GREH
Dosadan ovaj novi i glup. Stalno pita, ko- liko si ovde, koliko ćeš ostati, šta si ura- dio. Ništa, kažem, tri godine, kažem, još sedamnaest, kažem. Kako ništa. Dugo ćeš ostati! Ubio si, zar ne! Ćuti, kažem, ne znaš! Kol'ko si ti i što.
Opljačkao sam manastir i prodao ikone, e, to je greh, kažem. Čudi se, kaže nije greh, nisam ih spalio, kaže, prodao sam drugom ko će im se diviti i moliti, kaže, vratiće se one opet, porašće im vrednost, kaže, nije greh to, ti si grešan, ubio si, jesi! Nisam, kažem, ja sam poslao na ne- bo, kažem, htela je sama da se ogreši, kažem, Bog ne oprašta kada mu sam ideš, kaže, mora da te pozove, kažem, ili neko da te pošalje, ona je htela sama, kažem, ja sam joj pomogao.
Morao sam da je namučim, kažem, da bi Bogu bila milija, da se pokaje, kažem, da mi se ispovedi, kažem, da me gore čeka mlada, čista. Lud si, kaže, to je greh, ne- će te čekati, kaže, ti ćeš na drugu stra- nu, kaže, gde su ludi!
Ćutim, mislim, on je lud, mislim, grešan je, mislim, nisam ubio, poslao sam je gore gde su tišine, mislim, čekaće me, bićemo zajedno, mislim, ne može biti greh spasa- vati od greha, mislim, od danas sa ovim novim neću pričati, mnogo je lud!
Ljiljana Bralović
0 коментара:
Постави коментар