IVO MIJO ANDRIĆ: AFORIZMI ZA SVA VREMENA

AFORIZMI ZA SVA VREMENA

Rade Đergović: SRPSKA POVRATNA INFORMACIJA, Agencija „Vitez“, Beograd, 2014.

Aforist Rade Đergović moj je vršnjak iz 1948. Rođeni smo u vrijeme objave Rezolucije Informbiroa, kad se Jugoslavija izvukla iz kandži staljinističke državne politike i pošla svojim putem samoupravnog socijalizma. Mnogi mladi danas ne znaju što to zapravo znači, a oni desno usmjereni ni ne drže do toga. Ali, za Rada Đergovića i moju malenkost, kao i za sve druge naše istomišljene vršnjake, ta je godina bila i ostala odrednicom naših života i staza kojima smo hodili ili još uvijek hodimo. Ona je svojevrsni pečat naših radnih i stvaralačkih postignuća ispisanih u osobnim dokumentima i dosad napisanim i objavljenim knjigama.

Rade Đergović rođen je u Loznici, a živi, stvara i vikenduje u čivijaškom Šapcu. Ko ne zna šta je čivija, i ko nije čuo za šabačku čivijadu, taj se slabo razumije u humor ili je rođen iza devedesetih godina prošloga stoljeća. A takvih je u današnje vrijeme puno i ne zna im se broja. Baš kao ni onima koji ne drže do zemlje u kojoj su rođeni, a koja je nekada bila znana i cijenjena u svijetu. Ali, vrijeme čini svoje, a loši ljudi kvare sve što se pokvariti može. Posebno odnose kakve smo u mladosti gradili, da bi ih zločesti u našim redovima kasnije razgrađivali. I pokvarili do neprepoznatljivosti.

Za ljude kakav je Rade Đergović sve što je nekada bilo dobro i danas je dobro. A što je bilo loše ni danas ne valja. Prepoznaje se to iz njegovih riječi i djela koja su, odavno već, nadišla prostore na kojima živimo. Dobri pisci pišu dobra djela, a oni drugi niti to čitaju niti drže do dobrih pisaca. A Rade Đergović dobar je, i predobar, u svemu što je do sada napisao, a potom uvrstio i objavio u 15 humorističko-satiričnih knjiga. Predanost u spisateljskom poslu i visok kvalitet stvaralaštva, donijeli su mu brojna priznanja i prestižne književne nagrade na polju humora i satire.

Manji dio svog bogatog aforističkog opusa Đergović je uvrstio u knjigu pod naslovom Srpska povratna informacija. Čitaoce koji do sada nisu imali priliku upoznati njegove duhovite misaone umotvorine, podsjećam kako je riječ o autoru koji se pisanjem bavi duže od pola stoljeća i čiji su radovi uvršteni u brojne izbore i antologije objavljene u balkanskim i europskim državama. To ga svrstava u krug najpoznatijih savremenih europskih i svjetskih aforističara koji su riječju i djelom dogradili i oplemenili tu vrstu književnosti.

Kao i u ranije objavljenim djelima, Đergović se i u ovoj knjizi bavi nama i našim manama, uzimajući za metu sve ono što ljudima smeta i što kvari dobar prosjek dobrano iskvarenog društva. Dijagnoza toga društva objelodanjena je jasno i nedvosmisleno u aforizmu: Sve više ličimo na monarhiju. Zemlja je puna dvorskih budala. U takvom društvu i u takvoj zemlji… Gej parada je prilika da se vidi u kojoj stranci su najveći pederi. Sve je to normalno i polit-ekonomski održivo jer… Danas se više isplati imati partijsku nego štednu knjižicu! Ko to ne vjeruje, neka se obrati gospodinu predsjedniku. Za njega se s pravom može reći kako je: Za partiju odvajao od usta svojih birača. Dok se predsjednik bavi prevođenjem preko vode svojih vjernih, a žednih birača… Vlada je u stalnom zasjedanju, tako da nema vremena da se bavi problemima svojih građana. Ko se tu pravi ludim, a ko je zapravo zbunjen, birači će odlučiti na prvim redovnim ili prijevremenim izborima. A do tada dragi naši pametni i mudri političari: Ne budite narod. Tražiće odmah da jede!

Srbija je omiljena zemlja i ubojita top- tema kod većine srpskih aforističara. Ona je njihova najdraža i najbolja meta za gađanje satiričnim zračnim puškama i sigurno je pogađaju sa svih odstojanja. Razlog tome je promašena srpska politika iz devedesetih godina prošloga stoljeća koja je dovela do ratova nesagledivih posljedica po srpski i druge narode na području bivše SFRJ. Da je ta politika bila umjerenija i miroljubivija, aforističari i satiričari imali bi daleko uže manevarske prostore za duhovito djelovanje, a država bi imala znatno šire granice. Ovako sve je ispalo po onoj narodnoj: dok se jednom ne smrkne, drugom ne osvane. U zlo doba i u pogan vakat.

Svoju (h)umorističku sagu o Srbiji Rade Đergović započinje aforizmom: Kurta i Murta su naši prvi jahači Apokalipse. Pa nastavlja skrušenim priznanjem, odnosno objavom: Slavili bismo i mi pobjede. Samo da ih imamo. Na to se nadovezuje logična opaska: Video sam srećne ljude. Napuštali su Srbiju. I iskreno autobiografsko priznanje: Moj deda je bio u partizanima, sve dok država nije priznala četnike kao oslobodilačku vojsku. Tako je to danas u cijeloj BiH, jer su nju početkom devedesetih godina u isto vrijeme svi razarali i svi oslobađali. Bog da im dušu prosti, što bi rekao moj pokojni dida.

Da je bilo pameti kao što nije i da su nas (pred)vodili mudri, a ne hudi i ludi, danas bismo bili poštovani narod i visoko civilizirani ljudi. Ovako, Rade Đergović s nostalgijom primjećuje: Više nam se ne događa narod. Nema ga! I kao ekološki osviješćeni pisac zaključuje: Srbija je ekološka država. Privatizacijom društvene imovine sve je u njoj počišćeno! Pa gotovo rezignirano poručuje: Rešili ste da ostanete u Srbiji?! Primite moje saučešće! Svoj osvjedočeni patriotizam vjerni Rade iskazuje aforizmom: Srbija mi je u krvi. Zato sam anemičan. I k tome pridodaje još jednu dijagnozu: Živim u depresiji! To jest, u Srbiji! U takvome stanju… Ja sam tipičan predstavnik svoga naroda. Go sam i bos. Pa gotovo prijeteći upozorava: Ne dirajte mi izgubljeno Kosovo! Jer, u proteklom vremenu pokazalo se i ne jednom dokazalo šta je to bumerang… Bumerang je srpska povratna informacija. I na kraju potvrdilo kako se …Srbin na Srbina oslanja, samo kada su obojica pijani.

Eto, to je aforistična, odnosno humorističko-satirična priča Rada Đergovića duhovito ispričana u Srpskoj povratnoj informaciji. Knjigu toga simptomatičnog i simpatičnog naslova recenzijama su obogatili Nedeljko Popadić i Aleksandar Čotrić, a karikaturama dogradili i ljepšali vrsni karikaturisti: Nikola Dragaš, Aleksandar Blatnik, Saša Dimitrijević, Goran Ćeličanin, Sava Babić i Milenko Kosanović. Tako je povratna informacija prerasla u pitku i čitku knjigu pisanu o našem nevremenu za sva buduća i bolja vremena.