IZBOR
IZ ZBORNIKA HRVATSKIH I UKRAJINSKIH AFORISTA
Uvodne riječi priređivača
Živimo
u vremenu koje neće biti zapamćeno po epohalnim znanstvenim otkrićima i
veličanstvenim povijesnim događajima. Pamtit će se po ratovima i pomorima
slabijih od strane jačih i moćnijih i po tehničko-tehnološkoj primjeni i
usavršavanju onoga što je otkriveno u dvadesetom i ranijim stoljećima.
Obilježila ga je i nerazjašnjena pandemija korona virusa, kao i nastavak ranije
započetog procesa globalizacije te širenja umjetne inteligencije.
U
takvim okolnostima čovjek ne samo da ugrožava sebe i vrstu kojoj pripada, već
ozbiljno prijeti cjelokupnom živom svijetu i prirodi koja je osigurala njegov
postanak i opstanak na najljepšem planetu Zemlji. Pod pojmom čovjek ovdje
podrazumijevam ogromnu većinu ljudskih bića, ali i uski krug ekonomski,
politički i vojno moćnih pojedinaca koji upravljaju svijetom i odlučuju o
njegovoj sudbini. Oni su uzročnici svega dobroga i lošega što se događa
ljudskoj civilizaciji, drugim živim bićima, ali i prirodi iz koje crpe sva
bogatstva pretvarajući ih bespoštedno i pohlepno u vlastitu imovinu na štetu
svih drugih stanovnika našega planeta.
Zapisujem
ove riječi i konstatacije zgrožen ratnim stradanjem i razaranjem istočnog
dijela Ukrajine, kao i Gaze u kojoj su stradali deseci tisuća nedužnih
muškaraca, žena i djece. Sve je to plod ljudskog zla koje se ponavlja
milenijima i stoljećima, i kome se kraj ne nazire u bliskoj, a ni daljoj
budućnosti.
Pod
teretom tih mučnih ratnih događanja, tokom 2024. godine pripremao sam zbornik
hrvatskih i ukrajinskih aforista. Prihvatio sam se tog posla s namjerom da
podsjetim sve nas kako, pored ružnog i tužnog dijela svijeta postoji i onaj
drugi, većinski, koji ima dušu i kome, unatoč svemu, ne silazi osmijeh s lica.
Ponekad teško primjetan i sjetan, a češće vedar i optimističan, kako i priliči
vrsti koja se zove ljudskom.
U
pripremi zbornika veliku i neprocjenjivu pomoć pružio mi je velikan aforizma i
satiričke misli, Aleksandar Čotrić, koji je u godini prije agresije na Ukrajinu
priredio i objavio, svake hvale vrijednu Antologiju ukrajinskog aforizma pod
naslovom: „Smeh naroda“. Ta antologija, uz obimnu građu koju sam prikupljao
godinama, pomogla mi je da priredim ovaj zbornik u obliku i sadržaju koji
zaslužuje pažnju čitalaca. Ne toliko zbog zastupljenih autora, koliko zbog
tematike i vremena u kojem je nastajala i u kojem će ugledati ovaj lijepi zemni
svijet. Lijep za mnoge, ali i ružan za druge, ponajprije za Ukrajince i
Ukrajinke. Pa onda Palestince i Palestinke te sve koji su izgubili svoje
najmilije i ostali bez doma i krova nad glavom. Takva je zla sudbina zadesila
milijune ljudi u ovom dijelu razuzdanog svijeta koji se stoljećima bori sa
samim sobom. I sa svojim zlom koje ga izjeda spolja i iznutra.
O
hrvatskom aforizmu i aforistima pisao sam u mnogim do sad objavljenim knjigama
koje su dostupne čitateljima u elektronskom i tiskanom obliku, pa na ovom
mjestu neću ponavljati ono što je već rečeno i zapisano. Dodat ću samo da je
hrvatska aforistika doživjela stvaralački procvat otkad je pod kraj 2017.
godine osnovana Udruga hrvatskih aforista i humorista. Od tada do danas, u
izdanju udruge objavljeno je sedam godišnjih zbornika članova, sedam
internacionalnih zbornika sa aforistima drugih zemalja i naroda te više
desetaka i stotina pojedinačnih ili zajedničkih zbirki aforizama i humora.
Zahvaljujući tome stvoren je respektabilan knjižni fond aforističkog i
humorističkog stvaralaštva, kakav nije zabilježen u ranijim stoljećima.
Aforisti
iz Hrvatske u tom relativno kratkom razdoblju postali su prepoznatljivi, ne
samo na prostorima bivše zajedničke jugoslavenske države, već i diljem Evrope i
svijeta. Vidi se to po brojnim nagradama i priznanjima koja su im dodijeljena
na međunarodnim književnim natječajima, kao i po prisustvu na stranicama
tiskanih i elektronskih listova i časopisa te međunarodnih zbornika i
antologija.
Potvrđuju
to ponajbolje i izabrani radovi koji su uvršteni na stranice ovoga zbornika.
Pri izboru aforizama vodilo se računa o tome da oni budu novijeg datuma i da se
ne ponavljaju iz ranije objavljenih zbornika i antologija. Isto tako, nastojala
su se obuhvatiti sva područja ljudskog života viđena očima, odslušana ušima,
produbljena mislima i ukrašena osmijesima, ne samo na licu autora, već i svih
dobrih ljudi koji ih budu čitali i promišljali. Time je zborniku udahnuta snaga
i ljepota duha stvaralaca kratke, vedre, mudre i duboke misli koja život, barem
na trenutak, čini ljepšim i poželjnijim svakome čovjeku.
Stvaralaštvo
ukrajinskih aforista šire je prikazano u pogovoru zbornika koga je napisao
književnik i antologičar Aleksandar Čotrić, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan.
U njemu je dat analitički prikaz razvoja aforistike u Ukrajini, sa posebnim
osvrtom na pojedine faze kroz koje je prolazila ta prijateljska država, od
njenog ujedinjenja u SSSR, preko raspada tog saveza, pa do današnjih dana. Tu
je odslikan put kakav je u istom razdoblju prolazila Hrvatska i njezini
građani, uključivo i one koji su se bavili aforističkim i humorističkim
stvaralaštvom. Razlike u nekim detaljima bile su evidentne, ali je generalno
sve to bilo blisko, da ne kažem gotovo pa isto.
U
pogovoru je i svake pažnje vrijedan tekst bivšeg ukrajinskog, rusinskog i
srpskog novinara i književnika Mihala Ramača, koji je napisao sadržajan osvrt
na stvaralaštvo ukrajinskih aforista u prošlom i sadašnjem vremenu. Time je na impresivan
način prikazan i zaokružen buran period u povijesti ukrajinskog naroda u kome
je djelovalo i djeluje na desetke i stotine stvaralaca aforističke, satirične i
u najširem smislu mudre i duhovite kratke misli.
Zbornik
hrvatskih i ukrajinskih aforista bilježi i žigoše jedno specifično doba ljudske
povijesti, ostavljajući prostor za pečate vremena koje će tek doći. Kakvo će to
vrijeme biti znat će i o njemu će pisati i suditi generacije koje će doći
poslije nas, čija imena i djela tvore ovaj zbornik.
Neka
vam je vedro i veselo čitanje te mudro i dubokoumno ljudsko promišljanje.
S
poštovanjem i lijepim željama,
Ivo Mijo Andrić
IZBOR AFORIZAMA
· U
masi se narod lako izgubi. (Jurij Baziljev)
· Po
pravilu ljudi kratke pameti imaju duge prste. (Jurij Bereza)
· Savješću
trguju oni koji je nemaju. (Florijan Bodnar)
· Široke
horizonte zaklanjaju uski ljudi. (Drago Bosnić)
· Sumnjam,
dakle, mislim. (Volodimir Černjak)
· Aforističari
su romanopisci bez kondicije. (Jozo Čizmić)
· Mesije
dolaze i odlaze, a Jude ostaju. (Valentin Domilj)
· Da
biste u paklu živjeli kao u raju, morate biti đavo. (Oleksij Dominicki)
· Ograničeni
ne znaju za granice. (Rostislav Docenko)
· Izdao
sam domovinu. U vlastitoj nakladi. (Jandre Drmić)
· Zašto
ne biti Bog kad ti se mole? (Jevgen Dudar)
· Otkako
je skratila suknju, živi na visokoj nozi. (Nađan Dumanić)
· Šta
je život? To je rušenje snova pred stvarnošću. (Nikolaj Gogolj)
· Samo
u kolektivu ništavilo dobiva na snazi. (Vladimir Goloborotko)
· Kad
bi ćutanje bilo zlato, sve bi ribe bile zlatne. (Oleksandr Gračev)
· Za
prvi dojam nema druge prilike. (Ivan Grahovec)
· Kad
mi žena pametuje, ja poludim. (Abdurahman Halilović Ahil)
· Moćan
pokazuje zube, a slab jezik. (Natalija Ivankov)
· Nikad
nije gubio razum, jer ga nije imao. (Viktor Ignjatensko)
· Lažovi
znaju istinu. (Jevgen Jaščenko)
· Puneći
džepove ispraznili su srca. (Dražen Jergović)
· Politika
je tragikomedija naših života. (Galina Kamenskih)
· U
miru se prepucava, a u ratu puca. (Ivan Katić)
· Sportska
smo nacija u disciplini bacanja prašine u oči. (Ivica Kesić)
· Prvo
razmisli, pa onda zašuti. (Andrij Kovalj)
· Ljubav
je teže otkriti nego Ameriku. (Lina Kostenko)
· Trnje
je obavezan prilog uz ruže. (Emilj Krotki)
· Većina
sanja da živi kao manjina. (Boris Krutijer)
· Svete
riječi najviše vole grešnici. (Mikola Levicki)
· U
Bosni su zabranili viceve o plavušama. Vraćaju se Mujo i Fata. (Dragutin
Lončar)
· I
kolo sreće može zahrđati. (Tonka Lovrić)
· Pokazali
su nam put kroz afere do karijere. (Danica Majnarić)
· Konačno
smo došli do ništa. (Marinko Mijović)
· Normalni
ljudi ne bježe iz ludnice. (Sergej Miridin)
· Bračni
trokut ima loše strane. (Boris Nazanski)
· Što
više želiš, više žališ. (Maksim Ničiporenko)
· Neki
žive u zamcima, a neki u zamkama. (Mara Ožić-Bebek)
· I
policajci siti, i lopovi na broju. (Oleksandr Perljuk)
· Uhvatili
su ga na granici. Nemorala. (Živko Prodanović)
· Bijele
vrane stavljene su na crne liste. (Boris Revčun)
· Dobar
radnik je sam svoj eksploatator. (Jurij Ribnikov)
· Svi
za jednog – jedan samo za sebe. (Milan Rupčić)
· Ljudi
vjeruju onome tko prvi slaže. (Sergij Skorobagatko)
· Hrvati
ne znaju što hoće, pa su protiv svega. (Tomislav Supek)
· Narodu
obećali sve. Ostalo uzeli sebi. (Volodimir Šamša)
· Vatra
ne može opeći one koji su gorjeli. (Taras Ševčenko)
· Sabrao
se prije svojih djela. (Zlatko Tomić)
· Najviše
odjekne ono o čemu se šuška. (Frano Vukoja)
· Bogobojazni
su sve češće bogogojazni. (Mladen Vuković)
· I
duhovna hrana podliježe skupoći. (Darko Žigrović)
0 коментара:
Постави коментар