PREDSTAVLJAMO NOVU KNJIGU IVE MIJE ANDRIĆA "VEDRE MISLI VODE DO SLOBODE"

 

IZBOR IZ ZBORNIKA HRVATSKIH I UKRAJINSKIH AFORISTA

 

Uvodne riječi priređivača

 

Živimo u vremenu koje neće biti zapamćeno po epohalnim znanstvenim otkrićima i veličanstvenim povijesnim događajima. Pamtit će se po ratovima i pomorima slabijih od strane jačih i moćnijih i po tehničko-tehnološkoj primjeni i usavršavanju onoga što je otkriveno u dvadesetom i ranijim stoljećima. Obilježila ga je i nerazjašnjena pandemija korona virusa, kao i nastavak ranije započetog procesa globalizacije te širenja umjetne inteligencije.

U takvim okolnostima čovjek ne samo da ugrožava sebe i vrstu kojoj pripada, već ozbiljno prijeti cjelokupnom živom svijetu i prirodi koja je osigurala njegov postanak i opstanak na najljepšem planetu Zemlji. Pod pojmom čovjek ovdje podrazumijevam ogromnu većinu ljudskih bića, ali i uski krug ekonomski, politički i vojno moćnih pojedinaca koji upravljaju svijetom i odlučuju o njegovoj sudbini. Oni su uzročnici svega dobroga i lošega što se događa ljudskoj civilizaciji, drugim živim bićima, ali i prirodi iz koje crpe sva bogatstva pretvarajući ih bespoštedno i pohlepno u vlastitu imovinu na štetu svih drugih stanovnika našega planeta.

Zapisujem ove riječi i konstatacije zgrožen ratnim stradanjem i razaranjem istočnog dijela Ukrajine, kao i Gaze u kojoj su stradali deseci tisuća nedužnih muškaraca, žena i djece. Sve je to plod ljudskog zla koje se ponavlja milenijima i stoljećima, i kome se kraj ne nazire u bliskoj, a ni daljoj budućnosti.

Pod teretom tih mučnih ratnih događanja, tokom 2024. godine pripremao sam zbornik hrvatskih i ukrajinskih aforista. Prihvatio sam se tog posla s namjerom da podsjetim sve nas kako, pored ružnog i tužnog dijela svijeta postoji i onaj drugi, većinski, koji ima dušu i kome, unatoč svemu, ne silazi osmijeh s lica. Ponekad teško primjetan i sjetan, a češće vedar i optimističan, kako i priliči vrsti koja se zove ljudskom.

U pripremi zbornika veliku i neprocjenjivu pomoć pružio mi je velikan aforizma i satiričke misli, Aleksandar Čotrić, koji je u godini prije agresije na Ukrajinu priredio i objavio, svake hvale vrijednu Antologiju ukrajinskog aforizma pod naslovom: „Smeh naroda“. Ta antologija, uz obimnu građu koju sam prikupljao godinama, pomogla mi je da priredim ovaj zbornik u obliku i sadržaju koji zaslužuje pažnju čitalaca. Ne toliko zbog zastupljenih autora, koliko zbog tematike i vremena u kojem je nastajala i u kojem će ugledati ovaj lijepi zemni svijet. Lijep za mnoge, ali i ružan za druge, ponajprije za Ukrajince i Ukrajinke. Pa onda Palestince i Palestinke te sve koji su izgubili svoje najmilije i ostali bez doma i krova nad glavom. Takva je zla sudbina zadesila milijune ljudi u ovom dijelu razuzdanog svijeta koji se stoljećima bori sa samim sobom. I sa svojim zlom koje ga izjeda spolja i iznutra.

O hrvatskom aforizmu i aforistima pisao sam u mnogim do sad objavljenim knjigama koje su dostupne čitateljima u elektronskom i tiskanom obliku, pa na ovom mjestu neću ponavljati ono što je već rečeno i zapisano. Dodat ću samo da je hrvatska aforistika doživjela stvaralački procvat otkad je pod kraj 2017. godine osnovana Udruga hrvatskih aforista i humorista. Od tada do danas, u izdanju udruge objavljeno je sedam godišnjih zbornika članova, sedam internacionalnih zbornika sa aforistima drugih zemalja i naroda te više desetaka i stotina pojedinačnih ili zajedničkih zbirki aforizama i humora. Zahvaljujući tome stvoren je respektabilan knjižni fond aforističkog i humorističkog stvaralaštva, kakav nije zabilježen u ranijim stoljećima.

Aforisti iz Hrvatske u tom relativno kratkom razdoblju postali su prepoznatljivi, ne samo na prostorima bivše zajedničke jugoslavenske države, već i diljem Evrope i svijeta. Vidi se to po brojnim nagradama i priznanjima koja su im dodijeljena na međunarodnim književnim natječajima, kao i po prisustvu na stranicama tiskanih i elektronskih listova i časopisa te međunarodnih zbornika i antologija.

Potvrđuju to ponajbolje i izabrani radovi koji su uvršteni na stranice ovoga zbornika. Pri izboru aforizama vodilo se računa o tome da oni budu novijeg datuma i da se ne ponavljaju iz ranije objavljenih zbornika i antologija. Isto tako, nastojala su se obuhvatiti sva područja ljudskog života viđena očima, odslušana ušima, produbljena mislima i ukrašena osmijesima, ne samo na licu autora, već i svih dobrih ljudi koji ih budu čitali i promišljali. Time je zborniku udahnuta snaga i ljepota duha stvaralaca kratke, vedre, mudre i duboke misli koja život, barem na trenutak, čini ljepšim i poželjnijim svakome čovjeku.

Stvaralaštvo ukrajinskih aforista šire je prikazano u pogovoru zbornika koga je napisao književnik i antologičar Aleksandar Čotrić, na čemu sam mu neizmjerno zahvalan. U njemu je dat analitički prikaz razvoja aforistike u Ukrajini, sa posebnim osvrtom na pojedine faze kroz koje je prolazila ta prijateljska država, od njenog ujedinjenja u SSSR, preko raspada tog saveza, pa do današnjih dana. Tu je odslikan put kakav je u istom razdoblju prolazila Hrvatska i njezini građani, uključivo i one koji su se bavili aforističkim i humorističkim stvaralaštvom. Razlike u nekim detaljima bile su evidentne, ali je generalno sve to bilo blisko, da ne kažem gotovo pa isto.

U pogovoru je i svake pažnje vrijedan tekst bivšeg ukrajinskog, rusinskog i srpskog novinara i književnika Mihala Ramača, koji je napisao sadržajan osvrt na stvaralaštvo ukrajinskih aforista u prošlom i sadašnjem vremenu. Time je na impresivan način prikazan i zaokružen buran period u povijesti ukrajinskog naroda u kome je djelovalo i djeluje na desetke i stotine stvaralaca aforističke, satirične i u najširem smislu mudre i duhovite kratke misli.

Zbornik hrvatskih i ukrajinskih aforista bilježi i žigoše jedno specifično doba ljudske povijesti, ostavljajući prostor za pečate vremena koje će tek doći. Kakvo će to vrijeme biti znat će i o njemu će pisati i suditi generacije koje će doći poslije nas, čija imena i djela tvore ovaj zbornik.

Neka vam je vedro i veselo čitanje te mudro i dubokoumno ljudsko promišljanje.

S poštovanjem i lijepim željama,                                                      

Ivo Mijo Andrić

 

 

IZBOR AFORIZAMA

 

·       U masi se narod lako izgubi. (Jurij Baziljev)

·       Po pravilu ljudi kratke pameti imaju duge prste. (Jurij Bereza)

·       Savješću trguju oni koji je nemaju. (Florijan Bodnar)

·       Široke horizonte zaklanjaju uski ljudi. (Drago Bosnić)

·       Sumnjam, dakle, mislim. (Volodimir Černjak)

·       Aforističari su romanopisci bez kondicije. (Jozo Čizmić)

·       Mesije dolaze i odlaze, a Jude ostaju. (Valentin Domilj)

·       Da biste u paklu živjeli kao u raju, morate biti đavo. (Oleksij Dominicki)

·       Ograničeni ne znaju za granice. (Rostislav Docenko)

·       Izdao sam domovinu. U vlastitoj nakladi. (Jandre Drmić)

·       Zašto ne biti Bog kad ti se mole? (Jevgen Dudar)

·       Otkako je skratila suknju, živi na visokoj nozi. (Nađan Dumanić)

·       Šta je život? To je rušenje snova pred stvarnošću. (Nikolaj Gogolj)

·       Samo u kolektivu ništavilo dobiva na snazi. (Vladimir Goloborotko)

·       Kad bi ćutanje bilo zlato, sve bi ribe bile zlatne. (Oleksandr Gračev)

·       Za prvi dojam nema druge prilike. (Ivan Grahovec)

·       Kad mi žena pametuje, ja poludim. (Abdurahman Halilović Ahil)

·       Moćan pokazuje zube, a slab jezik. (Natalija Ivankov)

·       Nikad nije gubio razum, jer ga nije imao. (Viktor Ignjatensko)

·       Lažovi znaju istinu. (Jevgen Jaščenko)

·       Puneći džepove ispraznili su srca. (Dražen Jergović)

·       Politika je tragikomedija naših života. (Galina Kamenskih)

·       U miru se prepucava, a u ratu puca. (Ivan Katić)

·       Sportska smo nacija u disciplini bacanja prašine u oči. (Ivica Kesić)

·       Prvo razmisli, pa onda zašuti. (Andrij Kovalj)

·       Ljubav je teže otkriti nego Ameriku. (Lina Kostenko)

·       Trnje je obavezan prilog uz ruže. (Emilj Krotki)

·       Većina sanja da živi kao manjina. (Boris Krutijer)

·       Svete riječi najviše vole grešnici. (Mikola Levicki)

·       U Bosni su zabranili viceve o plavušama. Vraćaju se Mujo i Fata. (Dragutin Lončar)

·       I kolo sreće može zahrđati. (Tonka Lovrić)

·       Pokazali su nam put kroz afere do karijere. (Danica Majnarić)

·       Konačno smo došli do ništa. (Marinko Mijović)

·       Normalni ljudi ne bježe iz ludnice. (Sergej Miridin)

·       Bračni trokut ima loše strane. (Boris Nazanski)

·       Što više želiš, više žališ. (Maksim Ničiporenko)

·       Neki žive u zamcima, a neki u zamkama. (Mara Ožić-Bebek)

·       I policajci siti, i lopovi na broju. (Oleksandr Perljuk)

·       Uhvatili su ga na granici. Nemorala. (Živko Prodanović)

·       Bijele vrane stavljene su na crne liste. (Boris Revčun)

·       Dobar radnik je sam svoj eksploatator. (Jurij Ribnikov)

·       Svi za jednog – jedan samo za sebe. (Milan Rupčić)

·       Ljudi vjeruju onome tko prvi slaže. (Sergij Skorobagatko)

·       Hrvati ne znaju što hoće, pa su protiv svega. (Tomislav Supek)

·       Narodu obećali sve. Ostalo uzeli sebi. (Volodimir Šamša)

·       Vatra ne može opeći one koji su gorjeli. (Taras Ševčenko)

·       Sabrao se prije svojih djela. (Zlatko Tomić)

·       Najviše odjekne ono o čemu se šuška. (Frano Vukoja)

·       Bogobojazni su sve češće bogogojazni. (Mladen Vuković)

·       I duhovna hrana podliježe skupoći. (Darko Žigrović)

 

Podeljeno

Share

Pin it

Tweet

Share

Share

0

Share

0

Buffer

0

Print

Administrator ШИПАК