Piše: Velizar Radonjić
P I S M O
Druže Stari,
Oprosti što onomad nijesam
došao u Kuću cvijeća da ti se poklonim. Od kako je Beograd na vodi, vozovi voze
samo do Topčidera, pa sam se uplašio da su ukinuli Beograd. Kud bih onda? Zato
sam ostao kući, pa odlučih da ti se javim pismom. Da te obavijestim kako je
ovdje, da ne brineš.
Ovdje je odlično, ali o tome ne
smije da se priča. Jedino tebi smijem, jer više od polovine naroda i onako ne zna
za tebe. Drugo je vrijeme, drugi običaji
i drugi heroji. Sad su nam heroji oni na heroinu.
Sve se promijenilo, ne bi
vjerovao koliko je sve uznapredovalo. Đe god se okrenem, svuda oko mene, ali
baš svuda - goli napredak. Ne znam odakle da počnem.
Evo, na primjer, reforma agrara. Tu smo baš daleko odmakli.
Povrće sadimo na balkonima, na oranicama uzgajamo solitere, a u torovima bleje
referati. Ne zaostajemo ni po pitanju ekologije. Zatvorili smo fabrike pa je
vazduh čist. Jedino je još atmosfera zatrovana, ali koga briga. Ovdje dišu
vazduh, ne dišu atmosferu.
Uznapredovali smo i u turizmu. Ne
prođe ni mjesec a da neko od ministara ne otvori novi hotel. Poslije - zatvore
ministra.
Gradimo Auto put. Protivnici
napretka kažu da je skup. Ne razumiju da ugradnja košta.
Dok u Svijetu konstruišu vozove
bez mašinovođa mi smo pošli korak dalje. Projektujemo mašinovođe bez vozova.
Sproveli smo reformu
obrazovanja i djeca više ne uče kako da pišu. Uče samo da prepisuju. Nacionalnu
istoriju učimo iz hrvatske povijesti, a udžbenici su prilagođeni potrebama nove
razvojne filozofije: da djecu onesposobimo na vrijeme. Uznapredovalo je i visoko
obrazovanje. Sve je više mladih sa univerzitskom diplomom koja se mnogo cijeni
u restoranima širom Evrope i Amerike. Kažu da niko bolje ne pere tanjire od
naših pravnika, inženjera ili doktora.
Sloboda vjeroispovijesti nikada
nije bila veća. Sad se najrevnosnije krste oni koji su se do juče najviše
petokračili. Crkva, svako malo, vodi državnu politiku, pa nam tamjan miriše na
barut a mi, mimo njega, drugoga mirisa nemamo.
Od kako imamo novu vlast ovdje
nema ni pljačke ni pronevjere. Samo Tranzicija. Zato i planiraju da u svakom
gradu naprave po jedan zatvor. Da glavari ne idu daleko od kuće. Kao što znaš:
Mamulu smo prodali, Grmožur je mali, a redovi sve duži. Zbog toga smo čitavu Državu
pretvorili u Grmožur i od nje napravli najljepši Grmožur na Svijetu.
Spremamo se i za Evropu. Čekamo
da uđu Rusi pa da umarširamo za njima.
Nikad mi nije bilo jasno što
smo mi toliko zapeli za tu Evropu. Ovdje je lijepo i bez Evrope. Zahvaljujući
našoj Vladi narod dobro živi. Ne može bolje. Uspostavljena je neka vrsta
ravnoteže, pa smo, ako ja dobro vidim, već stigli na pola puta između
socijalizma i komunizma, a toga u Evropi nema. Naša elita, baš kao u komunizmu,
ima sve - prema potrebama. Uzimaju koliko im treba. Mi ostali – sve nemamo, kao
u socijalizmu - prema zaslugama. Dobili smo sve što zaslužujemo. I ja sam dobio
prema zasluzi i uspostavio ravnotežu.
Izjednačili su mi se penzija i pritisak.
Uznapredovala nam je i
demokratija. Sad nam je utjeruju u kosti. I demokratiju i patriotizam.
Patriotizam ti je kod nas
najunosnije zanimanje – još od Gazimestana i Debeloga brijega. Umjesto bagera,
namještaja, konfekcije i drugih nepotrebnih trica i kučina, proizvodimo
patriote i izdajnike. I to nam najbolje ide. Trenutno imamo više od pola miliona patriota i izdajnika. Oni
ostali još nijesu u Biračkom spisku.
O građanskim pravima i
slobodama da ti ne pričam. Od kako smo dobili pravo da biramo mi smo izabrali -
da glasamo. Sloboda govora nam je zagarantovana pa mnogi sad traže i slobodu
poslije govora. Znaš kakav je naš narod: ima slobodu a hoće i da bude slobodan.
Sreća pa naš narod ima devet
života, po jedan za svaki krug demokratije.
Druže Stari,
Nemoj da brineš. Mi smo dobro. Ovdje
je odlično. Javiću ti ako se popravi.
Smrt fašizmu, sloboda narodu.
Tvoj Bezmetković.
Na osnovu Rješenja br. 032-1205/2019-3
žiri za dodjelu nagrade „Mladi Tipar” i „Vuko Bezarević” odlučio je da nagradu
„Vuko Bezarević” za 2019. godinu dodijeli priči „Pismo“ autora Velizara Radonjića,
koja je na konkurs prijavljena pod šifrom „Bezmetković“
OBRAZLOŽENJE
Žiri
„osnovano sumnja“ da je uslijed panike i beznadežnosti situacije, kada
čovjek postane “Bezmetković“, sasvim
prihvatljiva i očekivana njegova odluka da se obrati (da ne kažemo ispovijedi)
Svevišnjem. U ovom slučaju, vrhovnom komandantu naroda i narodnosti SFRJ. Da
sve bude crno na bijelo (i zavedeno), pismo je stiglo i na našu adresu. Dobro
nas je nasmijalo i pogodilo u metu te zaslužilo ovogodišnju nagradu „Vuko Bezarević“.
Na
ovogodišnji konkurs pristiglo je 59 priča od 41 autora.
Priča “Pismo”, iskazana u formi pisma,
već na prvo čitanje izdvojila se dinamikom,jasnom rečenicom i oblikom
pripovijedanja. U obilju tema koje
svakodnevica nudi, nije izostavio skoro ni jednu. Od reformi agrara i
obrazovanja, tranzicije, slobode vjeroispovjesti. Referisao je i o građanskim
pravima i slobodi govora, evropskim integracijama, demokratiji... Kao pravi
hroničar u svojevrsnom ljetopisu dotiče
stereotip, koji ga legitimno čini humorističkom pričom. Koristeći se ironijom
kao osnovnim sredstvom, doseže satiru koja nije otrovna već ljuta. Kao takva,
pomiješana sa slatkim smijehom, ipak ostavi pomalo gorčine.
Ne može se odoljeti utisku da se iz priče
može izdvojiti i nekoliko dobrih aforizama, što autora dodatno preporučuje kao ovogodišnjeg
laureata.
Komisija je radila u sastavu
Zoran Raonić, član
Dejan Miličić, član
Bojana Radanović, predsjednica
Pljevlja, jun 2019.
0 коментара:
Постави коментар