Ivo Mijo Andrić
DUHOVITOST U RIJEČI I
DJELU
Miladin Berić: KOREKTIVNI IMUNITET, Udruženje
književnika Republike Srpske, Banja Luka, 2021.
Književnik Miladin Berić nalazi se u
krugu najpoznatijih bosanskohercegovačkih humorista i satiričara, koji svojim
aforističko-satiričnim mislima i leksičkim bravurama te tečnim pjesmama na
aktuelne društvene teme i narodne dileme, obogaćuje stranice elektronskih i
nekih drugih medija diljem Balkana. Njegov izoštreni smisao za uočavanje
negativnih društvenih pojava i prepoznavanje njihovih nosilaca, do te je mjere
usavršen i aktuelan, da nema događaja ili iskrivljene ljudske ličnosti koje
nije upisao u svoje aforizme, epigrame ili produhovljene humorističko-satirične
stihove. Prava je šteta što ljudi naših geografskih prostora, od devedesetih
godina naovamo, nisu dovoljno upućeni niti naklonjeni toj vrsti literarnog
stvaralaštva i obliku nacionalne kulture, jer bi inače masovno čitali njegove
duhovite misaone proizvode umjesto političkih pamfleta i informativnog žutila
koje je preplavilo ovaj dio Evrope i svijeta. Jednako tako, šteta je što su
izdavači, novine, radio i televizija izbacile sa svojih stranica i emisija
humorističke sadržaje, pa ova vrsta stvaralaštva nije dostupna širem krugu
potencijalno zainteresiranih čitača.
Ali, ta kriza intelektualne
polusvijesti i komercijalne nesvijesti nije zaustavila, niti je onemogućila Miladina
Berića u naumu da predano prati profanu politiku, promašenu ekonomiju, dobrano naruženu
kulturu i korupcijsko-mafijaška poratna događanja u lokalnoj i inim sredinama.
Iz tog konglomerata svega i svačega ili, kako bi naš narod rekao - budiboksnama
dešavanja, on svakodnevno izvlači i osmišljava p(r)olupane bisere ljudskih
gluposti, mitadžijske nepodopštine kloniranih osavremenjenih Domanovićevih
polit-vođa, Nušićevih-eks drugova ministara i gospođa ministarki, oblikujući ih
u pitke aforizme, tečne epigrame, ironijsko sarkastične kozerije i kristalne
pjesme o nama i našim manama. U tim humornim bilješkama lako će se prepoznati
onaj ko živi od tuđeg rada i nevolje, kao i socijalni slučajevi koji se s
nostalgijom prisjećaju nekih boljih preminulih dana i godina iz, za mnoge, brzo prežaljenog samoupravnog socijalizma.
Slijedeći vlastiti put nemirenja sa
društvenim sivilom, političko-ekonomskim crnilom, medijskim žutilom i
intelektualnim sljepilom, Berić je iz svog humorističkog književnog (h)ambara
probrao i posložio zbirku blistavo bistrih aforizama pod indikativnim naslovom „Korektivni
imunitet“. To dojmljivo štivo za gimnastiku duha i svjedočenje o negativnim
pojavama koje nas prate, i problemima koje guramo pod tepih, podijeljeno je u
tri cjeline nazvane po dobro nam poznatim riječima: „Virus“, „Semafor“, i
„Matica“. Virus je usko vezan uz već dobro nam znani svjetski projekat „korona“,
iliti - staračku bolest pokrštenu imenom „kovid 19,“ dok se ne pronađu i masno naplate neke nove vakcine.
Semafor je lako dešifrovati kao crveno kroz žuto do zelenog i obratno. Matica
garant nije vezana uz pčelu jer pčela donosi, već na one koji sve odnose za
svoju korist, a na štetu obespravljenih širokih narodnih masa.
Te tri male, i ne baš uvijek tako
slatke riječi, Miladin Berić aforistički elaborira ovako: Bosanski semafor. Dok smo prolazili iz crvenog u zeleno, najebali smo
kao žuti. Što se tiče virusa popularnog imena „korona“, promatran kroz
mikroskop očima Kriznog štaba, u Berićevoj interpretaciji, on bi se mogao opisati naprosto proširenom
rečenicom: Bolje da se mjere ukidaju
postupno, nego posthumno. Posljednja sintagma bi se mogla prevesti i kao postumno, ako to ne vrijeđa gospodu
psihijatre i veleumne doktore koji liječe poznate, manje poznate i nepoznate
virusne infekcije u klinikama za infektivne bolesti. Nakon svima, osim idiota i
lopova, nepotrebnih ex-yudomopreljubničkih ratova, vještački izazvane ekonomske
krize iz 2008. i bankarske pljačkaške akcije sa napuhavanjem „švicarskog
franka“ na štetu balkanskih i srednjoevropskih žitelja, korona virus legao je
sirotinji, što bi se po bosanski reklo „k'o budali šamar“, od koga će siti biti
još sitiji, bolesni još bolesniji, a gladni još gladniji. Jadni i nezaposleni, naravno,
još jadniji. Podrazumijeva se da aforistička matica ne proizvodi med već vrca
misli koje nude smijeh kao alternativu svim poznatim i „izmišljenim“ bolestima
od kojih naprasno umiru polumrtvi, a zdravi ih prebole sitnim kašljucanjem. Ne
kaže se u Srba džabe: „Dva loša ubiše Miloša“. Jer, kako misli i
ironijsko-satirično zapisuje Miladin Berić: Srbin
stavi rampu tek kad prođe voz. Koronarno gledano iz drugoga smjera, to bi
se moglo post(h)umno prevesti kao: Skinuli
smo maske. Progledali smo! Nazdravlje svima koji su preživjeli ili će
proživjeti svjetsku korona pandemijsku epidemiju u kojoj su po političko-meše tarsko-farmakološkoj,
medicinsko-medijskoj kampanji izmiksani i izgemištani zdravi i bolesni, živi i
mrtvi, mudri i ludi, sabrani i zbunjeni i svi njima slični i ne slični.
Nazdravlje svima njima, ma gdje bili i ma kako živjeli!
Svima njima hvala lijepo. Miladin i
ja, zajedno sa istomišljenicima, kako se vidi iz priloženog i napisanog,
razmišljamo samo svojom glavom. I, uzgred budi rečeno, tuđa nas glava ne boli.
Ko voli – neka izvoli! Čitanje Berićevih aforizama svima je dobro došlo kao
prirodni intelektualni lijek jer, u njemu nema virusa. Osim internetskih,
razumije se. Onih koje i pas guta s maslom.
Na kraju ove kratke pisane besjede o
knjizi velikog majstora mudre humorističko-satirične misli Miladina Berića,
dopisujem sa posljednje stranice jednu, za naše balkanske prilike, gotovo pa
nevjerovatnu rečenicu koja glasi: Knjigu
jer sufinansiralo Ministarstvo prosvjete i kulture Republike Srpske na osnovu
Javnog konkursa za sufinansiranje projekata iz oblasti izdavačke djelatnosti u
2021. godini. Pa vi sada dragi državni duhovni cenzori i ini, sudite o tome
gdje ima više, a gdje ima manje slobode i demokratije izražavanja na starom
dobrom brdovitom Balkanu u jednoj zemlji negdanjih seljaka i dobrano iseljenih
radnika. Ako laže pisac, knjiga garant ne laže. U njoj sve piše. Crno na
bijelo.
0 коментара:
Постави коментар