prisutni u ovoj Antologiji, opstajali kao graditelji
kritičkog mišljenja i opozicione, alternativne javnosti. Poslednjih godina, u
vrijeme ekstremne krize, pojavila se plejada aforističara – nepomirljivih
kritičara zatvorenog i autokratskog društva. Njihova pobunjenička energija, kao
čin satiričnog mišljenja, u kojem je dominirala ironija, podrugljivost i
dosjetka, osporavala je politiku zlodjela i zločina, ismijavala vlast, koja je
poništavala slobodu, istinu i zakon, izvrgavala ruglu moralno neosjetljivu
podaničku svijest. Bile su to snage nepristajanja na svuda prisutnu deponiju
banalnosti i političkog apsurdizma. Ni danas nikako da se napravi iskorak iz
zastarjelog do modernog društva. Zato je i sada aktuelan i podsticajan davno
izrečen aforizam Ljubiše Manojlovića: Gde nema satire
ili je mnogo vrlina ili malo
slobode. Teško je reći da li je u nas manje vrline ili
slobode; a sloboda je nezamjenjiv preduslov i za stvaranje satire i za
uspostavljanje kritičkog mišljenja.
Prof. dr Ratko Božović
IZBOR AFORIZAMA
Čvoruga na glavi?
Spomenik izdvojenom mišljenju!
Ljubiša
Manojlović (Kragujevac))
Ne trčite za ženama,
da se ne sudarite
sa onima koji od njih beže!
Dušan Radović
(Beograd)
Ćutim kad stariji pričaju.
Volim da slušam kad neko laže.
Mitar
Mitrović (Beograd)
Nevinost je teško sačuvati,
jer se brani na malom prostoru.
Savo
Martinović (Beograd)
Kako sam se nadavala,
dobro sam se udala.
Rade Jovanović
(Užice)
Kad je istina u centru pažnje,
obilaznica je u centru moći.
Ilija Marković (Novi
Sad)
Satira je veština da se biranim rečima
nekome kaže da je govno.
Rastko
Zakić (Beograd)
Onaj kojem je potrebna operacija mozga,
ovde je, najčešće, mozak operacije.
Radivoje
Bojičić (Beograd)
Istakao sam se na nudističkoj plaži.
Plivao sam bolje od ostalih.
Milan
Todorov (Petrovaradin)
Volim seks
i rado ga se sećam.
Milan Beštić
(Beograd)
On bi i rođenu majku prodao,
ali ne po svaku cenu.
Jedna je majka!
Aleksandar
Baljak (Beograd)
Sreo sam profesora posle trideset godina.
Poznao sam ga po kaputu.
Zoran T.
Popović (Pančevo)
Odveo sam je pred matičara.
Ni on je neće.
Rade Petković
(Beograd)
Glasački listići se broje noću.
Dok pošten svet spava.
Ninus
Nestorović (Novi Sad)
Nije tačno da se svi u vladi prave ludi.
Neki su i prirodno obdareni.
Aleksandar Čotrić (Beograd)
Prijavite nasilje nad životinjama.
Nemojte da roštiljate bez mene!
Miodrag Stošić (Beograd)
Muškarac, pre braka, skida zvezde s neba.
Posle mu je teško i sijalicu da promeni.
Srđan
Dinčić (Sremska Mitrovica)
Dobijena bitka pripada generalu,
a izgubljena njegovoj diviziji.
Mijo Miranović Grof
(Berane)
Privilegije su počele na Golom otoku.
Svaka soba imala je pogled na more.
Radomir
Racković (Podgorica)
Živjela radnička klasa,
na čelu sa znojem!
Ilija Lakušić
(Podgorica)
Na večeri za dvoje, on je jeo za troje,
a ona pričala za četvoro.
Dragan
Koprivica (Podgorica)
U mojoj porodici
još jedemo tri puta dnevno.
Ja ručam!
Veljko Rajković (Podgorica)
Satira?
To su makaze
kojima neposlušni šišaju nedodirljive.
Višnja Kosović (Herceg Novi)
Drugarice, sudeći po vašim atributima,
u vašem perfektu je bilo mnogo subjekata!
Vladan Čizmović Čiki (Nikšić)
Dok sam bio mlađi, gutao sam knjige.
Sada nemam što da jedem.
Dejan
Tofčević (Podgorica)
Danas se djeca rađaju s fakultetom.
Čim mama zatrudni, tata kupi diplomu.
Bojan
Rajević (Cetinje)
Smanjiti državnu administraciju,
znači odreći se mnogih rođaka.
Borislav Mitrović
(Banja Luka)
Turci su bili bolji.
Oni su uzimali po neki danak,
a ovi nam uzeše silne godinice.
Bojan
Bogdanović (Zenica)
Zahvaljujući diplomatiji, nisu svi izginuli.
Ostali su oni koji su vodili pregovore.
Jovo Nikolić (Ugljevik,
Bijeljina)
Onaj koji po drugi put stane na ludi kamen,
ili je lud ili je od kamena.
Miladin Berić (Banja Luka)
Imate pravo na advokata po službenoj dužnosti,
ali sudiju morate sami platiti.
Ekrem Macić (Konjic)
Ne tražim više djevojke sa velikim grudima.
Našao sam sebi ravnu!
Stanislav Tomić (Zvornik)
Optužen za blud,
pop zadiže mantiju i učini demantiju.
Božo Marić (Banja Luka)
Aforizme mogu pisati i glupi i pametni.
Obojica će imati čitatelje!
Zdenka
Heršak (Zagreb)
Te večeri bio sam pijan kao majka.
Nakon devet mjeseci, postao sam otac.
Tomislav Supek (Zagreb)
Poltron?
To je ništa koje postoji.
Zlatko
Stipančić Aurel (Zagreb)
Čovjek se
probija dok je mlad.
Kasnije pazi da se mladi ne probiju.
Pajo Kanižaj (Zagreb)
SATIRA JE NEMOĆNA NADMOĆ!
Jandre Drmić (Zagreb)
Kultura bi imala novca,
kada bi vlasnici novca imali kulture.
Robert Marić (Split)
Pametni su pobjegli u inostranstvo.
Od onoga što je ostalo, napravili smo vladu.
Vasil Tolevski (Skoplje)
Najgore godine za nas su kao vino.
Kada prođu, postaju stara dobra vremena.
Vitomir
Dolinski (Struga)
Rekao je sudbonosno DA!
Kasno je shvatio da je previše govorio.
Ljupka Cvetanova (Štip)
Kupio sam najskuplje uže da se objesim.
Jednom se živi!
Marjan
Angelovski (Skoplje)
Epitaf kukavici:
Počivaj u miru kao što si počivao u ratu!
Žarko Petan, Ljubljana
Priredio: Veljko Rajković
0 коментара:
Постави коментар