IVO MIJO ANDRIĆ - KAPITALNO DJELO MUDRE MISLI

KAPITALNO DJELO MUDRE MISLI

Vasil Tolevski: NA DNO OD DNOTO, Vlastiti izdanje, Skopje 2023.

Makedonski aforist Vasil Tolevski pripada krugu istinskih velikane balkanske i svjetske aforistike. Od 1988. godine kada je objavio svoju prvu samostalnu knjigu, nanizao je ogrlicu od dvadeset pet naslova iznimne književne vrijednosti. Među njima je desetak antologija makedonskog i balkanskog aforizma koje su naišle na odličan prijem kod ljubitelja pisane kratke misli i riječi. Za ta i druga djela dobio je dvadeset šest prestižnih nagrada i priznanja u nekoliko evropskih država.

Najnovija knjiga objavljena pod naslovom Na dno od dnoto, kapitalno je djelo u koga je uvršteno oko 4000 aforizma i drugih misli koje obrađuju razna područja ljudskog i društvenog života. Vasil Tolevski je primarno aforističar satirične provenijencije, ali je njegov stvaralački opus obogaćen hiljadama zapisanih mudrosti, gnoma, sentenci, izreka i drugih misaonih bisera koji blistavo osvjetljavaju sivu stvarnost u kojoj živimo i ljude sa kojima dijelimo isti ili blizak prostor i vrijeme. To ga stavlja na uzvišeno mjesto umjetnika lijepe, mudre i duboko smislene riječi koja treba jeziku i koju nam jezik nudi i daruje. Oni koji to znaju i cijene, sretni su što žive i rade u Vasilovo vrijeme. Naravno, znat će to i, nadam se, još više cijeniti oni koji će tek doći na prostore na kojima mi danas trajemo i rabotamo.

Dno dna malo tko danas vidi, ali ga mnogi dobro osjećaju. Na vlastitoj koži, stolu i trpezi. Imati ili nemati nije isto što i biti i ne biti. Ali, jest tu negdje u blizini i stalno nam je pred očima ili na duši. Satirični aforist to gleda iz svog oštrog ugla iz koga se vidi mnogo bolje i jasnije nego iz tupoga. Zato su njegove misli dublje i obuhvatnije, a riječi kojima ih iskazuje kratke i kristalno jasne posebno onima koji se u njima mogu prepoznati. Aforizam nije metak koji ubija ili ranjava, ali je zato strijela i strelica koja pogađa nepravdu i zlo posred njihovog srca kamenoga i beskrajno ograničenog razuma hladnoga. Takve aforizme smišlja i u pisanom obliku odašilje u svijet velemajstor kratke rječitosti Vasil Cile Tolevski.

Vedrina duha i bistrina leksičkog izvora iz koga pisac crpi svoje riječi najbolji su dokaz njegove predanosti poslu koga radi u interesu onih za koje govori i piše. To su ljudi koji vole lijepu riječ i kojima smijeh stanuje na licu. Taj smijeh treba samo potaknuti i on se rasipa na sve strane svijeta. Humor i satira tu su nenadmašni i oni pomažu u tjeranju tuge tamo gdje je mjesto njezinog postanka. I sam pišem misli slične aforizmu i sretan sam kad ih ljudi pročitaju na način da im se smijeh vrati na lice te poneka suza zacakli u oku. Za pisca od toga nema veće nagrade niti priznanja. Osim možda onoga koga Nobel dijeli braći nam po peru ili kompjuteru.

Vasilovu knjigu čitao sam na makedonskom jeziku i prevodio riječi po intuiciji i sjećanju koje datira unazad pedeset godina. Naime, 1972/73 godinu služio sam vojsku u Kumanovu i Skopju. Bile su to teške, a lijepe godine. Teške zbog epidemije virusa 'variola vera', a lijepe zbog druženja koje je cvjetalo na sve strane zemlje. Tko se toga ne sjeća, vrijedi ga podsjetit, jer život obično ne traje duže od stoljeća. Mi sretnici koji smo spojili dva stoljeća i dva milenija, možemo s ponosom reći da smo se imali zašto i roditi. Preživjeli smo u tom vremenu minule ratove, proživjeli lijepe i sretne trenutke i godine i nakupili toliko znanja i iskustva da imamo što reći i napisati našim suvremenicima i generacijama koje će doći kada mi odemo. Ne na drugi svijet, već u rodnu zemlju. Za nas stare rodnu, a za mlade plodnu.

Kraj bijede će doći kada bijednima dođe kraj. Napisao je Vasil tu oporučnu poruku na početku knjige da bi nas podsjetio u kakvom svijetu danas živimo. Nije to svijet samo prosperiteta i sreće kakvu lažno šire političke elite svih boja i kontinenata. To je svijet u kome se, po statistici vojnih analitičara trenutno vodi nekoliko desetaka lokalnih i ograničenih ratova od Istoka i Zapada, do Sjevera i Juga. Nisam ih brojao, ali vjerujem onima koji to zlo prate i koji se stide onoga što rade najlošiji pripadnici ljudske vrste. A rade to da bi zadovoljili vlastitu pokvarenu maštu, oteli tuđe, prodali ubojito oružje, potamanili slabije, porušili stvoreno i ostvarili svoje sramotne ciljeve. Ubistva su teža od matematike. Zato ih imamo toliko neriješenih, podsjeća nas aforist na današnje kriminalno stanje. I dodaje: Naš narod nema potrebe da nosi pancir košulje. Njega ubijaju u pojam! A nema gore smrti od one što razara um. Pametni to znaju najbolje. A budalama je, ionako, svejedno.

Aforistička ogrlica Vasila Tolevskog svjetluca misaonim biserima različitih boja i nijansi. Ima tu onih koji su slični riječnim, morskim, arapskim, pa sve do nadaleko poznatih jezerskih ohridskih. Boje su im svijetlih, plavih, zelenih, žutih pa sve do tamnih nijansi. Prepoznajemo ih u aforizmima: Legitimno je krasti od naroda. Oni što kradu to vrše u ime naroda; Za mlade kadrove sva su vrata otvorena. Osim tapaciranih; Šta ako nemamo dvorske budale. Političari su dobra zamjena; Častan čovjek je idealan za klovna. Njemu se ionako svi smiju; Mi smo slobodna zemlja. Tu su i lopovi na slobodi; Lako je biti sretan. Treba samo da zamislite da ovdje ne živite; Ko ne zna da puši, brzo se ugasi; Država odumire. A i narod ima slične simptome.

Dobar aforist i satiričar gleda svijet otvorenih očiju i vidi mnoge stvari koje drugi ljudi ne primjećuju ili ne žele vidjeti. Njemu ne možete prodati rog za svijeću niti podmetnuti kukavičje jaje. On ne stavlja prst na usta kad treba nešto reći, niti okreće leđa da ne bi svašta čuo. Njegova su čula uvijek uključena i registruju sve što se događa. Zato je u svakom trenutku pripravan reagirati na nepravdu i stati u zaštitu slabijih. To znači i da je spreman reći u lice jačima sve ono što zaslužuju da im se kaže, čak i pod cijenu da ga uzmu na zub i da mu rade o glavi. Pisanje aforizama je rizičan posao koga ne rade kalkulanti, plašljivci i kukavice. Za njega treba hrabrost, odlučnost i odvažnost koja se ne naplaćuje nego se plaća izgubljenim dobitcima i neostvarenim privilegijama. Jedina satisfakcija za taj rizični rad jesu nagrade i priznanja staleških udruga i zadovoljstvo vjernih slušalaca i čitalaca. Baš za njih, u znak piščeve zahvale, citiram još neke aforizme koje sam pribilježio u toku čitanja ove unikatne i prebogate zbirke misaonih kristala na standardne teme iz ljudskog života. A koji kažu da…

I narod može da bude krava muzara, ako za vodiča izabere vola.

Znam da vladar laže čim zine. Ja mu pišem govor.

Mafija nema potrebe da se organizira. Ima regularne izbore.

Od države smo napravili akvarij. Narod šuti kao riba u vodi.

U cirkusu majmuni voze bicikle. U politici – džipove.

Bolesni za vlašću ne idu liječniku. Idu u partiju.

Političar ne može da bude pošten i nevin. Dva dobra ne idu zajedno.

Dobri kao kruh nemaju ni za sol.

Kad kola idu nizbrdo, svako može da bude vozač.

Zbog onih što jedu kavijar, ostali smo bez ajvara.

Orvel je bio u pravu. Tu bi sva stoka htjela da dođe na vlast.

Makedonac je univerzalan čovjek. Može da jede i sa lijevom i sa desnom rukom.

Otvaram banku sperme. Početni kapital mi je u ruci.

Ja i moja zemlja smo kao Romeo i Julija. Na kraju drame zajedno ćemo umrijeti.

I Makedonci imaju dušu. Trenutno im je u nosu.

Naša drama ima samo… svršen čin.

Puno je ovakvih i sličnih misli u knjizi Vasila Tolevskog: Na dno od dnota. Ili, u slobodnom prevodu bivšega soldata – Na dnu dna. Ponovit ću: oko četiri hiljade između naslovne i posljednje stranice!

Zato preporučujem svima koji vole čitati dobre aforizme i oštru satiru da istu potraže u makedonskim bibliotekama, ili da se obrate autoru na e-mail adresu: ciletolevski@yhoo.com. Tako sam i ja učinio kad sam odlučio zatražiti knjigu da napišem ovaj skromni prikaz. I posrećilo mi se, a šta drugo reći na kraju svega. Osim, dakako: nazdravlje i sretno vam bilo vedro i pažljivo čitanje.