PREDSTAVLJAMO KNJIGU AFORIZAMA "PRIGORSKI POZDRAV" DARKA ŽIGROVIĆA

 

ODABRANI AFORIZMI IZ KNJIGE:

U æivotu je okrenuo novu web stranicu.

Vatru je izmislio pračovjek, a lomače učeni ljudi.

Lako je prevesti žednog preko vode, ali teško preko pustinje.

Ne volim labudove, podsjećaju me na dvojku iz matematike.

Zaručnički prsten podsjeća me na začarani krug.

Ne padaju žene toliko na aforizme, koliko na fraze.

O malog čovjeka se nitko ne spotakne; većinom ga zgaze.

Između glupog i nijemog svjedoka razlika je jedino u decibelima.

Kad se čovjeku zamrzne tekući račun, nađe se na tankom ledu.

Od luka i strijele došli smo do luka i vode.

Ne ulijevajte mi nadu, mogla bi mi preliti čašu.

Motika nikad nije bilo oruæje, ali su se ratovi vodili zbog zemlje.

Treba se pripremati za bolje sutra. Ono će doći a da mi to nećemo znati.

Čemu kupovati ulaznice, kad je utakmica već ionako prodana?

Kad ga političari tapπaju po ramenu, čovjek podnosi najveći teret.

Svaka roba ima kupca, a ova današnja ima i budale.

Kapitalizam ne izvrće ljudima samo džepove, već i moralne vrijednosti. 

Kad uđe u strujni krug, čovjek pruži najmanji otpor.

Danas robujemo potrošnoj robi.

Jezik mržnje ima najviše dijalekata.

Seljaku njegovo poljoprivredno dobro sve više postaje zlo.

Neke suce plaća država, a neke plaćaju oni koji kroje pravdu.

Zemlja nam je okupirana: strane banke i strani tržni centri na svakom su uglu.

Mali čovjek osuđen je na poštenje. Ionako nema što ukrasti.

Umro mu je daleki rođak bez nasljednika. Da izrazim sućut, ili da čestitam?

Svi smo ljudi od krvi i mesa. Doduše, puno je onih koji su kost i koža.

Potrošačka košarica samo je još jedna praznina u mojem životu.

Iza uspješnog muškarca stoji žena, i leži ljubavnica.

Spopala ga bolest od koje neće umrijeti. Zaista teška i opaka bolest.

Zna četiri strana jezika, a razgovara sâm sa sobom.

Odabrao: DIB

                        KNJIGA VRIJEDNA PONOVNOG ČITANJA

 

            Kad u jednom aforističkom rukopisu otkrijete pedesetak dobrih aforizama, onda on svakako zaslužuje da bude ukoričen, makar i u skromnom tiražu. Ali, kad ta brojka bude znatno veća, tada i autor zavređuje da se o njemu i njegovom djelu kaže pokoja pohvalna riječ i rečenica.

            Darko Žigrović, aforist iz Svetog Ivana Zeline, prijatno je iznenađenje i osvježenje na hrvatskom aforističkom nebu, na kome desetljećima sijaju brojne zvijezde i zvjezdice balkanskog i europskog aforizma. Od onih iz srednjeg, pa do ovih iz najnovijeg vijeka. Duga bi lista bila kad bi ih pisac ovih redaka nabrajao, pa tu zadaću prepuštam našim umnim zborničarima i antologičarima.

            Ima zemalja u našem okruženju u kojima autori i u mladim godinama počinju pisati svoje prve aforizme. I koji zarana objavljuju prve knjige. U Hrvatskoj to, u pravilu, nije tako i ovdje se aforisti obično na velika vrata javljaju nakon navršenih trideset ili četrdeset godina života. Takav je slučaj i sa Darkom Žigrovićem koji je, na nagovor urednika i istinskog zaljubljenika u aforizam Miroslava Vukmanića, pripremio za tisak rukopis svoje prve knjige. I dobro je da je tako uradio, jer da nije, hrvatska bi aforistika ostala uskraćenom za jedno iznimno kvalitetno djelo, a sam autor bio bi miljama udaljen od središta nacionalnih aforističkih zbivanja i događanja.

            Aforizmi koje smišlja i zapisuje Darko Žigrović bave se gotovo svim aktualnim društvenim, ekonomskim i političkim temama. Iz njih se može lako zaključiti kako je autor dobro informiran o najvažnijim stvarima koje (pre)okupiraju građane zemlje u tranziciji koja se, nakon dugog čekanja, priključila obitelji više-manje razvijenih europskih država. I što je još važnije, kako na sve te stvari, pojave i probleme, gleda otvorenijih očiju, čista srca i na promišljen, realističan i duhovit način. To mogu samo ljudi kojima je stalo do boljitka društva i svih njegovih jedinki i koji ne zaziru - bobu reći da je bob, a popu da je pop, bez obzira što se to mnogima od njih neće svidjeti. Ali, zadaća aforiste i humoriste i jeste da duhom budi uspavanu svijest i riječju raskrinkava one i ono što nije dobro i što, bez zadrške, treba što prije mijenjati. Jer, ako nam „podzemlje smrdi sve do neba“ i ako „ako nam demokracija nudi širok izbor nedostupnih stvari“, onda je vrijeme za mijene i promjene u kojima naša „primarna djelatnost“ neće biti „sakupljanje sekundarnih sirovina“ i gdje „nacionalno blago treba biti u stajama“. I na njivama, u tvornicama, kao i svim drugim mjestima na kojima će ljudi živjeti životom dostojnim čovjeka. Ako to nije tako, a kod nas baš i nije, tada će naši ljudi, nakon završenih škola i fakulteta i stečenih ili ne stečenih radnih iskustava, hodočastiti i radočastiti po svijetu, tražeći sreću koju u svojoj zemlji nisu pronašli. A gore tuge i nevolje u mirna vremena, od te gotovo da i nema.

            Uzalud se naši vlastodršci hvale inim rezultatima, kad im narod bježi iz zemlje trbuhom za kruhom i umom za razumom. Kod nas se četvrt stoljeća od svršetka rata i dalje na mnoga usta pjevaju borbene pjesme i slave svi mogući dani pobjeda i državnosti, što košta vrijedne ljude i odnosi dragocjeno vrijeme, koje bi se moglo racionalno iskoristiti za radne pobjede. Ratnih je pobjeda svakom zdravom raciju, već odavno preko glave. Nastavimo li tako, onda će se opet, u ne tako daleko vrijeme, ostvariti Žigrovićev aforizam koji kaže: „ Nema takve krize u koju mi ne  bi našli ulaz.“ Ili drugi u kome tvrdi… „Standard nam je tema za stand-up komičare“. Tko misli drugačije, neka u podne prošeta pored pučkih kuhinja, ili pored kontejnera kasno navečer i rano ujutro.

Vrijedni narodi puno rade, a vrlo malo slave. Samoživi ljudi čine obrnuto i to im se kad-tad razbije o glavu. U to su se mnogi bezbroj puta uvjerili, ali prave pouke nisu izvukli. Jer i zašto bi, kad su mnogi „Svoje novačenje, brzo unovčili“ i  kad „ Vlast donosi povlastice. Ali i poslastice.“

Aforist Darko Žigrović duhovitim kistom slika društvo i njegove anomalije. No, ne bavi se samo njima već, kao odan samokritik, razmatra i svoju poziciju u tom i takvom društvu. Iz te samokritične pozicije osmišljeni su brojni ironični, alegorični i smijeha vrijedni aforizmi. Od onoga u kome kaže: „Kad se sjetim Sizifa, izgubim svaku volju za posao“, preko drugoga u kojem priznaje: „Prebio sam kamatu. A usput i bankara“, pa do onoga u kome rezignirano zaključuje: „Moj kut gledanja na stvarnost je otupio“. E. da bi na kraju odao zahvalnost svima, poniznim riječima: „Zahvalan sam im do groba. Dublje ne mogu“!

Ima u ovoj knjizi aforizama, gnoma, sentenci, mudrosnica, vrckavih i inih duhovitih, a zrelih i zdravih misli, koje će zadovoljiti znatiželju svakog čitača i vratiti mu osmijeh na lice i radost u dušu. Zato je vrijedi pročitati i ponešto iz nje zapamtiti te, po mogućnosti, primijeniti u svakodnevnoj životnoj praksi. Prave knjige zato se pišu i objavljuju. A pravi pisci zato i postoje.

 

                                                                                    Ivo Mijo Andrić

            

Podeljeno

Share

Pin it

Tweet

Share

Share

Share

Buffer

Print

Administrator ШИПАК