Ivo Mijo Andrić
ANTOLOGIJA ZNANJA I MUDROSTI
Aleksandar
Čotrić: KIŠOBRAN MUDRIH, Antologija nemačkog aforizma, 4CE, d.o.o. Beograd,
2024.
Ugledni antologičar aforizma i
poznati srpski aforist i književnik, Aleksandar Čotrić, pripremio je za čitaoce
i širu javnost još jedno izuzetno vrijedno djelo evropske i svjetske
književnosti. Nakon objave antologija aforizma autora iz devet istočnoevropskih zemalja, priredio je
antologiju njemačkog aforizma pod simboličnim naslovom „Kišobran mudrih“. U ovo
kapitalno djelo uvrstio je više od 200 pisaca aforizma i drugih kratkih mudrih
i duhovitih misli njemačkog govornog područja, koji su djelovali ili djeluju u
periodu od petnaestog stoljeća do današnjih dana. Najstariji među njima je
Martin Luter koji je rođen 1483. godine, a najmlađi je Aleksander Ejlers rođen
1976. godine.
U vremenskom razdoblju od 540 godina
na tlu Evrope nastajala su i propadala brojna carstva i rađale su se hiljade
velikih ljudi koji su umom i postignućima obilježili epohe u kojima su živjeli
i stvarali. Jedina dva carstva koja su opstala do današnjih dana jesu carstva
ljudske mudrosti i gluposti. Prvo je u svakoj epohi gradilo, uljepšavalo i
unapređivalo svijet, a drugo ga je ružilo, rušilo i unazađivalo u svakom
pogledu. Na veliku žalost i sramotu vrste kojoj pripadamo, carstvo ljudske
gluposti djeluje razorno danas kao i prije pet, deset, dvadeset ili pedeset
stoljeća.
Antologija njemačkog aforizma „Kišobran
mudrih“ na upečatljiv način oslikava stanje ljudskog uma i duha viđenog očima,
proživljenog duhom i tijelom, ovjekovječenog mislima i zapisanog u knjigama
ljudi raznih zanimanja, individualnih orijentacija i društvenih angažmana. Ima
među njima državnika (Prvi kancelar Njemačkog carstva Oto fon Bizmark),
naučnika svjetskog glasa (fizičar i nobelovac Albert Anštajn), velikih pjesnika
(Johan Volgang Gete, Fridrih Šiler), književnih nobelovaca (Tomas Man, Herman
Hese, Elfride Jelinek, Hajnrih Bel, Elijas Kaneti, Peter Handke, Herta Miler),
filozofa, sociologa, psihologa i drugih učenjaka (Teodor Adorno, Imanuel Kant,
Georg Fridrih Hegel, Maks Veber, Fridrih Engels, Herbert Markuze, Fridrih Niče,
Ludvig Fojerbah, Zigmund Frojd, Erih From, Martin Hajdeger), muzičkih genijalaca
(Ludvig van Betoven i Rihard Vagner) i mnogih drugih velikana čija smo imena i
djela susretali i izučavali u školskim udžbenicima i knjigama, ili smo ih
čitali u masovnim elektronskim i drugim medijima.
Uz njih, u antologiji ćemo upoznati
i brojne druge tvorce i zapisivače aforizama te dugovječnih mudrih, vedrih i
duhovitih misli. Većina su poznati pisci iz Njemačke, Austrije, Švicarske i
drugih država gdje je, uz domicilne, prisutan i njemački jezik. Osim
etabliranih pisaca, tu su uvrštene aforističke i satirične misli manje ili više
poznatih novinara, glumaca, režisera, izdavača, profesora, političara,
vjeroučitelja i običnih ljudi koji zrelo misle svojom glavom i te misli, zapisivanjem,
čuvaju od zaborava. Svi oni su bili svjesni da samo zapisana misao može
preživjeti i opstati kao umna vrednota jednog vremena i ljudi koji u njemu žive
ili su živjeli. Sve drugo je podložno zaboravu, ili je prepušteno varljivom
ljudskom pamćenju i nesigurnom prisjećanju.
U odabiru autora priređivač se rukovodio
načelima reprezentativnosti i utjecajnosti u vremenu i prostoru na kojem su
djelovali, te njihovom širinom u stvaranju raznovrsnih književnih i drugih
umjetničkih i naučnih djela. Tako na jednom mjestu imamo okupljene najznačajnije
njemačke stvaraoce koji su se proslavili naučnim otkrićima na područjima tehničkih
i društvenih nauka, u književnosti, muzici i na drugim poljima rada i
djelovanja. Svi su oni u trenucima nadahnuća zapisivali aforizme i druge misli,
ili su ih izgovarali u komunikaciji s novinarima, biografima, leksikografima i
drugim bilježnicima ljudskih misli i iskazanih osjećanja.
Posebnu pažnju Aleksandar Čotrić
posvetio je izboru aforizma i misli zastupljenih autora. U tom dijelu posla, za
antologičara se uvijek javlja problem nedostatka odgovarajuće građe za dio
odabranih autora. Taj problem je naglašen naročito kod pisaca koji su živjeli i
stvarali u ranijim stoljećima kad su se knjige rjeđe objavljivale, i kad je bilo
neuporedivo manje medija koji su pratili književnost i druge vrste
stvaralaštva. Priređivač je tu prioritet dao prezentaciji opšteprihvaćenih
misli i aforizama velikana duha, riječi i djela sa kojima smo se susretali u
raznim prilikama i na raznim mjestima. Nekad kao dokolični čitači njihovih knjiga,
a češće kao učenici, studenti ili prenosioci znanja u obrazovnom procesu.
Naravno, kvalitet izrečene i zapisane misli uvijek je bio u prvom planu, jer
antologijski izbor aforizama ne podnosi misli opće prakse, niti izričaje koji
nemaju dovoljnu misaonu dubinu i zavidan nivo duhovitosti.
Za
ilustraciju takvoga odabira navodim nekoliko aforizama i misaonih bisera
svjetskih velikana koji potvrđuju njihovu univerzalnost i svevremenost. „Razum
je najveći neprijatelj svake vere.“ (Martin Luter); „Ako bog ne postoji, treba
ga izmisliti.“ (Fridrih Niče); „Oružje je olovka u rukama nepismenog.“ (Johan
Volfgang Gete); „Rat između Njemačke i Rusije je najveća glupost. Zato će se
sigurno dogoditi“ (Oto fon Bizmark); „Um je kao padobran. Radi samo kad se
otvori.“ (Albert Ajnštajn); „Rad je razlika između teorije i prakse.“ (Verner
Mič); „Ono što pojedini političari nemaju u glavi, imaju u grlu.“ (Peter Handke);
„Aforizam je poslednja karika u dugom lancu misli.“ (Marija fon Ebner Ešenbah);
„Aforist nije škrt na mislima, već na rečima“ (Marita Bagdan). Proročanstvo
misli i jasnoću iskaza u citiranim aforizmima, nije nimalo ugrozila njihova
kratkoća. Čak štoviše, ona je produbila i proširila njihove dosege i pojačala snagu izrečenih i napisanih
poruka. Bizmarkova crnu slutnja zapisana je u drugoj polovici devetnaestog
stoljeća, a rat se stvarno dogodio četrdesetih godina prošloga stoljeća. Bilo
bi dobro kad se ta i takva proročanstva ne bi ponavljala. Ali, ljudska glupost
nema mjere ni granice, i uvijek se može u zlo prometnuti.
Izbor autora i aforizama potvrđuje
predanost i posvećenost Aleksandra Čotrića aforistici kao jednoj od najstarijih
književnih vrsta, koja je u dugoj povijesti imala svoje uspone i padove. Jasno
je da on, u pravom smislu te riječi, živi aforizam i da aforizam, zahvaljujući
njemu, živi danas punim intenzitetom na našim i širim evropskim
prostorima. Bez njegovog stvaralačkog rada i djelovanja, evropska bi aforistika
bila puno siromašnija i zatvorenija u nacionalne, državne i regionalne granice,
a time i znatno udaljenija od čitalaca i stručne literarne javnosti.
Svoje impresivno znanje o njemačkim aforistima
i njihovom stvaralaštvu Čotrić je ugradio u sveobuhvatan predgovor u kome je
dao dubinsku analizu razvoja aforistike na njemačkom govornom području te prikazao
njezin uticaj na srpske i južnoslavenske aforiste. Pod tim uticajem razvijala
se aforistička misao kod nas od kraja osamnaestog stoljeća. U posljednjih
pedesetak godina uspostavljena je intenzivnija saradnja između naših i
njemačkih aforista. Zasluge za to, u prvom redu, pripadaju poznatim piscima
aforizama i prevodiocu Mili Doru, koji je obostrano prevodio djela srpskih i
njemačkih autora i objavljivao ih u knjigama i časopisima. Ova antologija produbljuje
tu saradnju i otvara mogućnosti za cjelovitije proučavanje njemačkog aforizma i
kratke mudroslovne misli. Za budućnost aforistike na našim, ali i širim
prostorima, bilo bi dobro kad bi se antologija uvrstila na popis literature na
filozofskim, filološkim i jezičnim fakultetima. Ako već izučavamo književna i
druga djela Adorna, Brehta, Getea, Vebera, Jaspersa, Kafke, Mana, Remarka,
Frojda, Froma, Hajdegera, Kanta, Hegela, Šopenhauera i drugih velikana uma i pisane
riječi, zašto ne bismo čitali i pamtili njihove aforističke i druge kratke
satirične i duhovite misli.
Svestrani
književni stvaralac i neumorni antologičar aforizma Aleksandar Čotrić u posljednja
tri desetljeća objavio je dvadeset pet svojih autorskih knjiga te preveo i
priredio više desetaka antologija, zbornika i knjiga drugih autora, čime je dugoročno
zadužio domaću i evropsku književnost i kulturu. Zbog toga mu, mi njegovi savremenici,
dugujemo neizmjernu zahvalnost za sve što je učinio na afirmaciji aforizma,
humora i satire kod nas i u svijetu. Uvjeren sam da će nas on još dugo
poticati, ohrabrivati, duhovno snažiti i uveseljavati svojim novim književnim
projektima i djelima trajne vrijednosti.
S
tim mislima i vjerom u nova autorska postignuća Aleksandra Čotrića, želim da
vam ova antologija bude dobrodošao gost u kući te da vam pri svakom čitanju vrati
vedrinu u dušu i osmijeh na lice. Ugodno vam bilo druženje sa velikanima
njemačke aforističke misli i stvaraocima
nadaleko poznatih književnih, naučnih i umjetničkih djela.
0 коментара:
Постави коментар